Kaštela kao kolijevka hrvatske državnosti, Kaštela kao zavičaj Kaštelanskog crljenka i rodno mjesto Miljenka i Dobrile te mjesto u kojem se čuva Trpimirova povelja, najstarija hrvatska vladarska isprava u kojoj se prvi put spominje ime HRVAT - golema su inspiracija za sve projekte koje organiziramo u kaštelanskoj knjižnici – kazala nam je na početku našeg susreta spisateljica Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela (GKK). Uoči odlaska u Kaštel Sućurac, namjeravali smo napraviti reportažu o ovom slikovitom mjestu, prvom od sedam kaštelanskih sela, ovom najbližem Solinu i Splitu.
Međutim, kako smo se brzo uvjerili koliko se mještani, tijekom razgovora s više njih, ne mogu maknuti od strančarenja i političkih razgovora o tome tko je crven, tko plavi, a tko crni ili zeleni u Kaštelima, brzo smo shvatili da ćemo pravu priču o Kaštel Sućurcu, popraćenu ovdašnjim fotografijama koje smo napravili uoči, tijekom i poslije razgovora ispričati kroz susret s Renatom Dobrić.
Ovo joj je treći mandat kao ravnateljice GKK, a upravo na njenu inicijativu je u Kaštelima pokrenut veliki broj kulturnih projekata, projekata za poticanje čitanja te brojnih kreativnih literarno-likovno-filmskih natječaja, a tu su i ostale brojne aktivnosti poput književnih klubova, pričaonica, kreativnih radionica, književnih i dramskih događanja i ostalih zanimljivih projekata koje GKK pokreće uz podršku Grada Kaštela i brojnih suradnika i članova Knjižnice koji u svih šest odjela GKK dolaze s velikim zadovoljstvom, bilo po knjigu ili filmove, ili po literaturu za pisanje diplomskih radova ili kako bi pročitali dnevni i tjedni tisak, ili samo po informaciju koja im je potrebna, a djelatnici ih uvijek dočekaju s osmijehom. Razgovor smo započeli s tek završenim literarno-likovno-filmskim natječajem Kaštelanske štorije, koji je u 2021. godini raspisan po sedmi put, a natječaj je održan i prošle godine, unatoč koroni.
Renatu pitamo kako je korona u tome nije zaustavila prošle godine?
– Nagrade za najbolje literarne, likovne i filmske radove na temu Kaštela dodijelimo autorima najboljih radova svake godine povodom obilježavanja Dana grad Kaštela, 4. ožujka, na datum potpisivanja Trpimirove darovnice. Lanjske godine je početkom ožujka sve još bilo relativno „normalno“, a korona je bila „nešto što se događa negdje daleko, dalje od nas“, tako da smo nagrade dodijelili u prepunoj dvorani dvorca Vitturi. Međutim, odmah nakon Dana grada Kaštela situacija se malo-pomalo počela pogoršavati, i o takvim masovnim događanjima i dodjelama nagrada, nažalost, danas možemo samo sanjati, i mi u GKK kao organizatori, i brojni autori koji su i ove godine sudjelovali u natječaju i osvojili nagrade.
Ovogodišnju svečanu dodjelu nagrada smo odlučili odgoditi za početak ljeta, jer se nadamo kako će se situacija do tada smiriti. Nažalost, lani nismo uspjeli organizirati jedno od naših najposjećenijih događanja, Večer kaštelanski glendi i batudi, ali smo umjesto Večeri glendi raspisali natječaj za najbolju humorističnu priču na čakavštini. Natječaj se pokazao kao iznimno uspješan jer je na isti stiglo oko šezdesetak radova među kojima je povjerenstvo odabralo tri rada koja smo nagradili. Prvu nagrada pripala je Nikši Krpetiću iz Splita za priču Višćica (južnočakavski dijalekt), druga nagrada gđi. Nadiji Rubeša iz Mošćeničke Drage (sjevernočakavski dijalekt), a treća nagrada, u kategoriji "dječja priča“ pripala je učeniku OŠ Bijaći, Karlu Mijakoviću. U zborniku "Pinka smija“ su tiskane sve najbolje priče s natječaja, koji je, u stvari, malo drukčija inačica natječaja koji je raspisivala Udruga Čakavski jezik, te ovom prilikom pozdravljam gđu. Dobrilu Kuzmić, koja nam je bila savjetodavac i podrška. Za sve one koje zanima, a takvih je mnogo, zbornik se može kupiti u odjelu GKK u Kaštel Sućurcu, a nakon što sve dogovorite s djelatnicima putem kontakt telefona, šaljemo ga poštom zainteresiranima širom Hrvatske.
