Normalno je željeti da djeca budu sretna i da imaju sve što im je potrebno, ali davati im sve što žele može uzrokovati više problema nego što mislimo. Velika je razlika između potreba i želja. Pretjerano ugađanje djetetovim željama i popuštanje svakom njegovom zahtjevu javlja se kada dijete počne izražavati svoje želje i kada shvati da svojim ponašanjem može dobiti nešto za sebe. Iako ste imali najbolje namjere u određenim roditeljskim postupcima, ponekad ne bude onako kako ste zamišljali.
Djeca će uvijek biti djeca
Kao posljedicu „modernog odgoja“ imamo roditelje koji odgajaju djecu bez jasnih granica i bez autoriteta. Roditelji često odustaju od postavljanja jasnih granica jer misle da ih djeca neće voljeti ili da će ih voljeti manje ako im nešto zabrane, ne kupe ili ne naprave. Upravo suprotno, učinkovita disciplina dio je ljubavi, isto koliko i zagrljaji i poljupci. Ovakvi roditelji djetetove zahtjeve i želje doživljavaju kao zapovjedi i odmah ih ispunjavaju. Obavljaju stvari koje ono samo može obaviti i nemaju prema njemu gotovo nikakve zahtjeve a nepoželjna ponašanja uglavnom toleriraju i opravdavaju. I naravno, vrlo brzo imamo dijete koje misli „Svi me trebaju slušati, udovoljavati i ispunjavati želje“. Za djecu je normalno da misle da se čitav svet okreće oko njih a zadatak roditelja je da ih spriječe da se tako ponašaju. Važno je znati da „razmaženost“ nema nikakve veze s količinom ljubavi koju dajemo djeci već s pravilima koje postavljamo.
Prezaštitnički stil odgoja (to vam je ono kad dijete „ne smije“ zaplakati, da ne bi slučajno bio tužan, umoran, ljut) u kombinaciji s popustljivim odgojem rezultira razmaženim djetetom. Zapravo, riječ je o nama. Nama tj. roditeljima je teško izdržati djetetovu frustraciju ili pravilo (mjesec i po dana bez mobitela) ili neugodnu emociju (ljutnja, tuga) pa je nastojimo izbjeći. Upravo zbog ovog osjećanja često štitimo dijete u svakoj prilici. Međutim, djeca moraju naučiti da je sasvim u redu ponekad biti ljut, tužan, razočaran ili frustriran, ali da je ove osjećaje moguće i prevladati. Bez ove vještine djeca neće naučiti kako preuzeti odgovornost za svoje postupke niti shvatiti kada svojim postupcima vrijeđaju druge i nanose im bol zbog vlastitih želja i zahtjeva.
Kako se izražava razmaženost kod djece? Nezadovoljstvo onim što imaju, odbijanje prihvaćanja “ne”, nedostatak zahvalnosti (uvijek žele “još”), manjak empatije, povećana egocentričnost, želja za posebnim tretmanom, okrivljavanje drugih za vlastite postupke i sl. Nemojte misliti da će s vremenom razmaženo dijete, prestati biti razmaženo. Neće. Razmaženo dijete jedino može postati razmažena odrasla osoba. Osim stalne potrebe za pažnjom od strane drugih ljudi, razmaženu osobu karakterizira i nespremnost prilagođavanju društvenim očekivanjima i normama. Takva osoba često je nezadovoljna, nesretna, ogorčena, egocentrična i zaokupljena ne onim što ima nego onim što nema.
Prestanite „spašavati djecu“ i raditi umjesto njih jer radite na njihovu štetu
Treba očekivati da će svako dijete iskoristiti priliku da testira roditelje i vidi misle li roditelji doista ono što kažu. Roditelji ne trebaju svaki put „pobijediti“, ali ni bojati se suprotstaviti svojoj djeci samo zato što će to djecu uznemiriti. Sve je više „sporova“ u kojima razmaženo dijete pobjeđuje - na njegovu dugoročnu štetu. Djeci reći “ne” dio je učinkovitog roditeljstva. Postavite i provodite obiteljska i kućna pravila, ali nemojte postavljati toliko ograničenja da vaše dijete ne vidi drugu opciju kada se dogodi neki problem. Važno je da ste dosljedni – ako se neko pravilo prekrši, dijete mora znati koja je posljedica i kako se problem može riješiti.
Kvalitetno zajedničko vrijeme uvijek će biti učinkovitije u izgradnji odnosa s djetetom i nagrađivanju dobrog ponašanja od materijalističkih stvari. Djeca vole provoditi vrijeme s roditeljima i vi ste im primarni model koji imitiraju kada uče svoja prva ponašanja. Samo zasipanje djeteta darovima neće ga nužno razmaziti, ali davati mu darove (čak i običan slatkiš) jednostavno zato što ono to želi, hoće.
Rješavanjem djetetovih problema (školske obaveze, odnosi s vršnjacima, obaveze kod kuće) može ih spriječiti da nauče kako se nositi s posljedicama svojih postupaka i odluka. Bez ove vještine djeca neće naučiti kako preuzeti odgovornost za svoje postupke na odgovarajući način. Rješavajući sve djetetove probleme, ono više neće imati problema osim vas.
Čitamo se.
