Naš grad je domaćin nogometne utakmice s Francuskom, pa ćemo se i mi dotaknuti čega drugog nego gastronomije. Kako je balun sinonim za Englesku, mada smo mi posljednjih desetljeća pravi sinonim za tu, rekao bi pokojni Ćiro, vitešku igru, tako je i Francuska domovina gastronomije. Danas najbolji svjetski restorani dolaze iz Danske i drugih zemalja, ali počast definitivno pripada Francuzima. Kod njih je kultura stola religija. Pravi su šampioni uživanja u hrani i vinima. Osobno iskustvo 13. praseta jest da mi puno više odgovara hrana Italije i Španjolske, puno je više “vica” i zaigranosti na tom dijelu Mediterana, ali to je samo moje osobno mišljenje. Gastronomija, i to ona bazna, dolazi nam iz Francuske.
I danas se do toga jako drži, pa smo prije par godina imali čast kuhati na dan kada se Francuska gastronomija slavi u cijelom svijetu. Dobili smo poziv koji smo sa veseljem prihvatili i bili dio globalne proslave. Toga dana se, naime, u restoranima po cijelom svijetu kuha u čast Francuske gastronomije. U meniju smo bili odabrali neke klasike iz različitih francuskih regija i kreirali fantastičan meni. Baš ta različitost u regijama ključ je gastronomije, koja se oslanja na lokalne namirnice. I taj događaj je baš bio u ožujku, jer je ožujak mjesec kada se svake godine slavi frankofonija, kroz različite kulturne i druge svečanosti.
2010. godine UNESCO je prepoznao svjetski značaj francuske kuhinje kada je „gastronomski obrok Francuza“ uvršten u popis nematerijalne baštine čovječanstva. Francuska je svijetu dala ogroman broj fantastičnih kuhara koji još od srednjeg vijeka razvijaju gastronomiju i kulturu stola kroz velike gozbe. Tada su te gozbe bile rezervirane za viši stalež, danas je gastronomija dostupna svima. Dalo bi se naširoko pisati o svemu što je Francuska dala kroz gastronomiju i ona joj je danas fantastičan turistički proizvod. Lokalne namirnice i sezonsko kuhanje glavni su postulati, kao i težnja ka izvrsnosti. Mislim da se taj koncept može lako i uspješno implementirati i kod nas, jer mi na tim postulatima živimo i radimo posljednjih 14 godina. Tako da je lako i izvedivo.
Onaj šaljivi dio ove kolumne posvetit ćemo Francuskoj salati. Naime, ta salata uopće ne postoji u Francuskoj. Niti je tamo napravljena, niti ima neke veze s Francuskom. Idejni tvorac bio je kuhar belgijskog podrijetla, a nastala je u Rusiji. Osnovna salata nije izgledala kao ova koja je danas nezaobilazni dio svakog svečanog ručka. Ono pršut, sir, francuska... To tako mora biti. U nastavku recepta donosimo klasik francuske kuhinje – Francusku juhu od luka. Staro jelo koje slavi jednostavnu namirnicu, kapulu. Kapula je strašno važna u gastronomiji: baza je svih umaka, juha, temeljaca, dio salata; ćevapi su bez luka tužniji. No prije recepta, 13to prase bi našim vatrenima poželio puno sreće i uspjeha u ogledu s Francuzima, i naravno zahvalilo im se od srca za sve lijepo što nam je ova generacija donjela. Hvala za sreću, hvala za radost. Hvala.
Bez zadrške i bez zaprške čitajte trineesto prase. Svoja pitanja nam i dalje šaljite na info@zorabila.com.
Au revoir.
Francuska juha od luka
- 1,5 kg kapule
- 3 žlice maslinovog ulja
- 2 žlice maslaca
- 1/2 žličice soli
- Papar
- 2 režnja češnjaka
- 120 ml bijelog vina
- 2 l mesnog temeljca
- 2 lovorova lista
- 4 grančice svježe majčine dušice
- 1 baget
- 30 dkg sira (bilo bi dobro odabrati malo kvalitetniji sir koji se dobro topi)
Narezati kapulu na ploške, dinstati je na maslinovom ulju i maslacu dok ne uvene, kapulu blago posoliti kako bi lakše uvenula. Dodati malo češnjaka te podliti bijelim vinom. Pustiti da se kuha nekoliko minuta, potom dodati temeljac, lovor, majčinu dušicu, sol i papar. Kuhati oko pola sata. Za to vrijeme tostirati fete kruha, blago začinjene maslinovim uljem.
Juhu poslužiti u posudama koje mogu u pećnicu, složiti kruh, preliti sirom i zapeći.
Bon appétit!
