Već duže vrijeme traje pravna bitka stanara zgrade Put Ribnjaka 11 u Omišu. Naime, zadnjih mjeseci oabljali su se radovi na preuređenju prizemnog poslovnog prostora u dječji vrtić i jaslice s dvorištem. Investicija je to Grada Omiša koja se procjenjuje na više od 800,000 kuna, no dio stanara se bunio pod obrazloženjem da im je dio dvorišta nelegalno otet. Grad Omiš je potom sudski ishodovao privremenu mjeru kojom se "pobunjenim" stanarima zabranjuje ometanje izvođenja radova. Oni su isticali da nisu protiv gradnje vrtića već protiv povrede njihovih prava.
Međutim, novi obrat nastupio je nedavnom odlukom Visokog Upravnog suda koji naložio je Gradu Omišu da stanje na ovom gradilištu vrati u prvobitno stanje.
Stanari, u čiju korist je donesena ova presuda, pozdravljaju brzu reakciju i pravomoćnu presudu:
- O nebrizi sadašnje vlasti u Omišu prema privatnom vlasništvu sugrađanima i najmlađim stanovnicima grada govori ova pravomoćna presuda koja je presuđena u korist stanara Put ribnjaka 11 u Omišu. Stanari su dovedeni pred gotov čin i prisilno se pokušalo provesti pravdu u ime Grada, a na štetu stanara uz sudjelovanje interventne policije i sveopći društveni cirkus koji je od Omiša u tom trenutku napravio "grad slučaj". Grad je grubo zadirao u stambeno-privatni prostor bez suglasnosti stanara i ne poštujući elementarne, pravne i civilizacijske norme ugrozio privatno vlasništvo. Osobito je loše što se radi o prostoru budućeg vrtića koji je još prije 6 mjeseci trebao biti otvoren a zbog sudskog postupka je sve kasnilo. Na sreću pravosuđe je reagiralo, za hrvatske uvjete, dosta brzo i stanari su ovih dana presudu dobili u svoju korist. Ostaje za vidjeti tko će počistiti ovaj nered i konačno omogućiti otvaranje vrtića bez povrede prava vlasnika prostora - kažu nam.
Sadržaj pravomoćne presude donosimo u cijelosti:
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članice vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnika stambene zgrade Put Ribnjaka 11, Omiš, koje zastupa opunomoćenik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Omiša, Omiš, Trg kralja Tomislava 5/1, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, Velebitska 75, radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-207/13-16 od 26. travnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2017.
presudio je
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, posiovni broj, UsI-207/13-16 od 26. travnja 2016. II. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske KLASA: UP/1I-350-05/12-02/213, URBROJ: 531-05-2-2-1-12-2 od 13. prosinca 2012. III. Poništava se lokacijska dozvola Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prosto uređenje, Ispostave Omiš, KLASA: UP/1-350-05/11-13/73, URBROJ: 2181/1-11-04/3-12-26 od 31. siječnja 2012.
ObrazIoženje
Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/12-02/213, URBROJ: 531-05-2-2-1-12-2 od 13. prosinca 2012. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv lokacijske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, uspostave Omiš, KLASA: UP/I-350-05/11-13/73, URBROJ: 2181/1-11-04/3-12-26 od 31. siječnja 2012. kojom su u povodu zahtjeva zainteresirane osobe utvrđeni lokacijski uvjeti za zahvat u prostoru: rekonstrukciju — privođenje namjeni poslovnog prostora u jugoistočnom dijelu prizemlja stambeno-poslovne građevine izgrađene na kč.br. 3837/22 k.o. Duće u Omišu, predio Ribnjak, gr.č.br. 9 u prostor javne namjene — dječji vrtić i jaslice, s uređenjem dijela dvorišnog prostora za potrebe istog, prema idejnom projektu oznake T.D. 13/2011 iz kolovoza 2011., koji je izradio Viktor Pirović, d.i.a. iz Studija Fradrigo d.o.o. Omiš, koji idejni projekt je sastavni dio lokacijske dozvole. Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. Zakona o prostorom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07.,
