Svatko ima svoje želje i snove, a želja jednog Poljaka je - vidjeti Jadransko more. Reći ćete i nije neka posebno zahtjevna želja, ali kada vam kažemo da se radi o momku koji će zbog genetske bolesti uskoro potpuno ostati bez vida i koji je toliko siromašan da sebi nije mogao priuštiti autobusnu kartu, nego je u takvom zdravstvenom stanju krenuo biciklom iz Poljske na Jadran, priča poprima drugačije dimenzije.
Marcin Jozef Žarnecki rođen je 22. travnja 1980. godine u Novom Targu u Poljskoj. Njegova dioptrija je -28, ne može mu pomoći niti operacija i zna da će uskoro u potpunosti izgubiti vid. Uzdržava se od 145 eura invalidnine mjesečno. U Hrvatsku se zaljubio jer je gledao promotivne filmove na YouTubeu pa je prije nego što oslijepi odlučio ostvariti svoj najveći san - vidjeti Jadran i okupati se u njemu.
Od Poljske do Zagreba putovao je biciklom dva tjedna, a spavao je uz cestu u svom šatoru. Na zagrebačkom kolodvoru ga je slučajno primijetila jedna obitelj koja nije mogla vjerovati da je u takvom stanju uopće uspio doći do Hrvatske.
O tome kako su zbrinuli Marcina (Martina) i kakvi su planovi za dalje, porazgovarali smo sa Zagrepčankom Anamarijom.
- Moj šogor, koji je inače Poljak, išao je vikendicu u Zagorje s vlakom i po povratku je ispred glavnog kolodvora vidio je čovjeka na biciklu na kojem se nalazila mala poljska zastava. To ga zainteresiralo, te mu je prišao i predstavio se. Shvatio je da čovjek gotovo pa ne vidi. Poljak mu je ukratko rekao da je stigao biciklom do Hrvatske, da rapidno gubi vid i da bi prije nego što potpuno oslijepi želio vidjeti Jadransko more. Kako mu je rekao, jedna od stvari koje je oduvijek želio je vidjeti i okupati se u Jadranskom moru.
Glavne ceste - nesigurne
Poljak ga je zamolio da mu pokaže na mapi, koju je inače gledao sa svega tri centimetra udaljenosti od očiju, potpuno sporedne puteve do mora kako bi do Novog Vinodolskog mogao stići sigurno jer se zbog sljepoće ne može sigurno kretati glavnim magistralnim putevima. Izabrao je tu lokaciju jer je zaključio da je to najbliža točka mora do koje može doći.
Nakon toga mi je šogor nazvao supruga i ispričao mu cijelu situaciju. Našli su se u Tkalčićevoj, a onda sam ja stigla s posla, upoznala se s cijelom situacijom i momentalno se rasplakala. Pozvala sam ih dom i otklonila svaku mogućnost da je priča lažna. Čovjek ima dioptriju -28, genetski će izgubiti vid - priča nam u dahu sugovornica.
"Život bi mu značilo vidjeti zalazak s Biokova"
Zagrepčanka nam je otkrila što će Marcin raditi sljedećih dana i što će pokušati organizirati.
- Kada sam čula cijelu priču obećala sam mu da ću mu pokriti troškove puta za Plitvice koje tako željno želi vidjeti. Bilo nas je strah da sam ode, jer se brinemo kako će sam hodati bez ičije pomoći. On se mora pridržavati. Nazvala sam nekoliko turističkih agencija i pitala ih bi li mi mogli povratno javiti koliko je cijena nekakvog privatnog aranžmana. Sutra će ga preuzeti jedna agencija i odvesti na Plitvice, jedna gospođa mu donira kartu. Vraća se oko 19 sati u Zagreb pa će opet biti s nama. Za prekosutra će tek napraviti plan...
Inače da bi vidio išta u daljinu koristi jedan vrlo izduženi okular. Kako je svjestan svoje situacije, kaže da pamti ovo što još preostalo vidi, da usađuje u sjećanje kadrove do kojih mu je stalo. Sada, kada znam za njega, nemam ga srca staviti samog u autobus - kaže na Anamarija.
Njegova hrabrost i odlučnost ganula je sve članove njene obitelji...
- On mi naglašava da ima dvije noge koje hodaju. No on ne govori nijedan strani jezik osim poljskog. Gledamo kako bi mu mogli dodatno pomoći. Jedna gospođa se javila da bi ga ugostila i da bi mu pokazala Biokovo i najljepši zalazak sunca. Mislim da bi mu to život značilo.
Šogor, muž i ja cijelo smo vrijeme u kontaktu. Nas troje ne možemo shvatiti da se njemu ništa nije dogodilo na putu do Hrvatske u takvom stanju. Pitali smo ga boji li se sam krenuti na tako dalek i opasan put. Odgovorio nam je da je oduvijek bio hrabar i svjestan da je da nema što izgubiti jer je njegova bolest takva.
"Imao sam izbor prepustiti se očaju ili sebi zadati ciljeve koje će me ispuniti. Mogu se prepustiti očaju ili se voditi svojom hrabrošću" - kazao je Poljak.
On je bez prihoda, inače je samouki slikar i samouki svirač gajdi. Uzdržava se tako da se mu se ljudi samilosno obrate da odsvira neki koncert ili nešto slično. Također prekrasno pjeva, te slika. Ispred mene je napravio sliku u 10 minuta da sam ostala oduševljena - oduševljeno nam priča Anamarija.
Marcin inače živi s roditeljima. Majka mu je teški srčani bolesnik, a otac umirovljenik. Toliko je pozitivan i topao da to djeluje na ljude.
"Nije cilj skupiti novac"
Zagrepčanka tvrdi da je po jednom detalju odmah znala da je Marcin poseban čovjek.
- U kući imam spašene pse s ulice koji su bili zlostavljani i laju na svakoga tko se približi dvorište. Kada je on ušao bio je muk, psi su mu se veselili. To mi je bio znak da je dobar čovjek. Moj suprug nije nikada plakao, a vidjela sam ga kako podiže pogled u zrak i briše suze. Oduševljeni smo reakcijama dobrih ljudi. Nije cilj skupiti novac ili nešto. Nije cilj da negdje boravi duže, on samo želi vidjeti neke prizore u život dok još može išta vidjeti.
Znam da je puno ljudi u potrebi, ali smatram da je ovo jedna topla ljudska priča koja zaslužuje biti ispričana. Čovjek dok vidi želi što više toga vidjeti, da što više toga može zapamtiti. U Hrvatsku se zaljubio jer je gledao puno toga na YouTubeu.
Ne vjerujem da se sve ovo slučajno dogodilo, mislim da je netko gore sve ovo inscenirao. Čudo! - zaključuje Anamarija.
Mi ovim putem želimo pohvaliti našu sugovornicu i njenu obitelj na svemu što su napravili za dojučerašnjeg potpunog stranca. Naglašavamo da oni nisu tražili pomoć medija, već smo ih sami pronašli, a u niti jednom trenutku nije se tražilo od ljudi da doniraju novac već je akcija išla spontano, bez pompe. Nadamo se da će Marcin ostvariti svoje snove i vidjeti Jadran, Plitvice, Biokovo i sve ono što mu je pri srcu.
Dodatak:
U utorak navečer dobili smo informaciju da se javio nevjerojatno velik broj ljudi s raznim ponudama da se Marcinu omogući boravak na raznim lokacijama na Jadranu. Zapravo, stiglo je toliko puno poziva i ponuda da ih se najveći broj uopće neće moći iskoristiti. Zato ljudi, hvala vam 🙂
