'Imati puno novca, a nemati kvalitetan život nema smisla!' - bila je jedna od završnih misli našeg domaćina na Kmanu makar se, po unutrašnjem uređenju, radnja prethodnih sat vremena komotno mogla odvijati u nekoj kući, stanu u Zabranjenom gradu. Rekao nam je to na pristojnom hrvatskom (ponekad, u želji da što više toga objasni u kratkom vremenu, pogotovo nešto vezano uz medicinu ili zdravlje, naš sugovornik ubrza pa onda gotovo automatski 'prebaci' na engleski ili kineski) dr. Wang Mingyong, profesor akupunkture. Potrebno je znati, i to odmah u uvodu naglasiti, kako dr. Wang nije neki nadriliječnik – završio je medicinski fakultet na Yanbiyanu Univerzitetu 1986, a sedam godina kasnije je završio magisterij/specijalizaciju kardio-torakalne kirurgije na istom Univerzitetu. Neposredno nakon toga odlazi raditi u Qingdao Hiser Medical Group – Star Heart Surgery Hospital, gdje je ostao raditi u timu liječnika na najzahtjevnijim operacijama srca! Do 1999. godine, kada se preselio u Split...
Mladi kardio-kirurg preselio iz Kine u Split?! Naravno, tu smo morali zastati jer prošlo je od tada gotovo četvrt stoljeća, niti je Kina tada bila otvorena kao danas, niti je Hrvatska bila obećana zemlja kao danas, a bogme ni cijeli svijet nije bio premrežen društvenim mrežama i poslovima koji se mogu obavljati praktički bilo gdje.
A za selidbu s obala Žutog mora na ovu stranu Jadrana 'kriva' je, naravno, jedna Dalmatinka, koja je upravo ušla na vrata ordinacije, dok nam je domaćin poslužio čaj, objašnjavajući kako svakodnevno ispijanje te vruće tekućine i usred ljeta ima višestruke benefite za organizam.
'Znam da možda zvuči otrcano, ali čak i sada s vremenske distance, moram zaključiti da je tako jednostavno moralo biti. Otišla sam u Kinu 1997. godine na stručno usavršavanje kao dio svog magisterija, nakon što sam diplomirala na KTF-u u Splitu. Zanimljivo, jedva da sam i poslala dokumentaciju za to usavršavanje u Qingdao, koji je grad od nekih 7-8 milijuna ljudi što je srednje veliko za njihove pojmove. Uglavnom mi razne molbe nisu prolazile, čak sam i za ovu mislila da će biti uzalud, no na koncu je prihvaćena, odobrena. Tri dana nakon što sam došla u Kinu, šetala sam gradom u kojem ne poznajem apsolutno nikoga, u kojem sam trebala provesti dvije godine. Čim sam zastala razmišljajući kojim putem bih išla, prišla mi je jedna djevojka i ponudila pomoć. Kad sam rekla gdje namjeravam ići, uputila me u smjeru kojeg sam već poznavala, a ja sam baš htjela proći drugim putem. Da je ne razočaram, s kako me pratila pogledom, krenula sam tim 'njenim' putem. I na tom 'pogrešnom' putu, kojim nisam namjeravala poći, naletim na drugu osobu koja mi je prišla i pitala me treba li mi pomoć – to je bio moj današnji suprug! On je upravo završio smjenu u bolnici i tako umoran se odmah ponudio da će mi pokazati put do crkve... Godinu dana kasnije smo se oženili, a još godinu dana nakon došli u Split živjeti.' - prepričava nam sudbonosni susret Vedrana Meštrović, koja se i sama bavi jednom vrstom liječenja. Sedam godina proučava i radi na programiranju podsvijesti koristeći eutaptiku/F-EFT-u i konverzacijsku hipnozu te uz dosta uspjeha pruža pomoć svima kojima 'tradicionalna' medicina, lijekovi i hospitaliziranje nisu donijeli željeni efekt.
Naravno, pokušao je odmah po dolasku u Split potražiti posao u struci, no u splitskoj bolnici nije se mogao zaposliti. Iako bi se reklo da za kardio-kirurga ne postoje jezične barijere, u tom trenutku su ipak bile nepremostive, uz nemogućnost nostrificiranja diplome. Jednostavno, trebalo je dobro znati hrvatski, ne engleski, a kamoli standardni mandarinski, jer u operacijskoj sali djelići sekunde i nerazumijevanja mogu značiti razliku između života i smrti.
Kako u Kini u sklopu medicinskog fakulteta uredno postoje kolegiji, pored nama uobičajenih predmeta, koji se bave tradicionalnom medicinom, tako je bilo prilično prirodno da dr. Wang otvori svoju ordinaciju s naglaskom na klasičnu, izvornu akupunkturu, moksibustiju, refleksologiju, aurikuloterapiju, metodu ventuza, tuina terapiju, pedijatrijsku masažu,..., i to nedugo nakon što su doselili u Split. Naravno, od tih početaka naš sugovornik je nastavio ulagati u znanje, pohodio je nekoliko puta Kinu zbog daljnje edukacije, a iako je i sam autor nekoliko medicinskih knjiga (isključivo za potrebe edukacije), nikad nije prestao usavršavati svoje medicinsko obrazovanje (kao 'klasični' medicinar, dapače kirurg, posjeduje znanje iz oba medicinska svijeta s čime se ne može pohvaliti puno liječnika) kroz stručnu literaturu, seminare ili 'običnu' komunikaciju s drugim doktorima na ovom polju.
