Neorić je jedno od najvećih sela Dalmatinske zagore, smješteno u samom njenom srcu. Svi oni koji su prolazili cestom između Muća i Sinja, prošli su preko Neorića i Sutine i tamošnjeg čudesnog kanjona koji je prepoznat kao značajni krajobraz Republike Hrvatske.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Iako je cvrkut ptica u čistoj prirodi ovog kraja uobičajena stvar, iz jedne kuće u Neoriću cvrkut je znatno intenzivniji. Zelenduri, lugarini... samo su neke od predivnih vrsta ptica koje uzgaja Krešimir Markić, predsjednik Udruge za uzgoj i zaštitu ptica "Dalmatia" Sinj. Krešo je nogometne terene zamijenio velikom ljubavi prema pticama, pa ne čudi da je su njegovi raspjevani ljubimci u nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj u žestokoj konkurenciji okićeni s čak dva zlata.
Gdje je sjedište Udruge i koliko broji članova?
Sjedište je u Sinju, članova ima 50-ak, a sada je došlo nešto i novih. Aktivnih članova ima 20-ak koji sudjeluju na nacionalnim i internacionalnim izložbama.
Čime se bavi udruga?
Udruga se bavi uzgojem ptica europske faune i hibrida - fringlida i hibrida. Poneki uzgajivač uzgaja i domestificirane ptice kanarince, među njima sam i ja. Dvije vrste koje uzgajam su satina i izabela. Što se tiče europske faune, uzgajam krstokljune, klasične i himalajske, a uz to uzgajam i verdune, zelendure u klasičnoj boji i mutacijama i lugarine isto tako ili čiške, u klasičnoj boji i mutacijama.
Povod našem susretu je Vaš uspjeh ostvaren s pticama koje ste poslali u Španjolsku na svjetsko prvenstvo. Što se tamo dogodilo vezano uz Vaše ptičice?
Jednostavno, nakon svih izložbi, nacionalnih i internacionalnih, kruna sezone je to svjetsko prvenstvo koje je ove godine održano u Talaveri kraj Madrida. Tu sam izložio himalajske krstokljune, jednu kolekciju ženki verduna u ahatpastelnoj mutaciji i nešto kanarinaca. Ono što je prošlo zapaženo je himalajski krstokljun koji je osvojio prvo mjesto i kolekcija ženki verduna u ahatpastelu isto prvo mjesto.
Da bi bilo čitateljima jasnije koliki je to uspjeh, koliko se ptica natjecalo i iz koliko država?
Iz dosta država, bilo je nekih 20.000 ptica u različitim kategorijama.
Je li ovo Vaša prva najbolja nagrada?
Što se tiče svjetskoga prvenstva, da. Ali ja već godinama uzgajam i šaljem unutar hrvatske na izložbe, šaljem ptice specijalke naše dvije koje su jako bitne, i mi kao udruga već godinama surađujemo s Hornemany klubom u Udinama, gdje ih mi nosimo njima, a oni nama.
Druga specijalka je Fringilia u mjestu Morciano, blizu Riminia.
Imamo najveću internacionalnu izložbu koja je više zastupljena za kanarince, ali itekako i za europsku faunu - to je Modena koja je iza našega Sinja četvrti vikend uvijek u studenom.
Je li bilo još uzgajivača iz Hrvatske?
Bilo je. Bude nas 20-ak iz Hrvatske uvijek. Mislim da je bilo oko 150 ptica iz Hrvatske. Koliko mi je poznato, bilo 13 zlata, 8 srebra i nešto bronci. Hrvatska svako svjetsko prvenstvo uzme ponešto medalja.
Izvor: Hrvatski ornitološki savez
Kako ste primili vijest o nagradi?
Obično se to iščekuje na internetu jer uvijek budu utorkom i srijedom suđenja. Srijedom navečer ili četvrtkom ujutro objave rezultate, ovisno o domaćinu. Na primjer, Španjolci su dosta rano to objavili, već u srijedu u popodnevnim satima. Rezultati se pronađu na njihovim službenim stranicama, potraže se po kategorijama ptice koje si poslao i tu se vidi kako si prošao.
