U ono neko davno vrijeme, tamo negdje sedamdesetih, osamdesetih godina prošlog stoljeća, teško se nekom slučajnom prolazniku mogla prilijepiti etiketa zvijezde. Pjevačka scena bila je jaka i tražila je znatno više od današnje. Važno je bilo imati dobru pjesmu i interpretaciju koja će taknuti publiku. Sve to je imao Darko Domijan ,danas poznati odvjetnik iz Karlovca, kojega ćemo ovoga ljeta na radost posjetitelja Festivala zabavne glazbe Split vidjeti i čuti na Prokurativama. Napokon i nakon dugo godina.
Koliko znam, glazba je bila Vaša prva ljubav. I onda ste se odlučili tu umjetnost (koja ima svoja prava i pravila (ritam, melodija, harmonija…) zamijeniti za nešto što je sušta suprotnost, ali valjda je postoji razlog? Ali baš u tim godinama rađaju se bezvremenski hitovi, od Ulice Jorgovana do Julskih kiša pa i cijelog jednog niza pjesama?
Kad se danas prošetate (s popriličnim vremenskim razmakom) Ulicom Jorgovana, cvate li istim bojama i mirisima jorgovan ili je jorgovan ipak malo ocvao?
- Da, točno, glazba je moja prva ljubav i imao sam tu sreću da sam naišao na ljude koji su također živjeli glazbu, pa su tako počeli nastajati moji prvi i veliki hitovi kao što su Ulica Jorgovana, Naučit ću te mala, Laku noć Katarina, Julske kiše i mnogi drugi.
A još i danas ti jorgovani cvatu jednako lijepo, mirisom snažnim i dalje me opijaju, a vjerujem i moju vjernu publiku. Ne postoji mogućnost da na bilo kojem nastupu to ne otpjevamo, zajedno, publika i ja.
Listam malo moju monografiju o FZG Split. Imali ste popriličan broj nastupa. Julske kiše…. Ove godine Festival posvećuje jednu autorsku večer Nenadu Viloviću, a pjevali ste i njegovu Anči?
- Da moj prvi nastup na splitskom festivalu bio je 1977.g. gdje sam pjevao pjesmu Nenada Vilovića „Julske kiše“, a suradnju smo nastavili nakon toga na festivalima sve do 1988.g. Ove godine Nenad Vilović ima na festivalu svoju autorsku večer, pa sam pozvan da otpjevam „Julske kiše“ što me jako raduje.
A kad smo već kod festivala ( a ima ih svakakvih!) Jesu li kvalitetom došli do nekakvog dna. A što se tiče promocije autora i interpretatora, danas postoji taj čuveni youtube i druge mogućnosti novih tehnologija.
- Pa festivali su na neki način možda, pojavom interneta i drugih digitalnih medija, potisnuti, mada mi se čini da festivali mogu i unatoč tome preživjeti uz određene prilagodbe. Primjer za to je svakako Splitski festival koji i dalje živi, a i CMC festival koji se održava dugi niz godina u Vodicama, kojeg organizira Croatia Records također igra važnu ulogu u promoviranju novih pjesama i novih interpretatora. Imamo i primjer famoznog Sanrema koji i dalje živi. I Zagrebački festival je ove godine slavio 70 godinu postojanja. Nije lako, ali može se.
Kako gledate na današnju domaću autorsku i pjevačku scenu?
- Mislim da što se tiče autora ne oskudijevamo, ima vrlo kvalitetnih nadarenih skladatelja, naravno nedostaju i oni koji su ostavili neizbrisiv trag, Zdenko Runjić, Đorđe Novković.
Što se tiče pjevačke scene, tu ima svega i svačega.
Mislim da se danas svatko može upustiti u avanturu biti pjevač. Naručiš pjesmu, odeš u studio, platiš spot, platiš promoviranje pjesme i spota i onda odjednom shvatiš da je sve to nedovoljno. Fali kvalitete, što se tiče pjevača mislim.
Nekada niste mogli biti vrćeni na radiju ili televiziji, pa niti snimiti ploču ako niste imali određenu kvalitetu i ono „Nešto“, taj neki personaliti, prepoznatljivost.
Darko, kad biste se mogli vratiti ( I htjeli) u ono vrijeme, bi li prevladao violončelo koji ste svirali ili Zakonik 12 ploča?
- Ha, ha, svakako bi to bio violončelo, ali eto, vremena su takva, u određenom trenutku u životu morate donositi odluke koje vam se tada čine dobrim, kasnije možda dođete do spoznaje da ste možda mogli i drukčije. Ali, to je prošlost, iz nje trebamo učiti i dalje kročiti u budućnost, veli Darko koji i danas topi srca mladih i zaljubljenih, posebnim pjevačkim pristupom u kojemu se lako osjete emocije proizašle iz julskih kiša, Ulice jorgovana.