Priča ide ovako, a datira iz vremena Napoleonove vlasti. Govori o ljubavi dvoje mladih, francuskog vojnika pekara i mlade Blajke. No, došao je dan odlaska francuske vojske pa tako i rastanak. Svojoj je dragoj pekar darovao kolač uz riječi " Ne m'oublie pas (ne zaboravi me)", a koje je ona, budući da nije znala dobro francuski, čula kao "lumblija". Prema Blaćanima, lumblija se sprema u njih od tada. Prema Veločanima, povijest lumblije seže čak u 13. stoljeće, u vrijeme bitke Marka Pola, u sukobu mletačke i genoveške flote. Tri su se galije po povratku iz bitke skrile u duboku uvalu s tri izvora, gdje ih je mjesni puk opskrbio svježom vodom i mirišljavim kruhom. Velolučani tvrde da je Vela Luka ta vrlo duboka uvala, što doista jest, te da Vela Luka ima tri izvora. Mirišljavi kruh bi trebala biti lumblija, jer ju se nosilo na brodove jer ima dugi rok trajanja. Povjesničar i arhivist voditelj Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo Tonko Barčot smatra da je lumblija u davna vremena bila svenazočna na Sredozemlju, i da se je zvala oblija. Ime je etimološki gledano dobila po oblom obliku. Kao i drugi običaji, dio je izumro, a ovaj se je sačuvao na Korčuli. U prošlosti se lumbliju kao obredni kruh darovalo kumovima i starijim članovima obitelji. Lumblija je slična lojenici s istočnog dijela Korčule, s kojom se gotovo preklapa s nadnevcima: lumblija pada u konac listopada, a lojenica na blagdan sv. Martina, odnosno početak studenoga. Lumbliju se peče u doba sjećanja na najmilije, početkom studenoga, kad je Dušni dan. Time se povezala ljubavna priča sa svakim sjećanjem na vezu s voljenom osobom.
Čija je Lumblija?
U svakom slučaju, bila istinita ili ne, ljubavna priča ima svoju ljepotu. Taj komadić poklonjenog slatkog kruha (Lumblija) tradicija je Blata ali…i drugih mjesta na otoku Korčuli. Velolučani drže da je Lumblija njihova. Kako između ova dva lijepa mjesta od davnina postoji neka vrsta suparništva, slična onom stihu pjesme - Hvalile se Kaštelanke da su lipše neg' Splićanke.
Nikad dogovora!
Između Vela Luke i Blata postoji jedna nit, pozitivna, rekao bih, koju bih ja opisao kao malomišćanske zajeb…ije. I to će, valjda trajati…Dovijeka! Meni su simpatične, drage jer sve je to moja rodna gruda. Volim podjednako Blato, Vela Luku, Smokvicu…Pa - sve do Lubarde!
I onda pročitam na stranici općine Vela Luka: - Udruga maslinara Vela Luka, kao nositelj zaštićene oznake izvornosti za Korčulansko maslinovo ulje, u 2017. godini uz podršku Općine Vela Luka i TZO Vela Luka, pokrenula je zaštitu naziva još jednog proizvoda jedinstvenog za otok Korčulu a to je kolač Lumblija, koji se tradicionalno vezuje uz blagdan Svih svetih. Prvi korak u zaštiti naziva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda jednom od oznaka iz sustava kvalitete je udruživanje proizvođača i sastavljanje zajedničke Specifikacije proizvoda koja čini sastavni dio zahtjeva za zaštitu naziva.
Tijekom proteklih godina pri Ministarstvu poljoprivrede pokrenut je postupak koji je ove godine završen dogovorom Udruge maslinara Vela Luka i Viteškog udruženja Kumpanjija Blato o podnošenju zajedničkog zahtjeva za zaštitu zemljopisnog podrijetla naziva Lumblija. Zajednička specifikacija prošli je tjedan objavljena na mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede i očekuje se donošenje Rješenja o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti naziva prehrambenog proizvoda Lumblija kao ZOZP. Po donošenju spomenutog Rješenja, naziv proizvoda zaštićen je na području Republike Hrvatske, nakon čega se postupak nastavlja podnošenjem zahtjeva za registraciju oznake Europskoj komisiji.
„Lumblija“ je kolač koji se pripremao pred blagdan Svih Svetih, prvenstveno na području Vela Luke, Blata i Smokvice, a u novije vrijeme i u ostalim mjestima otoka Korčule. Tradicija i običaj pravljenja „Lumblije“ na otoku Korčuli za dan Svih Svetih zadržali su se do danas, a budući da je otok posebna cjelina lakše čuva svoju tradiciju. Kako se „Lumblija“ pripremala od lokalnih namirnica i to najčešće za blagdan Svih Svetih, a u župi Blato od XIV. stoljeća postoji župna crkva Svih Svetih, tako je kolač „Lumblija“ postao, zahvaljujući stoljetnoj proizvodnji, tradicionalan kolač otoka Korčule.
„Lumblija“ se tradicionalno na sam dan Svih Svetih prema starom običaju nosila kao poklon rodbini i prijateljima za „žive“, a taj dar nazvan je kolende ili „kolinde“. Običaj „kolinde“ u svojoj knjizi naveo je i Danijel Knežević opisujući zbivanja u Veloj Luci 1918. godine pred dolazak Talijana „u svakoj kući običavale su se peći lumblije“.