Naravno da je to potvrda Vašega rada, ali kako se osjećate nakon takvih nagrada na globalnom nivou?
Sigurno sam ponosan, zadovoljan i ispunjen. Pogotovo što nakon ovih svih, ne samo ta zlata koja su došla iz Španjolske, to je možda samo potvrda dobroga rada ove godine, ali imamo mi i druge te specijalke koje me i više usmjere u uzgoj zato što su baš ciljane na europske faune i ptice koje ja baš uzgajam, tako da možda je tu i jača konkurencija u pojedinim vrstama, tako da tu medalja možda čak ima i veću težinu što se tiče mene osobno, međutim svjetska je svjetska.
Sigurno se osjećam ispunjeno, ali mislim da je čak najdraže ovo što je stiglo baš u ovim popodnevnim satima, konačan poredak hrvatskih uzgajivača, od početka, lokalnih izložbi, internacionalnih, državnih prvenstava sa zadnjom svjetskom gdje sam u konačnom poretku najbolji za 2023.
Čija je to tablica?
To je tablica koju gospodin Vicko Antičević iz logistike našega kluba, inače izlagač i član udruge Štaglin iz Dubrovnika, on usko surađuje s nama, s našom udrugom Dalmacija Sinj. On je došao do ideje da se može napraviti tablica i statistika, od početka uzgojne sezone do kraja, koji je svjetska izložba kao zadnja u cijelom ciklusu izložbi. Onda se na račun bodovanja na kraju svih tih izložbi dodijeli nagrada za najboljeg uzgajivača za tu godinu, odnosno, 1., 2. i 3. mjesto. Uz, čak i po kategorijama: najbolji uzgajivač kanarinaca, najbolji uzgajivač europske faune, egzota, fringilita i hibrida i najbolji uzgajivač papiga.
Maloprije su proglašeni i pobjednici stavljeni su na stranice Hrvatskog ornitološkog saveza gdje se može pogledati.
Nalazim se s Vama u Neoriću, tu u Vašem domu, vidjeli smo maloprije ptice koje uzgajate tu u Neoriću, ima ih na desetke...
Ima ih dosta. Svaka vrsta, matično jato negdje malo veće, negdje malo manje, ali mislim da najbrojnije imam ove lugarine, u mutacijama i u prirodnoj boji, i mislim da ću najviše parova ove godine ipak njih imati. Tako da se nadam, ove je godine ipak nabavka bila ozbiljnija i mislim da će ove godine, ako bude bilo sreće doći neke još interesantnije ptice sljedeće godine, ako mi bude uzgojna sezona.
Gledajući sa strane, čini se kao vrlo skup "sport".
To je tako, ali jako se ta ornitologija, ako se želi ozbiljno na nekim visokim standardima i ići profesionalnije, iako je to sve amaterizam, ali profesionalnije što se tiče kvalitete ptica da si konkurentan na svjetskoj sceni, onda su to zapažena izdvajanja. Od prehrane, pripravak i od samih ptica.
Znaju li susjedi da imate ptice?
Uska rodbina je uvijek u čudu sve popratila. Ali ja to shvaćam. Ipak se radi o jednoj predanosti koja zahtjeva minimum dva sata dnevno. Za godišnje odmore, biraju se periodi kada nije produkcija. Mnogi ne razume ovo sve u ovoj domeni kao ja, jer općenito, ako to nije neka korist za toliku žrtvu, onda si ti lud čovjek, što bi se reklo. Ali s druge strane, ja to tako nikada nisam gledao, mene ispunjava kada ja stvorim, izležem, uparim kvalitetan par i dobijem kvalitetnu pticu koja je na svjetskoj sceni konkurentna, to je meni veća satisfakcija nego da mi netko da novac ili bilo što drugo. Meni je to veliki uspjeh koji me drži u ovom hobiju, to stvaranje kvalitetnih ptica, nije bitno koje vrste, lugari ili vrdun ili krstokljun.
