Politički analitičar i filozof Žarko Puhovski gostovao je studiju Novog dana N1. Prokomentirao je, među ostalim, konklavu kojom će se birati novi Papa...
"Stvar se odvijala najvećim dijelovima protokolarno. Ono što me jako veseli kao političkog teoretičara je što dolazi do izražaja demokratski precizan proces izbora pape", osvrnuo se Žarko Puhovski na proces biranja novog pape.
Smetaju ga, međutim, ga neke netočne informacije koje su se u medijima pojavljivale tijekom posljednjeg ispraćaja pape Franje.
"Čitav svijet nije bio u Rimu – barem polovica nije bila, kao što u Rimu nisu bili ni svi najmoćniji ljudi svijeta – najmanje dvojica od petero najmoćnijih ljudi nije bilo u Rimu”, ističe analitičar koji to “pretjerivanje", pripisuje zanosu uslijed atmosfere. Posebno je istaknuo moment koji su neki nazvali povijesnim, a to je diplomatska prilika koju je ispraćaj otvorio. Naime, Donald Trump i Volodimir Zelenski su prije početka mise proveli 15-ak minuta u razgovoru, sami, bez savjetnika.
"Je li se Duh Sveti spustio na Trumpa to ćemo vidjeti, ali ta slika je prekrasna. To djeluje nekako simpatično, ali nesimpatično je ono što se dogodilo. To završava time da su oni pristali da će barem izgubiti Krim, možda i nekih 20 posto teritorija", ocjenjuje Puhovski.
Ističe da postoji jedno jedino rješenje.
"Promjene unutar Rusije. Ne može se pobijediti Rusiju rušenjem države izvana", govori nadodajući da će se promjene u toj državi dogoditi za dva desetljeća. "To nije moguće drugačije", uvjeren je.
O Stepincu
Vratio se na proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca: "Upozorio bih na dvije stvari. Katolička crkva ima 1728 svetaca ako me sjećanje ne vara, među njima ima i ubojica, razvratnika… Za sveca se ne traži da bude bezgrešan nego da svjedoči vjeru", kao primjer navodeći Augustina.
"Ne mogu razumjeti zašto je to sa Stepincem državno pitanje. To stalno svi ponavljaju "nemojte gnjaviti Papu s time kad dođe", kaže i pojašnjava: “Papa je reagirao na politizaciju Stepinca, a ne na ustaše. On je doživio Stepinca kao previše svjetovnu figuru za njegov ukus", smatra ističući da to jest političko pitanje, ali zbog – hrvatske javnosti. "Jer ga je ona doživljavala kao hrvatsku političku, a ne vjersku ikonu", rekao je.
Osvrnuo se i na Franjinog prethodnika, Ivana Pavla II: "Došao je nakon velikih skandala u kuriji da bi zabašurio neke od skandala u Crkvi, bez obzira na sve druge priče. Njegova osnovna svjetovna pozicija je bila antikomunistička", smatra, navodeći da ga to razlikuje od pape Franje: "On sigurno nije bio komunist, to su gluposti, ali njegova svjetovna pozicija sigurno nije bila antikomunistička. Odrastao je u svijetu u kojem je komunizam legitiman svjetonazor", ističe.
