Dok je Upravno vijeće splitskog KBC-a jednoglasno podržalo ravnatelja Julija Meštrovića, odnosno četiri člana su odbili njegovu ostavku te će prof. Meštrović nastaviti voditi splitsku bolnicu, na jednoj drugoj sjednici nisu bili tako blagonakloni...
U pitanju je naravno Upravno vijeće JU Park šuma Marjan te odluka o smjeni ravnatelja Damira Grubšića. Iako nije dao ostavku, a čini se niti napravio neku kardinalnu grešku u vođenju JU, Grubšić je “bivši”. Odluku istina još treba potvrditi Gradsko vijeće, no to bi trebala biti formalnost. Uzroci smjene Damira Grubšića već neko vrijeme “uveseljavaju” javnost, iako je pitanje jesu li to i pravi razlozi. Kako je Park-šuma Marjan “plijen” Željka Keruma nakon lokalnih izbora, spada u njegovu “kvotu” od 40 posto gradskih firmi kojima će upravljati (to je bila cijena za ulazak u vladajuću koaliciju na nivou grada, otvoreno je govorio predsjednik, alfa&omega Hrvatske građanske stranke) tako je Žeki, nekad puno popularniji, najavio da će smijeniti Grubšića “jer ga ne sluša”. A svi koje on postavi na funkciju, moraju ga slušat', bio je jasan Rico. Tako će vjerojatno na Marjanu ubuduće “ordinirati” Marinero Rančić, nekadašnji voditelj F-caffea...
Grubšić pak ne vidi razloge za smjenu, pogotovo ne one predviđene Statutom tvrtke kojoj je na čelu.
Upravno vijeće JU Park-šuma Marjan je donijelo odluku o vašoj smjeni. Što je formalni razlog, što je navedeno u rješenju o smjeni, kakvi kardinalni propusti vam se “stavljaju na teret”? Znate li možda koji su stvarni razlozi smjene?
Po Statutu Ustanove smjenu može obaviti samo Gradsko vijeće, ovo je tek prijedlog Upravnog vijeća u kojem nema niti jednog od 4 statutarna razloga. Niti sam zatražio razrješenje, niti podložan opcijama radnog zakonodavstva tipa umirovljenja ili sličnog, sve naloge Upravnog vijeća sam izvršio, a ni Ustanovi nisam prouzročio smetnje u radu niti nanio materijalnu štetu.
A papir trpi svašta, u obrazloženju prijedloga koje sam upravo dobio, gosp. Ruščić poistovjećuje sebe s Upravnim vijećem koje Zakon definira kao kolegijalno tijelo pa se žali da nije imao suradnju sa mnom.
Pa ne mogu ja surađivati s nekim tko je pustio da se raspe Povjerenstvo za Marjan, tko je javno branio sječu nedoznačenog drveća, tko je bio zamjenik koordinatora u nečemu što je Državni inspektorat okarakterizirao kao pustošenje šume.
U obrazloženju navodi da sam neke radnike isključio iz procesa a na istoj sjednici mu Radničko vijeće, dakle zaposlenici, glasaju za moj ostanak. On svoje privatne zahtjeve poistovjećuje s odlukama Upravnog vijeća, jer ne postoji niti jedna potpisana Odluka Vijeća koju nisam ispoštivao.
Nažalost on te Zapisnike ne želi objavljivati, niti potpisivati izglasane odluke. On uopće ne priznaje Vijeće kao kolegijalno tijelo, što je zapisano u Zakonu o ustanovama. Da bude luđe, u obrazloženju me čak napada i zbog odluka Vijeća koje sam izvršio, poput odluke o nabavci PR agencije.
On bi najviše volio da ne postoje pisani tragovi, no za sve izvršeno ili po njemu neizvršeno, postoje ili ne postoje Odluke, Akti, pa i Zakoni o načinu suradnje Upravnog vijeća i ravnatelja. Nemam ja što surađivati s njime, postoji Statut, Poslovnik, Zakon o ustanovama, pa nek pita pravnu službu kako to ide. Ja sam ravnatelj, a on predsjednik Upravnog vijeća, kojeg Zakon o Ustanovama definira kao kolegijalno tijelo. Osim što njegova tzv. formalna obrazloženja jedno drugo pobijaju, niti su u skladu sa Statutom, niti pokrivaju stvarne razloge.