Iako ne voli reklamiranje, više od 20 godina prakse stvorilo je jednu kvalitetnu mrežu 'oglasa', pozitivnih recenzija koje idu od usta do usta pa mu ne nedostaje klijenata. Uglavnom su to, kaže nam pomalo razočaran, najteži slučajevi raznih oboljenja od kojih je klasična medicina digla ruke ili im je uz tmurne prognoze 'osigurala' cijeli život na farmaceutskim proizvodima. Neki od pacijenata su mu čak kazali da su o njemu doznali u medicinskim ustanovama gdje su prethodno boravili, kazali bi im pri otpustu, 'pokušajte u Kineza'...
'Izliječio sam jednomjesečnu bebu od astme. Mama i tata su je doveli meni nakon što su kod mene prvo riješili pitanje neplodnosti. Beba nije mogla disati, a sada joj više ne treba pumpica. Medicina se bazira na sanaciju, izlječenje simptoma. A nekad i simptom može biti dobar, to je način da se tijelo nosi s nekim puno ozbiljnijim problemom, problemom kojeg treba naći i izliječiti. Sva rješenja su povezana s kralježnicom, i inače je cijelo tijelo povezano kroz 12 meridijana i 365 točaka. Taj broj nije slučajan. I dijabetes 'tip 1' se može izliječiti, da sam do toga došao kroz zapadnu medicinu, dobio bih Nobelovu nagradu.' – prepričava nam dr. Wang koji doslovno ne staje, non-stop je u pokretu. Ako ne sudjeluje u razgovoru u tom momentu, uvijek postoje diplome na zidu, slike meridijana energetskih kanala ili refleksnih zona koje treba poravnati ili nas uputiti na neku značajnu točku anatomije.
Ipak, u barem dvije stvari se slaže s klasičnom medicinom: da je za veliki broj današnjih oboljenja kriv stres, da je sve praktički povezano s tim stanjem stresa u kojem su ljudi svakodnevno zbog različitih uzroka; te da je u nekim situacijama 'zapadnjačka' medicina ipak izbor broj jedan, poput unutarnjih krvarenja ili sličnih životno opasnih dijagnoza gdje je potreban kirurški zahvat ili neka druga slična hitna intervencija.
No, kako je nas zanimala ta 'tranzicija' iz Kine u Hrvatsku, Dalmaciju, inzistirali smo kod bračnog para (komuniciraju prelazeći, često brzinski i bez zastajkivanja, s kineskog na hrvatski, a povremeno i na engleski, kako su očigledno naučili kroz dva i pol desetljeća) no nije bilo nekakvih 'potresa'.
'Ma nije bilo nikakvog otpora, moji su to prihvatili bez problema. Je im malo bilo čudno, otac je jednom rekao 'nisam ni sanja da će se u mene doma jesti štapićima', ali dalje od toga stvarno ništa. Vjerojatno su njegovi ipak malo više pogođeni, iako odemo mi u Kinu svako toliko, i zbog edukacije i seminara i zbog obitelji. Jasno, nismo posljednjih godina zbog korone baš često išli jer su tamo mjere puno restriktivnije. Moram priznati da i mene 'vuče' Kina, ipak je tamo ostao dio mene, neki zajednički trenuci. A i moram dodati da je danas puno moderniziranija, možda i previše. Nekad je sve bilo puno malih pazarića, bilo je sve puno intimnije unatoč veličini zemlje i gradova. Čini mi se da je danas malo sterilno, svugdje trgovački centri kao i na zapadu... Negdje su ipak zadržali vježbanje tai-chi po parkovima i plesanje ispred zgrada navečer, kao i 'šetanje' ptica u kavezima po ulicama' - dio dojma o toj svjetskoj sili nam prepričava Vedrana. Njen suprug je manje rječit po tom pitanju, ali jasno je da je zbog ljubavi bio spreman na veliku promjenu. Najveći problem mu je u početku predstavljala hrana, kaže kako je naša previše masna. 'Kinez ne može živjeti bez kineski kupus!' - ponovno je prebacio na humor naš domaćin, dok njegova supruga pojašnjava:
'Istina, treba se prisjetiti, tada, koncem '90-tih nije bilo za nabaviti praktički ništa kinesko, đumbir je bilo teško naći. S vremenom se ipak prilagodio našoj prehrani, pogotovo voli ribu i maslinovo ulje. Ajde, čak i pršut...' - također kroz smijeh dodaje Vedrana. Kolega fotoreporter i ja morali smo se potom podvrgnuti temeljitom pregledu i interventnoj sanaciji zdravstvenih problema. 'Prevencija u konceptu kineske medicine je liječenje bolesti u najranijoj fazi. Rana dijagnoza može značiti i izlječenje nakon samo jednog tretmana.' - kaže nam naš liječnik dok utvrđuje i iscjeljuje naše boljetice. Jer nakon određenih godina života gotovo da nema savršeno zdravih, samo onih koji se nisu pregledali... Dr. Wang je dodao da je to tako jer danas gotovo svatko ima blokadu kralježnice, zbog slabog Qi-a, užurbanog života i stresnog posla. Zbog toga zagovara sporiji ritam života, meditaciju, duboko disanje, tai-chi, plivanje i sunčanje, kao i rad na umnoj i emocionalnoj stabilnosti.
'Samo Isusu ne treba terapija.' - s kombinacijom dalmatinsko-kinesko-engleskog humora pozdravlja nas prijateljski, dobro 'dricane', dr. Wang.