Na Karepovcu je u petak ujutro održana prezentacija dosadašnje sanacije odlagališta Karepovac, gostovanje toksikologa Plavšića
U prostorijama tehničke službe "Čistoće" tako se održao ovotjedni susret s novinarima, ovaj put uz prezentaciju izvođača radova o dosadašnjem tijeku sanacije i budućim koracima.
Gost na brifingu je bio Franjo Plavšić, kemičar i toksikolog inače bivši profesor na Farmaceutskom biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ravnatelj Hrvatskog toksikološkog zavoda i voditelj toksikološkog aspekta na sanaciji zagrebačkog odlagališta Jakuševac.
Na brifingu su još bili voditelj projekta Mislav Olujić, izvođači radova Arsen Zoran Tonšić i Mario Mlinar te direktor Čistoće Miroslav Delić.
Uvodnu riječ imao je Arsen Tonšić.
- Na istoku odlagališta se vrši iskop otpada, gdje je predviđena izgradnja odlagališne kazete. Otpad se, sukladno projektu, ugrađuje u tankim slojevima kako bi se smanjila emisija neugodnih mirisa. Na Karepovcu nam je najveći problem prostor. Dio odlagališta već se dovodi u završno stanje. Veličina otvorene površine smeća je velika i to je razlog zašto toliko smrdi. Na istoku se radi s 10 bagera i ukupno 55 strojeva koji premještaju otpad s istočne na zapadnu stranu. Dinamika se sada dodatno intenzivira da bi što prije završili neugodnu fazu. Problem je i primanje novog, svježeg otpada.
Prof. dr. Franjo Plavšić, povukao je paralelu između sanacije splitskog i zagrebačkog odlagališta.
- U Zagrebu je saniralo na sličan način kao ovdje, nije to ništa novo, to je poznati model iz Europe. Imali smo problema. Metan je normalan produkt bioloških procesa, i ja bih ga okarakterizirao kao glavnog. No u Zagrebu smo imali sreće, a imate i vi sreće. Jakuševac se sanirao 5 godina. Bilo je mjernih postaja, ali ne toliko koliko ovdje u Splitu.
Treba li nam još mjernih postaja u Splitu kako ljudi sugeriraju?
- Neće ništa škoditi da se nabavljaju nove postaje, ali ne znam koliko je potrebno. Split ima nekoliko postaja koje su stalne. Postoji jedna u Solinu, ima ih.
Plinovi koji su sada zabilježeni nisu opasni za zdravlje ljudi, već narušavaju kvalitetu života. Problem bi bio pojava metara, odnosno postojanje metanskih džepova unutar odlagališta. Za sada metan nije zabilježen na Karepovcu.
Profesor je rekao da bi trebala biti zabilježena 10 puta veća koncentracija amonijaka od granične vrijednosti da bi bio opasan za zdravlje ljudi.
Novinari su ga upitali što znači konstantna izloženost manjim količinama problematičnih plinova. Jer kraj Karepovca ima ljudi koji se žale na mučnine i sl.
- I ja bi bio nervozan, to je normalno. Neke od tih plinova je teško podnositi, ali bitno je naglasiti sataru izreku da je razlika između otrova i lijeka samo u dozi. Kako se dobivaju granične vrijednosti, jeste li svjesni toga? Dobivaju se pokusima, najčešće na životinjama. Granične vrijednosti su vezanu uz okoliš, a maksimalne dopuštene koncentracije uz radno mjesto. Normalno je da se na radnom mjestu mogu trpjeti više koncentracije. To su zdravi i pokretni ljudi, a u okolišu žive djece, starije osobe i bolesnici. Granična vrijednost je najniža koncentracija kod koje se bilježe štetni učinci i potom se dijeli s 10!
Novinari su potom ponovili pitanje u dugotrajnoj izloženosti ispod graničnim vrijednostima.