A stvarne razloge je on već ovih dana izrekao u medijima, moje glasno protivljenje pustošenju koje je postalo predmet kaznene prijave Državnog inspektorata nakon policijske istrage, a u kojem je sudjelovao. Gospodin Kerum je medijski obznanio zašto su članovi Vijeća iz HGS-a dali podršku takvom prijedlogu, rekao je da nisam bio poslušan. Hvala internetu i novim tehnologijama koje sve to bilježe i arhiviraju i dostupne su svakom zainteresiranom.
Kako ocjenjujete svoj mandat, od financijskih do birokratskih učinaka, u smislu odgovornosti za PŠ Marjan?
Dočekao me razmnoženi potkornjak, dočekala me radna nedisciplina, dočekalo me cca 900.000,00 kn minusa, a i mediji su me odmah dočekali na zub, jer nisam šumar po struci, a pogotovo jer me predložio gospodin Kerum. Gradonačelnik me mjesecima nije htio primiti na sastanak.
Uz svu tu negativnu atmosferu pripremio sam sve za ispravnu sanaciju pa me dočekao prosvjed javnosti i zaustavljanje procesa koji je trebao prouzročiti najmanju štetu.
Uslijedilo je preuzimanje ovlasti od strane Povjerenstva za Marjan i Kriznog stožera i ja sam napravio sve što su Zakoni o šumama i Zakoni o zaštiti prirode nalagali, fotografirao, dokumentirao, evidentirao, i prijavio. Uvijek sam bio i ostat ću legalista, ponavljao sam da su se Zakoni morali poštovati i u ratu i da će kriza proći, a odgovornost ostati, no čak smo izvršili i sve što su Zakon o civilnoj zaštiti i elementarnim nepogodama nalagao. To što su nas gdin. Ružić i Ruščić pokušali uvući u stvari koje krše druge zakone nismo dozvolili.
Npr. gospodin Ružić prije neki dan najavljuje potpisivanje Ugovora o gospodarenju s Hrvatskim šumama. S kojim pravom on to najavljuje?
Njegovo je bilo da koordinira stožer za sanaciju što je završilo tako kako jest, što on ima s ugovaranjem gospodarenja? Gradonačelnik i Ružić su uz blagoslov Ruščića potpuno razvlastili Ustanovu, nanijeli ogromnu štetu, i umjesto da gradonačelnik smjenjuje Ruščića, po kriterijima koji vrijede za ravnatelja, ovaj traži moje razrješenje. Ma ludilo.
U međuvremenu neki su mi vrijedni suradnici otišli u mirovinu, ostao sam bez licenciranog šumara koji se više nije mogao nositi s pritiskom koji je nametao Krizni stožer i nemoći da spriječi nestručnu sanaciju, a pravi okidač cijele hajke je bio baš članak na vašem portalu u veljači, o nepravilnostima u radnim ugovorima tijekom prethodnih mandata.
Nakon toga sam počeo pripremati natječaje za ta radna mjesta unutar JU-e, a koja nisu provedena, ali od tog dana su pojedini radnici, osjetivši se ugroženima pokrenuli nesmiljenu opstrukciju rada i hajku. U tom novom savezništvu je gospodin Ruščić vidio priliku da se zataška njegova odgovornost.
Sječa na Benama je riješena izvidom, zapisnikom, priznanjem počinitelja i prijavom bez ikakvih trzavica. Drvo jest bilo opasno i vjerojatno za sječu, no koncesionar nije odradio sve po proceduri, pribavio doznaku i licenciranu tvrtku za sječu, a to je trebalo ispoštovati. Pored svega institucije Županije Splitsko-Dalmatinske, jer su Bene i pomorsko dobro, konkretno gospodin Stipe Čogelja, tražio je očitovanje o poduzetom glede tog događaja od Javne ustanove.