Za Večeri glendi i batudi traži se stolica više
Ljudima nedostaju šala i smijeh, i upravo to je bio razlog za raspisivanje natječaja i za tiskanje zbornika humorističnih priča. Osim toga, natječaj je raspisan s ciljem poticanja književnog stvaralaštva na čakavštini i s ciljem očuvanja čakavštine kao nematerijalne kulturne baštine i hrvatskoga kulturnoga identiteta. Ovom prilikom upućujem poziv svima onima koji nisu poslali priče na prvi natječaj, da se prisjete šaljivih zgoda iz života svojih baka i djedova, majki i očeva, i iz svog života te da ih u pisanom obliku pošalju na glendeibatude@gmail.com, a mi ćemo najbolje tiskati u sljedećem zborniku. Osim toga, autori najhumorističnijih kratkih priča moći će se javnosti predstaviti i ovog ljeta, kada bismo trebali predstaviti zbornik "Pinka smija". Naravno, ako se situacija popravi i ako bude dozvoljeno okupljanje većeg broja ljudi, jer se za Večeri glendi i batudi, koje tradicionalno organiziramo krajem kolovoza u prekrasnom bajkovitom prostoru Gospojske štrade u Kaštel Sućurcu uvijek traži "stolica više“. Te naše večeri su najbolji dokaz koliko nam svima nedostaje veselja i smijeha…
Smijeha po kojem su Kaštelani poznati, a u što se svatko tko je bio na Večeri glendi i batudi mogao i uvjeriti...
– Upravo tako… Svi Kaštelani imaju specifičan smisao za humor, a neki kažu kako Sućurani imaju još posebniji smisao za šalu. Ipak, najvažnije je to da se svi znaju smijati i na svoj i na tuđi račun, i to sve bez ikakve zlobne namjere. U Kaštelima postoje i tri krnjevalska društva koja svake godine "u vrimenu o maškar“ tiskaju svoje satirične listove, a i sva tri kaštelanska krnjevala - sućurački, kambelovski i donjokaštelanski se uvijek željno iščekuju, jer su sve slike, odnosno točke izuzetno zanimljive i "pogađaju u sridu“, govoreći na šaljiv i satiričan način o aktualnim događanjima u protekloj godini.
Večer kaštelanski glendi i batudi je, na moju inicijativu i u organizaciji GKK pokrenuta 2013. godine, čim sam došla na mjesto ravnateljice GKK, jer sam odmah odlučila organizirati neko posebno događanje koje će među Kaštelanima biti izuzetno dobro prihvaćeno, nešto baš naše kaštelansko, autohtono i prepoznatljivo, novo i jedinstveno, događanje zbog kojeg će posjetitelji dolaziti u Kaštela, odnosno u sućuračku Gospojsku štradu. I eto, Balthazar je mislio, i smislio, i javio se „meštru od glendi i batudi, i meštru o maškar“, Ivicu Žegarcu Žutome, koji se odmah uključio i "dao ruke“. Inače, osim svoje darovitosti za pričanje šaljivih zgoda iz najstarije sućuračke i kaštelanske prošlosti, Ivica Žegarac Žuti je golema riznica kaštelanskih običaja, anegdota, poslovica, i uvijek je spreman za suradnju, i hvala mu na tome. Čim se on popne na pozornicu, publici osmijeh zatitra na licu, jer znaju kako slijedi najmanje dva sata smijeha.