Marko Šeparović u svojoj knjizi 1930-te godine je zapisao sljedeće: „Pripremljene kolinde majka predaje djetetu da ih odnese svojem kumu. To je bio običaj prvih 6 do 10 godina života djeteta, a radilo se o krštenom/krizmenom kumu kojem je lumblija darivana kao poklon.“ (M. Šeparović, Hrvatski narodni život i običaji u Veloj Luci na otoku Korčuli, 1930). U knjizi „Povjerenje ili zaborav“ Franko Mirošević opisuje „kako je kolinde predstavljala duboki pjat (tanjur) sa suhim smokvama, bademima i lumblijom“. Prvi pisani dokaz o nazivu „Lumblije“ pojavio se u listu Slovinac 1881. godine gdje u članku „Nekoliko riječi u čakavštini“ autor S. Castrapelli opisuje „Lumbliju“ kao „pogaču od muke, varenika, žafrana, darčina što se mijesi o svijem Svetima“.
Kućne zabave Kumpanjije
U svojem „Rječniku starinskih riječi s otoka Korčule“, autor don Božo Baničević piše da podrijetlo riječi lumblija dolazi od latinske riječi libum što označava slatki kolač ,uz dodatak da je to svečani i posvećeni kolač. Nadalje, autor Petar Milat Pandža u svojem „Rječniku govora Blata na Korčuli“ pojašnjava da je riječ „Lumblija“ nastala od latinske riječi „oblata“ što je particip perfekta lat. glagola offerre, a što znači nositi pred koga, ponuditi. U latinskom jeziku particip oblata znači prinos, dar, poklon
Lumblija za sjećanje iseljenima
Brojni valovi emigracije iz ovih krajeva dali su, dodatni poticaj očuvanju tradicije spremanja „Lumblije”. Oni su sa sobom ponijeli i okuse „Lumblije” , a „Lumblije” koje su im stizale u paketima iz rodnog kraja održavale su im sjećanja na vezu s rodnim krajem.
„Lumblija“ predstavlja i dio kulturne baštine otoka Korčule. O tome govori i pjesma „Jo kako je lipo“ koju je napisao i skladao Dinko Fio podrijetlom s otoka Korčule, a dio pjesme glasi: „Jo kako su lipi vonji od užanice, kako da je cviće… sirnice, lumblije, prošek i naranče“
Na otoku Korčuli odvija se više manifestacija i događaja koje jasno ukazuju na ugled koji „Lumblija“ ima, a kojima se ujedno njeguje tradicija i običaj pripreme tradicionalnog kolača „Lumblije”, započetog još od organizacije prvih Kućnih zabava Viteškog udruženja Kumpanjija Blato. Ovo udruženje ima Odjeljenje prehrambenog folklora koje, kako i sam naziv kaže, brine o tradicionalnim jelima. U statutu Viteškog udruženja Kumpanjije, koje je utemeljeno 1927. navodi se „zadaća brige i proizvodnje Lumblije“. Udruženje redovno organizira „Kućne zabave“, odnosno večeri blatske „spize“ i slastica na koje pozvani svojim prilozima u vidu tipičnih blatskih jela i slastica doprinose organizaciji zabave. Kućne zabave održavaju se tradicionalno prvi petak u mjesecu veljači. U zapisnicima s tih zabava redovito se spominje Lumblija kao kolač koji se redovito donosi.
Manifestacija koja ima dvadeset petogodišnju tradiciju je Blagoslov i degustacija „Lumblija” koja se odvija posljednje nedjelje u listopadu kada se na blatskoj Plokati održava blagoslov i degustacija tradicionalnih „Lumblija“ koje pripravljaju učenici Srednje škole Blato pod vodstvom svojih profesora i roditelja.
Tradicija izrade „Lumblije“ ne samo da je zadržana i danas u otočkim domaćinstvima, već se u smislu popularizacije tog proizvoda organiziraju i natjecanja u pečenju „Lumblije“ i to većinom na zapadnom dijelu otoka Korčule, ali i degustacije i upoznavanje sa tradicionalnom gastronomskom ponudom ovog područja. Svake godine bogati programi ovih manifestacija privlače sve veći broj sudionika i posjetitelja, a najuspješnijim sudionicima natjecanja dodjeljuju se priznanja i nagrade.
„Dani lumblije“ i „Stajun od lumblije“) Razne manifestacije koje se održavaju izvan otoka Korčule svjedoče o ugledu „Lumblije“ pa je na Goodfood festivalu održanom 2016. godine u Dubrovniku predstavljena „Lumblija“ brojnim domaćim i stranim posjetiteljima. .Još jedna takva manifestacija je i „Slatki tjedan u susret Božiću“ u Dubrovniku na kojoj se izlažu „Lumblije“ te se prezentira njihova priprema, a gosti i turisti ih degustiraju.
Na manifestaciji Noćnjak održanoj 2016. godine u Bolu na Braču kolač „Lumblija“ osvojio je priznanje za najbolji prehrambeni proizvod. Kroz razne manifestacije i posebne prezentacije u suradnji sa proizvođačima „Lumblije“ prezentirana je izrada „Lumblije“ za domaće i strane medijske predstavnike i sudjelovanje na posebnim prezentacijama uključujući gastronomske sajmove i razne medijske konferencije.
Bilo kako bilo, sad je potez na Ministarstvu poljoprivrede da donese odluku koja će biti zasnovana na iznimno lijepoj korčulanskoj tradiciji i ponuđena Europskoj komisiji
A ja očekujem i ove godine komad Lumblije, koja mi u pravilu stiže iz Blata, premda sam iz Luke.
Ali lipo je, slatko, ukusno i znači: Ne m'oublie pas !