I uz sve to, u samo dvije godine, poboljšao sam disciplinu unutar JU, uveo radne procedure, realiziramo eu projekt Marjan 2020., nisam žmirio na nepravilnosti, doveo Ustanovu do financijskog plusa od cca 600.000 kn, ulagajući ta sredstva u samo zaštićeno područje, npr. šumoposjednici više ne moraju paliti biomasu pri održavanju svojih polja mi to radimo za njih usitnjavanjem iste i ostavljanjem biomase na mjestu postanka što je vrlo bitno i s osnova protupožarnih aktivnosti i stvaranja humusa, te pokazao da je Ustanova osjetljiva na poruke javnosti putem društvenih mreža, da je u stanju reagirati u okviru svojih ovlasti, i obnovio brojnu komunalnu opremu, rasvjetu, pick-nick zone, ogradu mimo projekta Marjan 2020, izradio i projektnu dokumentaciju za nova Spinutska vrata putem donacija, koji imaju suglasnost za postavu nadležnih institucija i čekaju provedbu javne nabave zbog poznate situacije oko COVID-19 pandemije.
Pokrenuo sam donošenje revizije desetogodišnjeg programa gospodarenja, doveo do toga da Ministarstvo pisano pokaže sukob vlastitih mišljenja o vlasništvu šume, a time potakao Grad da konačno krene u pravno rješavanje vlasništva i knjiženja svog vlasništva, kao i upisa u registar šumoposjednika, te formiranja nove gospodarske jedinice u PŠM, što je preduvjet da nam Ministarstvo izda suglasnost na isti, te na osnovu svega toga izmjeni se šumogospodarska osnova RH, u kojoj je Marjan u državnom vlasništvu, na što je i Ministrica poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, ukazivala u medijima. Bez ovih preduvjeta, koje treba naš osnivač Grad Split realizirati, ponavljam ne mi, nego osnivač koji je vlasnik i posjednik, po sadašnjoj pozitivnoj zakonskoj regulativi RH, mi kao pravna osoba dakle JU PŠM, ne možemo ishoditi suglasnost na izrađenu reviziju Programa gospodarenja ovim zaštićenim područjem.
Ničeg toga ne bi bilo da nisam bio uporan u dopisima, razgovorima, savjetovanja sa stručnjacima, traženja od svojih suradnika da ne budu uhljebi, već da rade svoj posao stručno i odgovorno, da na svaki svoj dokument zapišu da za njega odgovaraju. Da, i vikao sam i pisao sam razne mailove uposlenicima, tražeći da se plaća iz proračuna zaradi radom i znojem. Nije Marjan tu da bude hladovina uposleniku već korisniku.
Marjan treba ostati splitski, a rješenje je jednostavno. Grad treba oformiti novu gospodarsku jedinicu, te napraviti sve preduvjete kako sam već i naglasio, i odobriti dopunu statuta JU te ovlastiti istu za gospodarenje. Ustanova će tada raspisati natječaj za licencirane firme koje će u suradnji s Ustanovom voditi računa o Marjanu, jer Ustanova je tu da pomiri ponekad doista kontradiktorne zahtjeve Zakona o zaštiti prirode i Zakona o šumama.
Ne smije se dozvoliti da netko izvana gospodari šumom jer će nam se dogoditi isto što i sa sanacijom. Nekome s Upravom izvan Splita Marjan ne znači ništa, a ovaj u Splitu prima naredbe i mora ih izvršiti. Zato je najbolje rješenje povjeriti Ustanovi izbor partnera za gospodarenje.
Kakvo je stanje na Marjanu nakon potkornjaka? Jeli se taj dio po vašem mišljenju mogao odraditi kvalitetnije ili ranije?
Ako nema šume nema ni potkornjaka, a ako imate feromonske klopke koje nisu postavljene po uputama proizvođača, i u kojima nema feromona, šta vam znači broj ulovljenih primjeraka. A za njihovo održavanje i brojanje HŠI je ovlastio baš prof. Ruščića. Da nije tragično bilo bi smiješno.
