Grb, odnosno logo, naše škole športa za djecu, kao i logo i zastavu našega hokej kluba, osmislio je moj brat Neven Barbarić. Vanja Barbarić je napisala himnu, a navijačka pjesma nastala je u Vodicama.
Domagoj Buzančić Buza, iz hokej saveza, pozvao je mene i Vanju da dođemo kod njega na ljetovanje kako bi nas uputio u sve tajne vođenja hokej kluba te kako bi nam objasnio tehniku i taktiku hokeja. Obzirom na gužvu u prometu, morali smo se voziti busom satima. U svom Mercedesu, sokolskoj majci i s cigaretom u ustima, na kolodvoru nas je dočekao Buza.
Bio je sretan jer je s nama i htio nam je sve pružiti. Prvo nam je skuhao kavu te je kroz smijeh predložio da ponesemo sa sobom njegov biljarski stol, ako nam se sviđa. Nakon toga nas je njegova supruga poslužila toplim ručkom. Slijedio je hokej na terasi popraćen pogledom na more. Buza je iskoristio boce umjesto čunjeva te je počeo trčati gore-dolje po terasi raspoređujući Vanju, svoju obitelj i susjede, kako bih ja što bolje shvatio suštinu.
Legendarni Buza namjeravao nam je, u samo nekoliko sati, objasniti najsloženiji šport na svijetu i svoje cjeloživotno iskustvo. Kada je shvatio da je to previše informacija za prvi put, rekao je: "Spremaj palice i idemo svi u restoran na večeru!"
Uživali smo razgovarajući te se činilo kao da se poznajemo cijeli život. Obzirom da naš Buza voli pretjerati, nazdravili smo najskupljim vinom te smo zapjevali.
Upravo tako je nastala prva navijačka pjesma. U jednom restoranu u Vodicama, s legendarnim Buza Unitedom...