- U pravilu se na to ljudi naviknu, osim ako su osjetljivi, što se događa iz raznih razloga, ili ako imaju neki bolest, primjerice astmu. Nemojte amonijak smatrati otrovnim. On je produkt bio procesa. Ljudi su prije živjeli sa životinjama u kući, čovjek se naviknuo na amonijak, pogotovo na niže vrijednosti.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/dalmacijadanas/videos/412002985887643/" bottom="30"]
Što biste poručili ljudima koji imaju mučnine?
- Treba potražiti liječničku pomoć. Nažalost to znači trpjeti i poduzimati određene korake. Ali, to je normalna stvar. Što se tiče niskih koncentracija, granične vrijednosti je odredio zapad čije smo mi direktive preuzeli, to su drugi stručnjaci napravili.
Možemo li zaključili da nema opasnosti osim kod osjetljivih ljudi?
- Moguće su komplikacije, ali u principu ne očekujem težih štetnih učinaka. Mučnina i povraćanju su grubi simptomi, ali to je tako.
Je li u posljednjih 50 godina bilo istih plinova kao do sad samo u manjoj mjeri jer se smeće nije diralo.
- Iste plinove da, iste količine ne.
Treba li još nešto mjeriti u odnosu na ovo što se sada mjeri?
- Ja ne bih ni ovo sada sve što se mjeri, mjerio? Mislim da je besmisleno mjeriti okside nemetala tipa dušikov oksid, sumporove okside, nema potrebe! Bakterije rade svoj posao, ove ne bih mjerio.
A hlapljivi ugljikovodici?
- Znam da smo imali na jednom mjestu problem s hlapljivim ugljikovodicima jer je došao industrijski otpad. Naši dični privrednici su vjerojatno noću dovozili bačve opasnog otpada i tamo je bilo često takvih otpala. Ja mislim da na Karepovcu nisu pronađene nikakve bačve. U Zagrebu smo znali da postoje bačve, ali inače ne vidim razloga da nastanu takvi spojevi.
Koja je Vaša poruka građanima. Dr. Ninčević je prije par dana rekla da ne može tvrditi da je zrak bezopasan pa je nastala velika "frka"?
- Ništa nije bezopasno! Nitko vam ne može garantirati da je to bezopasno. To ne ide! Mislim da je to pretjerana izjava bila, bez daljnjega.
A možemo li biti mirni po pitanju vode?
- Split ima dobar vodozahvat i bilo je govora o arsenu. Koji arsen? To je besmisleno takve stvari govoriti. Vi imate istočnu Slavoniju i tamo je problem biologija. Na pojedinim mjestima koncentracija arsena bila je 70 puta veća od granične vrijednosti. Međutim niti tamo nije bilo štetnih učinaka, kroničnih, karcinogenih. To ne znači da se ne treba bojati toga, ali u Splitu ne vidim razloga da bi se arsen našao u vodi. Baš nikakvog razloga.
Riječ je potom preuzeo Arsen Tonšić, predstavnik izvođača.
- Sada se prebacuje otpad koji se na Karepovcu odlaže zadnjih 6-7 godina, a to je komunalni otpad. Jednom od faza je predviđena izgradnja plinskih bunara i kompletno prekrivanje, izrada završnog pokrovnog sloja. Sada radimo ovu najružniju fazu.
Kakve su se dodatne mjere po nalazu inspektorata od jučer počeke primjenjivati. Kakve su to kemikalije i koliko to košta, zašto se to nije radilo odmah na početku...