Da podsjetim, upravo je Ustanova bila ta koja je alarmirala Hrvatski šumarski institut za istraživanje moguće nematode, pa pripomenula i mogućeg potkornjaka, a ing. Ljubić, kao uposlenik Ustanove pisao svoje sumnje na brojne adrese, pored ostalog i na osnivača. Nažalost, moj prethodnik nije u Ljubiću prepoznao kvalitetnog inženjera, no mojim dolaskom je i licenciran za doznake i data mu značajna uloga, mogu reći - postao mi je desna ruka.
Svi najpoznatiji stručnjaci su u svojim izlaganjima i intervjuima rekli da je Ustanova reagirala pravovremeno i ispravno, da je angažirala najbolje, a nakon što se dogodila ovakva sanacija, svi tvrde da su planirane vlake bile bolje rješenje.
A ja kažem - ne samo vlake, već i pravci kojima su ucrtavane a koje bi dovele do znatno manje sječe, erozije tla i vjetroizvala. Priprema tog elaborata je trajala mjesecima, ing. Ljubić je hodao, mjerio i GPSom predlagao optimalna rješenja.
Nažalost, potkrala se čuvena greška u kojoj je ing. Stošić prihvatio ubaciti te sekundarne veze za izvlačenje zaraženog drvnog materijala, u svoj elaborat pa prešutio, zaboravio, izostavio, preskočio reći da on nije ovlašten za potpis takvog dijela elaborata. Čak se Županija službeno oglasila da za to ne treba dozvola, no mediji su istakli samo onu poruku gđe Vuković "ni orati ni kopati". Tijekom svih ovih događanja nikad se više nije oglasila.
Iz kvote Željka Keruma ste postavljeni na mjesto ravnatelja JU Park-šuma Marjan. Jeste li mogli očekivati da Kerum neće puno mariti za zakonske odredbe i propise ako mu netko otkaže poslušnost? To možete očekivati i kod drugih stranaka, razlika je jedino u “uglađenosti” pristupa...
Politika je svugdje ista, ja nisam član nijedne stranke. Već na početku sam objavio da nisam član HGS-a, ali jesam simpatizer.
Gdin. Kerum je mene zvao pitati jesam li zainteresiran za to mjesto, jer je čuo za moj rad u Konstruktoru. Pružio mi je priliku, zahvalan sam mu na tome i vjerujem da sam se dokazao.
Zvao me je, pitao kako pomoći i kad mi je bilo narušeno zdravstveno stanje, a oko Marjana me nije nikad nazvao.
Za veze koje su potezali neki nezadovoljnici i lažima ga uvjeravali da me treba maknuti jer smetam njima ili njihovima znam, druge samo mogu pretpostaviti. Raznorazni tetci, prijatelji prijateljica, svekri, punci, ... svi su se dohvatili telefona, svi su se pozivali na prijateljstvo, a ja nisam od onih koji sjedi s njime na ručkovima, kumi, moli ili trguje.
Da sam sjeo u auto, išao do njega, uvjeravao ga, možda bi on promijenio mišljenje, ali sve bi to bilo kratkog daha, ne mogu ja to raditi svaki dan, imam ja na Marjanu druga posla i obveze.
Uostalom, tko kaže da na glasanju na Gradskom vijeću neće promijeniti mišljenje i glasati protiv mog razrješenja, s njim nikad ne znate, no tako nije lako raditi, a ja se neću mijenjati.
Ne sumnjam da je tako u svakoj stranci, tko je bliže oltaru bolje čuje misu, a valjda je tako otkad je svijeta. Ja sam pokušao drukčije i bilo bi dobro da se pojavi što više takvih. Iako nisam član stranke, politika me postavila, politika me miče i nije meni žao što me miču ako će doći netko tko će učiniti više za Marjan, posvetiti mu više vremena i znati se oduprijeti nepoštivanju Zakona.