Na današnji je dan 1973. iz Splita na daleki sjever krenula Prva splitska alpinistička ekspedicija “Spitsbergen 1973.”!
Ekspedicija je organizirana u okviru priprema za realizaciju ekspedicije u Hindukuš, a sve povodom tad nadolazeće proslave 100. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj i 50-te obljetnice osnivanja HPD "Mosor“.
U skladu s tadašnjim Pravilnikom o izboru sudionika ekspedicije izabrano je 8 članova Alpinističkog odsjeka "Mosora“ i to Boris Siriščević - Sira (1954.), Mario Ivanišević (1952.), Zoran Paniko (1948.), Ivo Kaliterna - Kale (1948.), Ivo Kaštelančić - Kaštila (1947.), Vinko Maroević - Mrva (1947.), Josip Ganza (1945.) i kao vođa ekspedicije Nenad Čulić - Neno (1949.). Nenad Čulić je tri godine ranije, kao najbolji splitski alpinist svoje generacije, sudjelovao na Prvoj hrvatskoj alpinističkoj ekspediciji “Grenland 1971” na kojoj je stekao potrebna znanja za organizaciju Prve splitske alpinističke ekspedicije. Istovremeno je tad Neno jednom dotad neispenjanom vrhu dao ime Mosor, a s tom praksom je nastavio i na Spitsbergenu.
Sugestija o odabiru Spitsbergena kao cilja prve organizirane ekspedicije HPD-a “Mosor” je došla od strane slovenskih alpinista koji su tamo organizirali ekspediciju 1964. godine, a cilj naših Mosoraša su bili prvenstveni alpinistički usponi u području Kongs fjorda. Spitsbergen je inače najveći i jedini trajno nastanjeni otok Svalbardskog otočja, smještenog na pola puta od Norveške prema Sjevernom polu. Podataka o tom području je bilo malo, jer je većina ekspedicija na Spitsbergen bila znanstvenog karaktera, pa je većina stijena u alpinističkom smislu bila netaknuta. Izazov je time bio još i veći.
Ekspedicija je na put krenula s dva kombi vozila, jednog u vlasništvu Planinarskog saveza Hrvatske, a drugog "Mosorovog“, te su na putu do Harstada u Norveškoj prevalili put od 4.325 km. “Mosorov” kombi su članovi ekspedicije kupili od novaca koje su zaradili u godinu i po dana tijekom kojih su preuzeli dežurstvo na planinarskom domu na Mosoru i sav prihod štedjeli za kupnju kombija. U Harstadu su se ukrcali na brod “Store Norske” i njime doplovili do rudarskog mjesta Longyearbyen na Spitsbergenu.
Unatoč lošim vremenskim uvjetima koji su pratili ekspediciju, tijekom boravaka u području Kings fjorda postignuti su izuzetni rezultati i što je najvažnije steknuto je važno iskustvo za buduće uspješne ekspedicije. Ispenjana su gotovo 44 smjera, od toga četiri u snijegu i ledu. Ovom uspjehu svakako treba nadodati i pet vrhova, od kojih je jedan bio dotad "neosvojen“, te mu daju naziv Mosor (1.300 m).
Povratkom u Split 24. srpnja 1973. ekspedicija je uspješno okončana.
Cijelu ekspediciju je za TV Zagreb kamerom snimio jedan od članova ekspedicije Ivo Kaštelančić, u to vrijeme pročelnik Foto sekcije “Mosora”, a film smo imali sreću pogledati na jednoj od planinarskih večeri “Priroda i društvo” koje u splitskom klubu Quasimodo organizira naša Aleksandra Kuzmanić. Isto tako smo se na 20. “Prirodi i društvu”, obilježavajući prošle godine 95. godina HPD-a “Mosor”, družili sa četvoricom članova ekspedicije Mrvom, Kalom, Kaštilom i Sirom evocirajući uspomene s te legendarne ekspedicije koju AO Mosor namjerava ponovili 2023., povodom 50-te godišnjice Prve splitske alpinističke ekspedicije, te tom prilikom pronaći vrh Mosor i zatražiti dodjelu imena kod službenih tijela u Norveškoj.
Mosor živi vječno!