38/09., 55/11., 90/11. i 50/12. - dalje: ZPUG) i dokumenta prostornog uređenja koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, Provedbenog urbanističkog plana Ribnjak (Službeni glasnik grada Omiša, broj 3/93., 2/94., 1/99., 3/03., 6/05. i 8/08. - dalje: PUP), te je otklonio prigovore tužitelja o povredi članka 44. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (Narodne novine, broj 63/08. i 90/10. - dalje: DPS), jer je iz idejnog projekta razvidno da je sukladno DPS-u predviđeno djelomično natkrivanje terase dječjeg vrtića, a imovinskopravni prigovori vezani uz terasu ispred ulaza u poslovni prostor, površine 117,70 m2, nisu pravno relevantni za postupak izdavanja lokacijske dozvole. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navode kako je planirani zahvat u prostoru protivan članku 44. DPS-a prema kojem terasa odnosno vanjski prostor dječjeg vrtića mora biti djelomično natkriven da bi se zaštitio život i zdravlje djece, a u konkretnom slučaju iznad terase odnosno dvorišta su stanovi i balkoni na kojima tužitelji drže različite stvari pa je zbog mogućnosti njihovog pada izravno ugrožen život djece. Na utvrđenje ovih činjenica predložio je izlazak Suda na lice mjesta koji dokazni prijedlog je odbijen. Smatra promašenim obrazloženje Suda u odnosu na rješavanje imovinskih odnosa, jer namjera tužitelja nije ni bila rješavati imovinskopravne odnose u ovom sporu. Ukazuje na točku 3. izreke lokacijske dozvole prema kojoj vanjski ograđeni prostor — igralište za djecu, ima površinu cca 117,70 m2. Prema točki 4. izreke lokacijske dozvole zahvatom u prostoru se ne mijenja izgradbena stambeno-poslovna građevina, dok iz točke 6. izreke proizlazi da se mijenja uređenje čestice u dijelu uređenja i ograđivanja vanjskog prostora vrtića — igrališta za djecu na način da će se prostor ograditi gustom živom ogradom, a dok se to ne ispuni, postavlja se privremena demontažna ograda visine 150 cm. Ističu kako su kao suvlasnici nekretnine označene kao čest.zem. 3837/22 k.o. Duće ujedno i suvlasnici predmetnog dvorišta koje ima ukupnu površinu od 860,00 m2 pa je netočna tvrdnja Suda kako dvorište ima površinu od 117,70 m2 niti se radi o terasi površine 117,70 m2 kao samostalnoj cjelini. Ističu kako je iz prvostupanjskog upravnog postupka vidljivo da se ne protive izdavanju lokacijske dozvole za rekonstrukciju poslovnog prostora u svrhu dječjeg vrtića, ali se protive da se za potrebe dječjeg vrtića dopušta zatvaranje ogradnog dijela dvorišta u vlasništvu suvlasnika stambene zgrade. Smatraju kako bi zbog navedenog zahvata bila onemogućena komunikacija suvlasnika s okućnicom zgrade, otežan pristup i korištenje dvorišta. Predlažu Sudu da poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik nije Sudu dostavio odgovor na žalbu, iako je uredno pozvan dopisom Upravnog suda u Splitu od 30. svibnja 2016. Odgovor na žalbu dostavila je zainteresirana osoba u kojem smatra prigovore iz žalbe neosnovanima odnosno sredstvom odvraćanja pozornosti s bitnih utvrđenja odlučnih za rješavanje ove upravne stvari. Smatra presudu zakonitom, jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdbeno i upravni postupak je zakonito proveden. Ističe kako ni na koji način nije došlo do povrede tužiteljevih prava i predlaže Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu. Žalba je osnovana. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak I. Zakona o upravnim sporovima Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 94/16. — odluka Ustavnog suda RH, dalje: ZUS), Sud nalazi osnovanim prigovor žalitelja kako je Upravni sud u Splitu pogrešno ocijenio da lokacijskom dozvolom nisu povrijeđene odredbe članka 44. DPS-a. Prema odredbi članka 44. stavka 1. točke 1. alineje 5. i točke 2. alineje 4. DPS-a, prostori za boravak djece, jedinica za djecu jaslične dobi i jedinica za djecu vrtićne dobi, obuhvaćaju terasu (djelomično natkrivenu).
