Jutro, par minuta iza 7 sati, u kafiću u Dominisovoj standardna ekipa iz Geta. Na vrata ulazi Mišel, još na vratima ugovora ture na mobitelu. Mišel je uz mlađeg Kefija jedan od dvojice karetaša iz gradske jezgre. Rođen je i odrastao u Getu, prošao razvoj Geta od prezrenog do poželjnog kvarta.
Upitali smo ga kako su kareti uopće dospjeli u Dioklecijanovu palaču.
- Kareti se kroz Get voze već tridesetak godina, prije su bili u vlasništvu firmi Dalma, Prehrana i drugih. Raspadom Jugoslavije mi smo karete privatizirali. Kefijev stari je uzeo karet od Dalme i krenuo u privatnike.
Kakva je danas situacija?
- Grgo je danas možda najjači mali karetaš, a tu je i Plenki. Ali dolaze firme: Roto, Velpro, Bacom. Oni će pomest nas male. Ja sam krenuo voziti kada mi je bilo 14, za zaradit onako da mogu izać. Danas mi je ovo pravi posao. Nisam gramzljiv, zaradim jednu prosječnu mjesečnu plaću, uvijek sam voljan pomoći ukrcati i iskrcati robu, pogotovo našim ljudima. Tako sam jedan put jednom našem iskrcava teret i ima san otvoreni prijelom noge. Sad sa, poluinvalid, ali ne žalim se. Danas je sve skupa tridesetak kareta, golf aute ne računam, i svak se od nas bori kako zna.
Prozivaju li vas s razlogom? Treba li uvesti reda?
- Nered nekome odgovara, vjeruj mi. Nama karetašima sigurno ne. Kad je nered lako se lovi u mutnom. Treba uvesti red, to mi stalno ponavljamo. Moraš znati da je pritisak dostavljača i i ljudi kojima se dostavlja ogroman. Preko ljeta meni mobitel ne staje zvoniti, puste nabave, pa je ovaj zaboravio poslati ovo, a onaj naručiti ono... I ako se čovjeku ne odazoveš, neće te više nikad zvati, a konkurencija je velika. Ovi momci šta rade za veće firme su puni snage, voze ludo i mi ih stariji pokušavamo urazumiti. Al opet, najlakše je pametovati i ja sam bio mulac i radio greške, a tko nije? Uvedite red, kažite tko smije raditi, tko ne smije... Dajte nam ure kada smijemo raditi, jer tako će i nama biti lakše. Zamisli da cijeli posao obavim za iste novce u par jutarnjih sati, pa tko sretniji od mene? Tako to funkcionira i u Veneciji s gondolama, ako su mogli oni zašto ne bismo mogli i mi?
Kako to napraviti?
- Onda i ovi što naručuju trebaju prihvatiti ta pravila igre, a ne nas zvati iza određenih ura 'ajme zaboravio sam naručiti gajbu Velebitskog' ili 'dolazi mi namještaj baš u podne' kad je grad krcat. Dajte nam kada da radimo i eto ti reda, tko se ne pridržava kazni ga i to je cijela filozofija.
Je li Đardin adekvatno mjesto za dostavni punkt?
- A to bi odgovorni trebali kazati, da ga stave na Karepovac mi bi i od tamo vozili. Uvedi red i tu, jer kada je anarhija, nije nikome dobro.
Konstantna dostava preko ljeta?
- Za sad je tako, ali ako se odluči drugačije, ja se ne bunim.
Jesu li karetaši najveći problem u Palači?
- A kako novinari pišu, jesmo. Ali evo, pitajte stanare koliko im značimo, pitajte restorane, kafiće... Ja sam prije urlao po ulici ukazujući na nered, pa su mi zabranili voziti, sada mučin i igram po ovim divljim pravilima, ali jedva čekam da se uvede red.
Kakva je cijena prijevoza?
- Sad je nekih 20 do 30 kuna po turi, kada netko naš nema novaca kažem mu da će platiti piće... Dnevno možeš oko 200 ili 250 kn zaraditi ako radiš ka' pas...
Poruka za kraj?
- Karetaši, i Bogu smo teški.