Putevi kaštelanskog crljenka vode nas ovaj put nešto zapadnije do Kaštel Štafilića i obitelji Kuzmanić. Braća Kuzmanić, poznatiji pod nadimkom Fradelo, Mladen i Ivica, nastavili su obiteljsku tradiciju uzgoja vina staru već skoro 200 godina. Na padinama Kozjaka, na predjelu Marceline gdje puca prekrasan pogled na Kaštela i kaštelanski zaljev obitelj obrađuje stari očev vinograd koji su naslijedili od oca te uz puno truda, zalaganja i pregršt ljubavi nastavili priču koju je započeo njihov otac.
- Naš otac je bio težak i uvijek smo morali ići u polje kopat, nismo mogli ostat na plaži ili spavati kući. S karom smo se vozili do vinograda, i ljeta provodili kopajući i obrađujući lozu, sve onako na starinski način. Taj predio Marceline je klimatski jako pogodan za vino, a i naš otac je vinograd obrađivao na starinski način, nije bilo žica niti stupova – govori nam Mladen. Mlađi brat samozatajno dodaje kako su rijetka braća u Kaštelima koja skupa prave vino, kroz smijeh zaključuju.
- Braća Fradelo imaju 7000 trsa i dobiju oko 5000 litara vina godišnje koje najčešće prodaju na kućnom pragu. Proizvode Crljenak , Plavac mali te Pošip za koje su pobrali brojne nagrade. Od 2014. godine do danas njihova vina osvajaju nagrade na Večerima kaštelanskih vinara. Unazad par godina vinograde im je uništila krupa ali su prošle godine braća Kuzmanić zasadila još dodatnih 1500 trsa crljenka za koje se nadaju da će ovo godine uz zalaganje cijele obitelji dati jako kvalitetno vino. Obitelj posjeduje i preko 130 stabala maslina od kojih prave visokokvalitetno maslinovo ulje.
Dok su braća zaslužna za sadržaj boce, neviste su u "logistici", te su zadužene za onu ljepšu stranu vinarstva a to su etikete i ukrasi na istim. U maloj obiteljskoj konobi osmislili su i etiketu u čast oca i svekra Kuzmanić, te su na etiketama botuni pokojnog oca, s njegove košulje. Na taj način njihov otac preko tih botuna živi i dalje s njima.
- Ovo je naslijeđe od našeg oca, i ako postoji raj mislim da nas on negdje od gore gleda i da je ponosan na nas. Uvijek je govorio kad mene ne bude neće to nitko nastaviti, a mi smo nastavili još više i s ogromnom ljubavlju i trudom. Za vrhunsko vino treba i doza ludosti i ljubavi. Mi imamo zaista vrhunsko vino, koje prodajemo onako između sebe i naših prijatelja. Imamo u planu našu konobu preurediti te pokušati sa turističkim turama ali uvijek fali sredstava pa mi to onako polako kako uspijemo – zaključuje Ivica.