Točkom 1. 5. izreke lokacijske dozvole (osnovni elementi zahvata u prostoru — oblikovanje zahvata u prostoru) određuje se izvođenje nužne natkrivene terase ispred grupnih soba, pokretnom tendom na laganoj čeličnoj konstrukciji s po dva stupa. Iz tehničkog opisa planiranog zahvata u prostom (idejni projekt broj T.D. 13/2011 iz kolovoza 2011. izrađen od Studio Fradrigo d.o.o. iz Omiša, koji je sastavni dio lokacijske dozvole), proizlazi kako vrtić uz grupnu sobu sadrži odgovarajuće sanitarije i ostvarenu komunikaciju s vanjskom terasom djelomično natkrivenom tendom te se i jaslice sastoje od, između ostalog, djelomično natkrivene terase. U idejnom projektu se, u odnosu na DPS, obrazlaže kako će se nužna natkrivena terasa ispred grupnih soba vrtića i jaslica dobiti pokretnom tendom na laganoj čeličnoj konstrukciji s po dva stupa, u površini 42 m2. Tako je prikazano i u grafičkim prilozima idejnog projekta. Stoga nije bilo potrebe za obavljanjem očevida u upravnom sporu jer je planirani zahvat u prostoru u cijelosti obrazložen i vidljiv iz priložene dokumentacije. Međutim, prema ocjeni ovoga Suda norme DPS-a kojima se zahtijeva postojanje djelomično natkrivene terase, u okolnostima konkretnog slučaja prema kojima vrtić i jaslice čine dio stambeno-poslovnog objekta tako da su iznad planirane terase (dvorišta) stanovi s otvorenim balkonima, treba tumačiti na način da radi sigurnosti djece zahtijevaju fiksno natkrivanje terase (dvorišta), materijalom koji jamči zaštitu djece. Stoga je osnovan prigovor žalitelja, kako zbog potencijalne opasnosti pada stvari s balkona., planiranim zahvatom nije u potpunosti ispoštovan DPS, jer pokretna tenda na laganoj čeličnoj konstrukciji u konkretnom slučaju ne udovoljava tom standard.
Međutim, prema ocjeni ovoga Suda norme DPS-a kojima se zahtjeva postojanje djelomično natkrivene terase, u okolnostima konkretnog slučaja prema kojima vrtić i jaslice čine dio stambeno-poslovnog objekta tako da su iznad planirane terase (dvorišta) stanovi s otvorenim balkonima, treba tumačiti na način da radi sigurnosti djece zahtijevaju fiksno natkrivanje terase (dvorišta), materijalom koji jamči zaštitu djece. Stoga je osnovan prigovor žalitelja, kako zbog potencijalne opasnosti pada stvari s balkona, planiranim zahvatom nije u potpunosti ispoštovan DPS, jer pokretna tenda na laganoj čeličnoj konstrukciji u konkretnom slučaju ne udovoljava tom standard. U odnosu na površinu igrališta koje će se izvesti na dvorištu čiji su tužitelji suvlasnici, Sud ističe kako iz točke I. 3. izreke lokacijske dozvole proizlazi da se radi o površini od 117,70 m2 pa je neodlučna činjenica preostale površine dvorišta u suvlasništvu tužitelja. Suštinski se i prema ocjeni ovoga suda radi o imovinskopravnom prigovoru, koji nije dopušten u ovoj upravnoj stvari, kako to pravilno navodi Upravni sud u Splitu, jer se prilikom izdavanja lokacijske dozvole ocjenjuje samo je li zahvat u prostoru sukladan odgovarajućim dokumentima Prostovog uređenja, s čime u vezi se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbe članka 103. stavka 1. ZPUG-a i odgovarajućeg PIJP-a. Također valja reći da iz idejnog projekta ne proizlazi da bi suvlasnici zbog planiranog zahvata u prostoru bili onemogućeni s korištenjem preostalog dijela dvorišta. U odnosu na prigovore o određenosti lokacijske dozvole (točke I. 4. i 6.), Sud ističe kako iz idejnog projekta proizlazi pravilnim utvrđenje da se smještaj izgrađene stambeno-poslovne građevine na parceli ne mijenja, ali se mijenja uređenje građevinske čestice i to u dijelu vanjskog prostora vrtića. Slijedom izloženog, Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a presudio kao u izreci, a prvostupanjsko javnopravno tijelo u nastavku postupka treba pozvati zainteresiranu osobu na usklađenje idejnog projekta s odredbama DPS-a i nakon toga odlučiti o zahtjevu za izdavanje tražene lokacijske dozvole.
