Tih dana u klubu sam imao hrpu administracije za obavljati što mi nije mrsko koliko našoj Vanji. Ali nije mi ni drago. Najdraže mi je držati treninge, ali administracija raste s brojem grupa i sve više je uredskog posla.
Otvaram pretinac e-mail pošte i vidim dopis turističke agencije da imaju neke hokejaše Škote koji dolaze uskoro u Split i zanima ih ima li Split ekipu hokeja na travi koja bi ih primila. U meni se sve probudilo, dolaze nam ludi Škoti, jedva čekam ovo organizirati i javiti svojim prijateljima hokejašima koji jadni godinama igraju jedan protiv drugoga jer nema drugih timova ni ekipa. E kad bi se bar još jedan hokej klub otvorio da se imamo s kime redovito boriti. Odma bih mu pomogao. Najbolji klub nam je u Zagrebu pa često putujemo.
I dogovorim tako Škote i vrijeme kad ćemo se naći i gdje na Brdima. I dolazim na mjesto dogovora, kad oni u suknjama s gajdama sviraju i svi imaju hokej palicu u ruci.
Dosta ljudi nas je smatralo "drugačijim" zbog našeg entuzijazma da dovedemo hokej na travi u Dalmaciju, a sad kad su svi izašli na prozore i vidili kako marširamo sa Škotima po ulici i kako cvile njihovi instrumenti sigurno su pomislili da smo zaboravili popiti tablete. Svaki prozor je imao svoju superbaku koja nas prati i gleda događa li se ovo zaista.
Stali smo na igralište, trener Luka je postrojio naše i njihove u dvije vrste, jedne nasuprot drugih i svatko je otpjevao svoju pjesmu te smo krenuli trčati za njihovim suknjama i juriti lopticu. Da vam budem iskren, rezultata se i ne sjećam.
Navečer smo organizirali pečeno meso i zabavu u klubu te smo do kasno u noć igrali jednu zabavnu sportsku igru koja je jako slična našim balotama, a zove se Prstomet. Vanja mi je sve pomogla urediti i organizirati u klubu, to su bili početci, skoro sve smo ja i Vanja obavljali od volonterskih poslova u klubu. Zatim nam se priključio Hrki kao grafički dizajner, Lujo kao roštilj majstor, Petar kao voditelj demo tima itd... Postali smo dobar bend.
