Tih dana Luka i ja smo intenzivno provodili hokejske dana na sportskim terenima u Oosterbecku, treneri koji su nas educirali su se mijenjali svako par sati, a mi smo ostajali. Naporan tempo, ali vrlo konstruktivan. Kad bismo se ujutro probudili, spustili bismo se u prizemlje obiteljskog hotela te doručkovali "dječje radosti" i pojeli koje jaje na oko te uz kavu isplanirali dan. Zatim bismo sjeli na bicikle te se uputili kroz Oosterbeek put hokej centra.
Moram napomenuti da me četvrt Oosterbeck podsjeća na Beverly Hills. Puno je bogatih kuća, ljudi voze auta bez krova, a priroda je kao iz bajki braće Grimm. I tako, vozili bismo se šumskim putevima do sportskih terena i primjećivali stotine ljudi kako idu u istom smjeru s hokej palicom u ruci. Pomislih, ovo je raj na zemlji.
Mi godinama skupljamo nekoliko timova, a Nizozemcima je opća kultura trenirati hokej. Hrana im nije toliko bogata kao hokejaška tradicija, ali zato nitko nema veći trbuh. U usporedbi s našim ljudima, jako malo jedu, svi voze bicikle i igraju hokej svaki dan. Ljubazan je to narod, pravi su diplomati, ali nedostaje im malo boje u licu, naše srčanosti i temperamenta. Npr. oni bi sve napravili, ali ih morate pitati.
Među svim tim stranim ljudima, naišli smo na naše gore list, trenera Hrvata koji tamo živi i radi kao glavni trener svih trenera. Trener pun znanja o klubu i oko kluba, a želi nam pomoći jer želi da se hokej u Dalmaciji razvije. Išao sam za njim i pomahnitalo postavljao pitanja, htio sam mu "ukrasti" što više znanja. Dojmila me njegova funkcija i rad, te njegove socijalne vještine. Znači u Oosterbeck imamo 4 velika hokejska igrališta, a u sredini klupske prostorije ili popularno u hokej svijetu clubhouse. Na svakoj polovici igrališta se odvija trening, znači u isto vrijeme osam treninga. Većina ljudi koji drže trening su volonteri, obiteljski su uključeni u rad kluba. Pojedinci su na plaći, ali oni provode 180 sati mjesečno u klubu. Djeca treniraju drugu djecu, svatko želi biti dio priče. Mladić od 15 godina trenira djecu od 9 godina. Pomislih koliko je to dobro za njega u tim godinama da je i on nekome moralna vertikala i leader. Nakon sat vremena koliko traje trening svih 8 trenera dolazi na kratki sastanak kod glavnog trenera i ukratko objašnjavaju detalje ili situacije u kojima se nisu znali snaći i on im daje savjete i tada svih 8 trenera bogatiji iskustvom idu dalje.
Nevjerojatna priča. Sve institucije ih podržavaju. Njima je teško shvatiti koje mi porođajne muke prolazimo. Ali bitno da su "trudovi" krenuli. Za vrijeme putovanja, imali smo priliku upoznat predsjednicu Europske hokejske federacije, Marijke Fleuren. Nakon kratkog upoznavanja išli smo na večeru kod predsjednika HK Oosterbecka i tu sam trebao iznijeti što nam treba za razvoj hokeja u Splitu. U hokejskoj svijetu se uvijek prvo prođu sve hokejske teme, a onda se prijeđe na pitanja o zdravlju i familiji. Pitao sam je odmah u glavu popriličnu cifru samo da vidim kako "zivaju", hladno me odbila i rekla kako novac za razvoj nije potreban. U Splitu nemoš na wc bez 2 kune. U njih je normalno imati i moćne sponzore, kod nas jako teško. U njih svaka kuća ima svoju livadu, kod nas dok jedeš gledaš susjedu u pijat.
Trudio sam se objasniti probleme s kojima se nosimo kako bi grad Split uopće nas prihvatio kao sport, ali sam vidio nakon par sati da oni to ne mogu razumjeti. Sit gladnom ne viruje. Ali dogovorili smo da se twining i dalje nastavi te smo puno toga naučili. Nije sve bilo kako smo zamislili, ali smo na neke druge načine dobili i puno više od toga.