Djeca nastupaju u šaljivom igrokazu
Prvi dio večeri rezerviran je za šaljivi igrokaz iz kaštelanske prošlosti, koji prema mom tekstu izvedu djeca iz Dramske skupine GKK pod vodstvom gđe. Marijane Jerkunica, dok u drugom dijelu nastupe brojni gosti koji se predstave sa svojim humorističnim kratkim pričama na čakavštini. Naravno, gdje ima šale, ima i pjesme, pa tako na Večerima glendi svake godine nastupi ženska ili muška klapa, a tu su uvijek i moji dragi mladi prijatelji i suradnici, mlada pjevačica Lana Rubelj i nadareni Roko Kraljević, voditelj programa. Gospođa Anamarija Kelava, koja je i sama u predivnoj Gospojskoj štradi uredila vlastitu dalmatinsku "kamenu kućicu u cvijeću", uvijek pripremi pozornicu u starinskom duhu, tako da nas svih vjerno vrati i prenese u kaštelansku prošlost, u vrijeme kad su naši stari u zajedništvu, nesebično pomažući jedni drugima, živjeli uz Boga i vjeru. Čitalo se tada uz ognjišta iz Svetog pisma i čitale su se pjesme iz pjesmarice Andrije Kačića Miošića, posvećene Kaštelanima i kaštelanskim junacima. Zapovjednik mletačke posade na Krfu, Kaštelanin Ivan Antun Kumbat je, primjerice, jedan od tih znamenitih junaka.
S nama su uvijek i dragi prijatelji iz DVD Mladost i iz Komunalnog pogona; Nadan Biliškov, zadužen za razglas i rasvjetu, Patrik Grgurić, zadužen za snimanje, i brojni novinari koji sve to poprate (hvala!), i što je najvažnije, brojna publika koja uživa s osmijehom na licu rastegnutim od uha do uha. I sve to u skladu sa stihovima Šaka suza, vrića smija…
Brojnim književnicima je zanimljivo doći u Sućurac krajem kolovoza, jer svima je drago predstaviti svoj rad pred tolikom publikom. Tako npr. novinar Slobodne Dalmacije Joško Dadić iz Splita na Večeri kaštelanski glendi sudjeluje svake godine, zatim Marijan Grbavac iz Udruge Proložac, koji redovito sudjeluje sa svojim šaljivim pričama iz Imotskog, novinar Hrvatskog radija Mladen Vuković, pjesnikinja Danica Bartulović, Nađan Dumanić i mnogi drugi.
U GKK ste pokrenuli još dosta jedinstvenih zanimljivih događanja…
– Najdraže mi je organizirati nešto novo, jedinstveno, zanimljivo, odnosno događanja koja će privući brojnu publiku i brojne sudionike. Skoro svake godine u Kaštelima gostuje veliki prijatelj GKK gosp. Krešimir Mišak, a dva puta je održao i svirku s grupom Hakuna Matata. Na njegove tribine dođu posjetitelji iz svih okolnih gradova, a dvorana u dvorcu Vitturi bude redovito dupkom puna. Isti je slučaj i s gostovanjem gđe. Anite Šupe, koja govori o zdravoj prehrani. Prije nekoliko godina organizirali smo i prvi Festival slikovnice, bajki i priča, a isti smo planirali organizirati i ove godine, ali u nešto drukčijem obliku. Tu su još i događanja poput Uskrs u GKK, Dječji tjedan, Svoju slikovnicu daruj i tuđe srce obraduj – darivanje knjiga, Ljeto u GKK, Adventska i božićna priča u GKK uz dolazak svetog Nikole, Večer o' smija u vrimenu o' maškar, a tu su i razni natječaji poput Najdraža knjiga / Najdraži lik, Kaštelanska prirodna i kulturna baština, Moja Kaštila u vrime o' Božića itd.
Ljetno natjecanje u čitanju
Jedan od takvih jedinstvenih programa, koje je GKK prva pokrenula u Hrvatskoj je i Ljetno natjecanje u čitanju, odnosno Ljetni književni izazov, koji organiziramo tijekom srpnja, kolovoza i rujna. Djeca tijekom ljeta čitaju knjige, a mi u GKK zabilježimo koliko su knjiga pročitali te im u rujnu podijelimo nagrade u kategorijama: predškolci, niži i viši razredi osnovne škole i srednja škola, i onda im podijelimo nagrade. Osim toga, oni u grupi na Facebooku jedni drugima preporučuju knjige koje su im se najviše svidjele te tako jedni druge potiču na čitanje.
Uvijek volim reći kako ne postoji dijete koje ne voli čitati. Ne voli čitati samo onaj kojemu niste ponudili pravu knjigu koja će ga osvojiti. I čim pročita prvu knjigu koja ga je zainteresirala i koja ga je uvukla u svijet mašte, uvijek će se vraćati čitanju, knjigama i knjižnici.
