Hrvatska je puna brojnih primjera ljudi koji sebe daju nesebično za drugo.
Takve osobe često prođu najgore. Iscrpe se i ostanu nigdje, a sve što su htjeli jest pomoći drugima pa i po cijenu toga da sebe unazade na privatnom planu. Jedan od problema s kojima se suočavaju je i neshvaćanje okoline. Ponekad i ružni komentari, ali takve osobe za time ne mare nego hrabro gaze naprijed.
Pomoć im mala ili nikakva, a želja unatoč problemima sve veća.
Puno odricanja, truda, uspjeha, ali i razočaranja
Za jednu takvu priču smo se zaputili u Knin, gdje smo pronašli Željanu, 30-godišnjakinju koja udomljava nezbrinute, zlostavljane i napuštene pse. Već sedam godina se ova hrabra žena bori s vjetrenjačama. Sama, ali s jakom željom da svaki napušteni pas dobije svoj dom.
- Sve je počelo 2015. godine kada sam s ulice uzela malu jazavčarku Mašu. Ona je bila pokretač svega, pokretač moje svijesti o tome koliko puno napuštenih pasa ima u Kninu i o tome da se tu nešto treba promijeniti. Radim tako da zbrinjavam, neželjene, zlostavljane i pse iz loših uvjeta. U ovo sam ušla jako mlada i praktički je jedino čime se bavim do danas jer zahtijeva puno rada i odricanja - kaže nam Željana na početku druženja.
Udrugu koju je nazvala Berta osnovala je 2017. godine. Najveća joj je želja bila napraviti i legalizirati sklonište na području svog grada.
- Prije sedam godina sam krenula kao samostalan volonter, napravila stranicu i počela oglašavati sve ulične pse po Kninu. Na to su mi se odazvale brojne udruge s područja Hrvatske i tako smo zajedničkim snagama zbrinjavali te pse. 2021. godine je došlo do raskola udruge, privatnih problema i od tad sam pri ideji da gasim udrugu i idem za nekim novim životom. Od tad sam i sama u svemu ovom - pojadala nam se Željana.
Dalje nastavlja o problemima...
- Umorna sam užasno emocionalno i iscrpljena od borbe s vjetrenjačama. Trenutno imam dvije volonterke koje dođu kad imaju slobodan dan. Ostalo svaki dan sam sama. Psi su kod mene do udomljenja. Neki su tu već 5 godina. Najviše me boli činjenica da čovjek može na ulici ostaviti psa. To nikad neću razumjeti - poručuje.
"Svi su odlazili za svojim životom. Psi i ja smo ostajali"
Željana je do početka bavljenja ovim plemenitim činom imala svoj posao.
- Nisam razmišljala o tome da bi ja mogla sama kod sebe zbrinjavati pse i brinuti o njima do udomljenja. Sve do događaja koji je preokrenuo sve. 2016. godine je nastradala kujica Berta na ulici za koju sam bila upravo našla smještaj i trebala je ići. Ali zla ljudska ruka je bila brža i tako je Berta umjesto na smještaju završila obješena na drvo za lanac i tako dala život za sve spašene pse od tad - priča nam.
Tad se u njoj probudio inat.
- Da se ime tog psa nikad neće zaboraviti i da će živjeti kroz udrugu i sve spašene pse Knina i okolice. Tako sam s par prijateljica 2017. osnovala udrugu. Gotovo od nule smo krenuli. Počeli su se nizati slučajevi propucanih pasa, ozlijeđenih sjekirom, odsječenih nogu, mršavih, izgladnjivanih, bolesnih, starih... Vrijeme je prolazilo, a tako i ljudi kroz udrugu. Svi su odlazili za svojim životom. Psi i ja smo ostajali. Nisam mogla to napustiti jer sam sanjala da će u Kninu biti sklonište. Nadala sam se da će se promijeniti situacija - otkriva nam Željana.
No, po već viđenom scenariju, od toga nema ništa.
- Jedna osoba je malo da uspije utjecati na svijest ovih ljudi. Ne da me ne doživljavaju, nego me smatraju ludom i nenormalnom. Neki misle da ljudi koji vole životinje i poštuju svačiji život, a drugi jer misle da samo ludi mogu da se žrtvuju bez neke koristi. Mislim da je problem što ljudi ovdje ne razumiju ljubav. Ona je pokretač svega. Zašto netko ne može na ovom svijetu raditi nešto od čega nema koristi, raditi nešto iz ljubavi i tako činiti svijet boljim? - postavlja pitanje ova žena.
Zbog odricanja se suočava s brojnim privatnim problemima, ali Željana ne može odustati dok ne zbrine sve pse.
- Na život i sudbinu ne možemo utjecati i nikad ne možemo znati što nam život donosi. Svejedno sam ostalo zbog njih i teško mi je okrenuti glavu kad mene netko moli za pomoć. Međutim, došla sam do zida kad više ne mogu dalje. Ljubav prema psima je i dalje tu, ali nakon toliko godina nerazumijevanja i pričanja u prazno, želja se postepeno gasi. I kad se okrenem u nazad, samo dobro su svi spašeni psi i ništa više. Želim početi neki novi život, daleko od ovog mentaliteta, daleko od svega. Ovdje se osjećam kao da sam s druge planete i da ne pripadam tu - iskreno će nam.
I na kraju je još rekla:
- Ovo je začarani krug iz kojeg kao da nema izlaza. Začarani krug koji te vremenom iscrpljuje, uzima sve dobro iz tebe, a vraća samo loše. Pri tom mislim na nerazumijevanje okoline, nema svijesti kod ljudi. A ti se i dalje vrtiš u tom krugu bez početka i kraja. Dok se krug toliko ne stegne i počne te gušiti. A ti i dalje se želiš boriti za ta bića. Ona nisu za ništa kriva - zaključila je Željana.