U Blatu, na zapadnom dijelu otoka Korčule, djeluje Udruga Vincenca. Humanitarna udruga osnovana 2008. godine, svakim danom suočena s novim izazovima u radu, raširenih ruku prima djecu i starije s posebnim potrebama te ostale članove a sve u svrhu dobrovoljnog rada. Cilj udruge je poboljšati ionako već težak život svojim štićenicima. U slobodno vrijeme okupljaju se sa svojim osobljem na raznim radionicama, projektima, pomoćima u savladavanju gradiva, edukacijama za mlade obitelji. U Danima otvorenih vrata koji se održavaju za sve uzraste, potiče se građane na što veće sudjelovanje i volontiranje u udruzi. U 2019. godini organiziraju se za učenike od prvog do četvrtog razreda besplatne instrukcije, uz pomoć 2 asistenta za nastavu. Uz svakakve maštovite izrade koje izlažu na božićnim i uskrsnim sajmovima, bave se i izradom kamenih kućica, što spada u čuvanje tradicijske djelatnosti.
Skrbe za svu djecu od najmanjeg člana do najstarijeg, svakome od njih prema njegovim potrebama. Ova vrijedna udruga organizira besplatne repeticije za djecu koja imaju određene teškoće u savladavanju gradiva. U sklopu rada udruge organizirali smo i likovno-kreativne radionice gdje naši štićenici rado dolaze sa svojim prijateljima. Na takvim druženjima zajedničkim radom nastanu mala umjetnička djela, često padne i koja pjesma, pa se zna desiti da druženje potraje i koji sat duže.
Da članovi mogu dobiti poneki poklon i da s vremena na vrijeme idu na jednodnevne izlete, brinu se blatski obrtnici i sponzori. Ali, uvijek postoji neko ali...
Razgovarali smo sa simpatičnom predsjednicom udruge, Dianom Radaić.
- U Udruzi sam već punih 10 godina a odnedavno sam i predsjednica. Vincenca broji oko 20 članova i nažalost svakim danom ih dolazi sve više. Mi smo tu da pomognemo što više možemo jer bolest ne pita! Ovo je mjesto nulte tolerancije, potičemo štićenike na uvažavanje različitosti, učimo ih da su i zelena i crvena jabuka jabuke ali drukčije boje. Raspon godina je od 3 do 40. Općina Blato nas prati od samih početaka rada. Imamo suradnju sa osnovnom i srednjom školom Blato te sa dječjim vrtićem. Borimo se na sve načine, u tome nam pomaže stručno osoblje. Ali uvijek nam fali volontera. Bila žena ili muškarac, stariji ili mlađi, svaki par ruku dobro dođe.
U 2018. godini Vincenca se uz pomoć udruge BLARA d.o.o. prijavila na natječaj (su)financiranja programa i projekta od 31. srpnja 2018. godine, Zaklade „Hrvatska za djecu“ . Odobrena su im sredstva u iznosu od 89.050,00 kuna. Taj iznos je namijenjen za kupnju dva Tobii komunikatora za lakšu komunikaciju osoba s najtežim oblikom invaliditeta te za zapošljavanje jedne stručne osobe u programu „Kroz terapiju u samostalnost“.
"Pripremamo najmlađe za školu"
Par riječi o programu rekla nam je radna terapeutkinja Ana Žuvela.
- Imamo puno radionica. Razvijamo prste za finu i grubu motoriku. Pripremamo najmlađe za školu. Oblikujemo plastelin, nanizujemo nakit na vrpcu, kaširamo. Obrađujemo kamen i drvo. Slažemo kockice i svaki sunčani dan provodimo u šetnjama i igrajući se na otvorenom. Sretni smo kad od nečega dobijemo nešto i kad su nam štićenici nasmijani i zadovoljni. Kad nešto voliš, onda to radiš svim srcem.
Junak naše priče je trinaestogodišnji Lovro, kojeg još prijatelji iz Udruge zovu i „Paša“. Dječak kojeg uvijek vidite sa zaraznim osmijehom na licu i vrlo rado pozdrave svi kad ga sretnu. Voli slatkiše, voli plavuše a omiljena pjesma mu je „Volim piti i ljubiti“. Lovrina dijagnoza je epilepsija i cerebralna paraliza. Neverbalan je od rođenja. Hrani se sondom. Upravo je Lovro imao malo sreće i dobio prvi Tobii komunikator. Riječ je o uređaju zahvaljujući kojem korisnik komunicira s okolinom, a funkcionira preko pogleda. Komunikator Tobii prati pokrete očiju te praćenjem pogleda omogućava komunikaciju. Uz pomoć Lovrine mame Ivone i mlađe sestre Leone, pokušali smo shvatiti način rada istog. Pa tako, uzmimo za primjer, imate na monitoru niz sličica na kojima pišu izjave. Vi usmjerite pogled na pojedinu izjavu, infracrveni senzori prate smjer kretanja očiju i Tobii jasno izgovara odabranu izjavu. Nije jednostavno, ali uvelike će pomoći da naš veseli junak napokon može izraziti želju za nečim.
Ovim putem apeliramo na sve ljude koji se žele uključiti u rad udruge, bilo volonterski ili financijski. Svaka pomoć je uvijek dobrodošla.
„Ne hodaj iza mene;
Možda te neću voditi.
Ne hodaj ispred mene;
Možda te neću slijediti.
Samo hodaj kraj mene
i budi mi prijatelj“
Albert Camus