Znači, mislite kako svakog nečitatelja možete pretvoriti u strastvenog čitatelja?
– Tako je. Evo, pozivam sve roditelje koji misle kako njihova djeca ne vole čitati – dovedite ih k nama u Gradsku knjižnicu Kaštela, i postat će ovisnici o knjigama i čitanju. Osim toga, knjige su kao stvorene za ovo vrijeme kad ne možemo putovati, jer uz pomoć knjiga možemo posjetiti sva mjesta na svijetu i možemo se družiti s brojnim junacima na tom putu, a i čitajući knjige, umjesto gledanja filmova ili serija, mi sami u svojoj glavi stvaramo i oživljavamo književne likove, koji nam možda bolje „odgovaraju“ nego glumci koje je filmski studio angažirao.
Jeste li zadovoljni odazivom na natječaje Kaštelanske štorije i Pinka smija?
– Mogu reći kako sam i više nego zadovoljna. Kaštelanske štorije raspisujemo već sedam godina i svake godine se prijavljuje sve veći broj autora iz cijele Hrvatske. Osim kaštelanskih dječjih vrtića i škola, brojne likovne radove šalju škole i autori iz cijele Hrvatske, a to nam i jest osnovni cilj. Naime, najbitnije je to da autori što više istražuju sve o Kaštelima, o kaštelanskoj povijesti i kulturno-povijesnoj baštini, da iščitaju i zamisle na svoj način našu kaštelansku autohtonu legendu o Miljenku i Dobrili, koja je povezana s autentičnim lokacijama - dvorcem Rušinac, dvorcem Vitturi i crkvicom sv. Ivana u Lukšiću, a što su baš istinske lokacije na kojima se uistinu odigrala ta najpoznatija kaštelanska ljubavna priča. U stvari, to je istinit događaj s autentičnim lokacijama, i zbog toga ta priča o kaštelanskim nesretnim ljubavnicima ima golem značaj za Kaštela i za kaštelanski turizam. Uz legendu o Miljenku i Dobrili, autori se najradije bave crtanjem starohrvatskih crkvica na padinama Kozjaka, od crkvice svetog Jurja na Putalju iznad današnjeg Sućurca, koju je davne 839. g. dao sagraditi knez Mislav, preko brojnih crkvica oko kojih su nastala stara sela na padinama Kozjaka, pa do crkvice sv. Marte u Bijaćima, gdje su stolovali hrvatski vladari i gdje je potpisana Trpimirova povelja u kojoj se spominje crkvica sv. Jurja i u kojoj knez Trpimir sebe naziva „milošću Božjom, knez Hrvata“.
Vežu nas brojne legende
Osim toga, nagrade su do sada dobivali i likovni radovi na temu sućuračke Čudotvorne Gospe na Hladi, čije se svetište nalazi podno Kozjaka, a groblje koje se nalazi uz crkvicu mnogi smatraju najljepšim grobljem u Dalmaciji.
Možete li nam reći nešto više o Čudotvornoj Gospi na Hladi?
– O sućuračkoj Čudotvornoj Gospi na Hladi postoje brojne legende, a do Drugog svjetskog rata su u sućuračko svetište Gospi na Hladi hodočastili ljudi iz cijele Dalmacije i Hrvatske.
Prema nekim pisanim i sačuvanim podacima, Svetište Gospe na Hladi je na današnjemu sućuračkom groblju sagrađeno 1393. godine. Kako se crkva nalazila u blizini turske granice, više puta je stradala od Turaka, a kako je u svom izvještaju napisao apostolski pohoditelj Augustin Priuli 1603. godine "Mještani nisu smjeli na crkvu staviti vrata i zatvoriti je jer to nisu dopuštali Turci."
U crkvi se i u to doba poviše oltara nalazila stara Gospina slika iz 14. ili 15. stoljeća, koja je pripada italo-kretskoj školi, dok su se na zidovima svetišta nalazili izloženi mnogi zavjetni darovi što su ih Gospi darovali njezini zahvalni štovatelji.