Odakle ljubav prema pticama?
Ljubav prema pticama seže iz dječačkih dana kada smo kao djeca hvatali ptice na Splitu3 odakle sam ja. Tako je krenula ta ljubav, s bratom sam počeo, uvijek smo imali grdeline, uvijek je po kući bilo ptica. Međutim, ozbiljnije sam se počeo baviti kada je moj pokojni prijatelj Aleksandar Arsić, koji je bio i međunarodni sudac, poklonio mi prve primjerke, jedinke kanarinaca malinois. Tu sam se počeo malo ozbiljnije baviti, ali igrao sam i nogomet u to vrijeme u Italiji i nisam imao prostora biti s divljim pticama, zato sam se opredijelio za te kanarince. Sjećam se, tamo sam imao jednu garažu za auto i onda ja izbacio auto iz garaže, stavio jedna vrata i prostor formirao u ptičarnicu. Onda su mi se susjedi rugali. A ja sam u toj garaži ostvarivao pomladak tih ptica i već se počeo natjecati na natjecanjima kanarinaca - prvo lokalne, pa onda i ozbiljnije. Međutim, kada sam se vratio, kada sam završio avanturu u Italiji, uvijek mi je bila želja europska fauna, zbog ozlijede više nisam mogao niti igrati i onda sam se posvetio toj europskoj fauni počevši prikupljajući neke ptice. Negdje sam se zadržao malo više, negdje malo manje dok se nisam isprofilirao na nekim vrstama koje su mi zanimljive.
Može li se pokoja ptica i prodati?
Tvoja afirmacija na svjetskoj i europskoj sceni ti garantira bolju ili lošiju prodaju. Znači ako si u vrhu, ne moraš ti biti prvi, ali u prvih pet uzgajivača, onda imaš više šanse, pogotovo ove europske izložbe. Iako ja držim te vrste, tipa krstokljun koje nisu tako atraktivne, jesu u Njemačkoj, Austriji, Italiji, ali u Hrvatskoj sam sam čime sam nastavio put našeg prvog ozbiljnog uzgajivača Ante Domazeta, inače i člana našeg društva i bivšeg predsjednika koji je itekako ostvario niz zapaženih rezultata. Upravo me Ante i zarazio s tom vrstom poklonivši mi jedan par s kojim sam započeo uzgoj.
Atraktivna vrsta je uvijek bio grdelin što se tiče divlje ptice, iako ja nisam toliko zagrižen za tu vrstu. No, što se tiče prodaje i zarade, mislim da su grdelini broj jedan. Svaka ptica ima svoga kupca, ali treba biti kvaliteta ako se ide u ozbiljnije smjerove. Naravno, uvijek je dobro i nešto zaraditi da se može uložiti dalje ili za hranu.
Osim što ste uspješan uzgajivač ptica, jako ste dobar i kuhar, uvjerio sam se u to večeras.
To je moj poziv, radim u hotelu Cornaro u Splitu i zadovoljan sam poslom. Oni mi izlaze u susret kada mi traju slobodni dani za izložbe i slično. To je i zahvalan dio godine, studeni, prosinac i siječanj kada nije sezona...
Ako će nas čitati netko koga smo zainteresirali da se bavi ornitologijom, imate li savjet?
Sve ovisi na kojem se području zainteresirani uzgajivače nalaze. Mogu spomenuti našu udrugu koja postoji dugi niz godina i dovoljno se javiti meni, a na splitskom području isto ima nekoliko društava za uzgoj. Ima izbora, a na internetu i portalima se sve može naći.
Ono što bih obratio pozornost, nažalost ovaj hobi na pobuđuje interes kod mladih osoba, jer nekako svi znamo što je danas primarno mladima. S ovim hobijem se dijete mora roditi, to mora biti njemu u krvi. Ja sam imao perioda kada sam imao puno manje vremena za ptice, ali su mi one uvijek bile u glavi. No, nije tako samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama.