- Imamo nekoliko mjera. Mi smo i ranije poduzimali poput usporavanja radova, mjere prekrivanja s inertnim materijalom. Ovdje imamo problem s kapacitetom odlagališta. Morali bismo biti pažljivi jer bismo se doveli u situaciju da bi se sve skupa zagušilo, probio se cijeli kapacitet. Inertni materijal je pokazao svoje rezultate, konkretno za Božićne blagdane. To ste svi vidjeli jer nije bilo neugodnih mirisa, osima za stanare u okolici odlagališta otpada kako je to bilo i prije sanacije. To je najdjelotvornije. Od starta nam je krucijalno bila dinamika, a od jučer se traži još veća. Sve to radimo kako bi plohe što prije dovodili u završno stanje i išli po projektu predviđenim budućim slojevima, a to je izravnavajući sloj koji je upravo ono što smo radili na Božić. Sada već postoje dovršeni segmenti. Mi smo za sada u jednoj dinamici koja je iznad očekivane i u tom smjeru idemo.
Što se tiče kemijskih sredstava, morate gledati dvije stvari. Imate i zaštitu na radu i zbog toga je zahvat za nas dosta zahtjevan, a onda još i za primjenu. Imamo nekoliko preparata i sada zbog vremenskih uvjeta. Prije smo radili po lošim vremenskim uvjetima, a sada smo došli u fazu da je dosta otkopano, dosta prebačeno, pa stojimo. Zadnja 2-3 dana nismo radili, a smanjenjem intenziteta radova došlo je do smanjenja neugodnih mirisa.
Onda je grad lagao, oni su rekli da se počelo s primjenom kemikalija?
- Nije Grad lagao, jučer je počela upotreba kemikalija. Trenutno ne radimo na istoku.
Zašto se kemikalijama nije prskalo od početka radova?
- Mi imalo nekoliko mjera.
Pustite nekoliko mjera. Idem se koncentrirati na prskanje. Javnost zanima to da je inspekcija naložila prskanje kemikalijama.
- To je dodatna mjera. Njen učinak ćemo vidjeti tijekom vremena. Sada ćemo, kada počnemo raditi punim kapacitetom, najbolje vidjeti učinak tih preparata. Na tržištu ne postoji preparat za odlagalište i prekrivanje komunalnog otpada. Pravilno bi bilo kod nanošenje svježeg otpada i kako se nanosi u slojevima da se odmah djeluje s biološkim sredstvima. Onda se događa da oni razgrađuju plinove koji se stvaraju. Mi sada idemo obrnuto, sada iskapamo otpad i djelujemo sa sredstvima. Svakim novim otkopom otvarate predio gdje se stvaraju neugodni mirisi i sva ta sredstva ne djeluju odmah. Ono što smo mi tražili je postoji li sredstvo koje djeluje odmah. Sada ćemo vidjeti kako će se ponašati.
Prska li se i otkopani i svježi dio otpada?
- I jedno i drugo.
Radite li od početka prema projektu?
- Da. Mi smo čak napravili faze djelovanja, i ovo jučer je dodatna mjera. Svaki dan smo na gradilištu i za našu sigurnost je to potrebno. Ne radimo mi godinu dana, efektivno radimo tek dva mjeseca. Uvodi se produženi radi do 23 sata navečer. U ovom moment još ne znamo koji će biti efekti.
Koja je faza najproblematičnija?
- Defnitnivno ova. Što se tiče faze "bunara", to je točkasti zahvat s obzirom na cijelu površinu. Tu ne bi trebalo biti išta problematično. Ovo sada je jedina faza u kojoj će građani osjetiti neugodne mirise. Limitarani smo s prostorom te iskopima oslobađamo drugi prostor da mogli uopće otvoriti druge radove. Nakon ove faze nećete ni znati više da smo ovdje, osim ako ne bude znatiželjni.
Jesu li radnici zabilježili ikakve zdravstvene probleme?
- Što se tiče zdravlja radnika koji izvode sanacije, nema nikakvih zdravstvenih problema. Sanacijama se bavimo već 15 godina, na svakom odlagalištu je isto što se tiče neugodnih mirisa. Nemam ovdje nikakav drugi efet samo je obim radova veći pa je i efekt već, a i kuće su blizu. Karepovac je u centru rada. Možemo radove usporiti pa da sve ovo traje duže.