Mletački pisac i kroničar Flaminio Cornaro u svojoj kronici iz 1761. godine navodi svetište "Sućuračke Gospe" kao jedno od najglasovitijih Gospinih svetišta u Mletačkoj Republici, dok 1775. godine papa Pio VI. bulom dodjeljuje milost povlaštenoga oltara Gospinu svetištu. U svetištu Gospe na Hladi se i danas održavaju hodočašća za blagdan Velike Gospe i sv. Roka, a o brojnim čudima nastalim posredstvom Svete slike Majke Božje koja se i danas nalazi u svetištu Gospe na Hladi govori se i danas.
Jer, Gospa je poznata po svojim čudotvornim djelima. Postoje legende o tome, kako je Gospe obranila Sućurac od tuče, od suše, od turskih napada. Osim toga, župa sv. Jurja mučenika u Kaštel Sućurcu ima poseban blagdan. U spomen na čudesne Božje zahvate kroz tisućljetnu povijest Kaštel Sućurca i župe Sv. Jurja m., sućuračka župa svake godine, u noći s 31. srpnja na 1. kolovoza, slavi blagdan Gospina Proslavljenja, a što je uvod u devetnicu i u proslavu svetkovine Velike Gospe i blagdana Sv. Roka.
Naime, točno prije 210 godina zbio se važan događaj za Sućurac, kad su njegovi žitelji živjeli od polja i mora. Polje je bilo izvor svega neophodnog za život, a vrijedne težačke ruke pretvarale su škrtu zemlju u plodnu i nestrpljivo čekale urod koji je trebao nahraniti gladna usta, ponajprije djece i starijih. Tako je to bilo i 1810. godine. Polja zasijana, vinogradi obrađeni, a kiše ni za lijek. I čekali su tada stari Sućurani kišu da zalije polje i vinograde, i gledali su stalno u nebo, ali nigdje ni najmanjeg oblaka koji bi donio mrvicu kiše. Uvidjevši da kiše nema niti će je uskoro biti, shvatili su kako im nema druge pomoći negoli zamoliti dragoga Boga i Blaženu Djevicu Mariju, Čudotvornu Gospu na Hladi, za pomoć. Zajedno sa svojim župnikom organizirali su procesiju s Gospinom slikom te su s molitvom na usnama stali su pred sliku Čudotvorne Gospe na Hladi, tražeći milost Božju i Majčinu utjehu.
Dosta toga u mom Mašogradu
I čula je Gospe vapaje svoga sućuračkoga puka, baš kao i nebrojeno puta do tada. I kiša je pala natopivši suhu zemlju, a Sućurani su zahvaljivali svojoj nebeskoj majci, znajući da će sada moći nahraniti gladna usta i da će preživjeti. Čudotvorna Gospe na Hladi postala je Sunce koje je obasjalo pobožni puk. Iz zahvalnosti, ustanovljen je blagdan Gospina Proslavljenja, kada vjerni sućurački puk hodočasti svojoj nebeskoj majci želeći joj zahvaliti. Koliko mi je poznato, to je jedinstven sućurački blagdan.
Kaštel Sućurac ima bogatu povijest...
– Tako je, i Sućurac i cijela Kaštela. Ali, kako sad pričamo o mome rodnome Sućurcu, (kojega zovemo još i Mašograd, po riječi mašo, koja se koristi samo u Sućurcu, a može se prevesti kao „neizmjerno mnogo tj. beskonačno mnogo“, a koristi se i kao izraz divljenja ili ushita itd.) i kako o Sućurcu znam najviše, ali nedovoljno, mogu reći kako su, prema saznanjima do kojih se došlo arheološkim istraživanjem, u kojemu su sudjelovali članovi Društva Podvorje iz Kaštel Sućurca i gosp. Tonći Burić, koji je o tim istraživanjima napisao i knjigu, „stari“ Sućurani živjeli na padinama Kozjaka, podno crkvice svetog Jurja na Putalju, a u kasnijim stoljećima se spominje lokalitet Sela. Prvu obrambena kulu na morskoj hridi u sućuračkom Lučcu sagradio je splitski nadbiskup Andrija Gualdo 1392. godine, kako bi zaštitio svoje ljude s ovog područja koji su brinuli o nadbiskupskim posjedima.
