Toga jutra sva djeca su već bila poprilično rano na nogama. Znali su da idu s roditeljima i Spartom na izlet na jedno imanje kod Trilja.
Moj mlađi sin Leo je to jutro lagano povratio, i već sam se prepao da neće moći ići u prirodu pa da će i Vanja ostati kući. Ali, to se smirilo i Vanja me zove da je skupim. Taman sam s trenericama Nelom i Zoricom punio auto s rekvizitima jer smo imali u planu djecu malo zabaviti prije ručka. Treneri Luka i Damir su također došli i oni su krenuli nešto prije mene za Trilj s trenericama, a ja sam otišao s punim autom po Vanju i djecu.
I zaputili smo se polako za Trilj. Kad smo stigli na ogromno imanje bilo je sunce, a najavljivali su kišu. I zato nitko nije došao osim Spartanaca. To mi je bilo odlično jer smo mogli lakše pratiti djecu. Proveli smo dan isprobavajući raznu hranu i sportske aktivnosti. Jahali smo konje i još dublje se povezali sa svim roditeljima. Odlično smo se proveli te krenuli za Split, gdje nas je dočekala poplava u dvorani, ali srećom na vrijeme smo reagirali ovaj put te je šteta minimalna.
Sve u svemu, prekrasno iskustvo. Potvrdilo se ono što kaže naša himna: "često smo u prirodi..." Nakon ovog iskustva, bit ćemo zajedno još i češće.