Nizom dodatnih zahvata utvrđenje se proširuje, najprije od strane biskupa Ivana Zanettija, oko 1474. g., a potom oko1488. godine kada nadbiskup Bartul Averoldo gradi ljetnikovac. Svoj konačni oblik kaštel je dobio 1509. godine, za što je zaslužan nadbiskup Bernardo Zane, koji se najviše potrudio oko završetka utvrđivanja dvora i naselja, a što je najvjerojatnije uslijedilo nakon turskog napada 1505., kad su Turci provalili u kaštelansko polje i noću zapalili cijelo selo, a spasili su se samo oni koji su sklonili u nadbiskupski kaštel. Inače, spomenuti ljetnikovac ima sve značajke palače s jasnim gotičkim obilježjima, a za razliku od ostalih kaštelanskih naselja, trg je oblikovan na južnoj strani ljetnikovca.
Kad su Turci počeli napadati i ugrožavati ih, stanovnici starog sela smještenog oko crkvice sv. Jurja, a poslije iz sela smještenog oko Gospe od Doca, sklonili su se u utvrđeno naselje, u visoke tijesne kamene kuće među kamene obrambene zidine, a unutar zidina su smjestili i stoku. Međutim, morali su izlaziti i izvan utvrđenih zidina, kao bi obrađivali polja i vinograde, jer im je to bio izvor prehrane. Sućurac je bio itekako značajan u obrani od Turaka, jer je bio prvi s ove strane prema Splitu, tako da je, braneći sebe i svoju utvrdu, ujedno branio i Split, te je Sućurac uvijek stradavao i Sućurani nisu nikad imali mira. U obrani su im pomagali i ostali Kaštelani, trudeći se svi zajedno obraniti i Sućurac i Kaštela i cijelo Kaštelansko polje. Cijela Kaštela su bila na udaru Turaka, ali Sućurac je uvijek i najčešće bio napadan, jer je tu bila granica. Često se Turcima koji su haračili okolicom suprotstavljao i sam biskup Bernard Zane, koji je bio omiljen u narodu.
Obranili se od Turaka
Poznato je kako su u prosincu 1516. godine Sućurani uz pomoć splitskog kneza Mafea Michela i Jeronima Vitturija iz trogirskog kaštela, uspjeli odbiti napadaj od 400 turskih konjanika i 300 pješaka na njihovo mjesto, prisilivši neprijatelja na bijeg, a poznato je i da su na istočnoj granici Sućurc sagradili stražarnicu. Konačno su Turci 12. 3. 1537. uspjeli osvojiti Klis i pritom je nastradao Petar Kružić, a te su se bitke događale u neposrednoj blizini Sućurca.
Dakle, Sućurac i Kaštelani su bili na prvoj crti obrane Splita?
U vrijeme ciparskog rata, od 1571. do 1573. godine., Split se spremao za obranu i učvršćivao gradske zidine, ali je njegova okolica bila slabo zaštićena. Teško stanje za kaštelanske i splitske težake nastalo je pogotovo kad su Turci zauzeli solinsku tvrđavu i onu na Kamenu, nakon čega je 21. srpnja 1572. kliški sandžak s vojskom krenuo na nadbiskupov kaštel u Sućurcu, s namjerom da i njega osvoji. Sućurani su se kao opsjednuti suprotstavili Turcima, uspjevši nakon dvodnevne borbe i juriša, uz pomoć čete splitskih građana i uskoka, obraniti svoje utvrđeno naselje i svoje posjede. Ta pobjeda je jedna od najsvjetlijih stranica u povijesti Sućurca, koji je bio na samoj turskoj granici, a tih dana ga je opsijedalo sedam turskih sandžaka sa svojim četama. U pomoć Sućuranima su došli branitelji iz unutrašnjosti i iz ostalih Kaštela. Turci su doveli i tri topa iz kojih su pucali na utvrđeno sućuračko naselje, ali ga ipak nisu uspjeli osvojiti zahvaljujući srčanoj i hrabroj obrani Sućurana i njihovih prijatelja koji su im pritekli u pomoć.
Obrana kaštela u Sućurcu je zanimala i nadbiskupa, i Split, jer je sućuračka utvrda bila ujedno predstraža grada Splita.
Godine 1646., turska vojska je došla pod Split pokušavajući ga uzalud osvojiti, i kako im je taj naum propao, u bijesu su, vraćajući se iz pohoda, skrenuli prema Sućurcu, kako bi barem pljačkom Sućurca nadoknadili plijen koji im je izmakao iz ruku. Međutim, Sućurani su ih hrabro dočekali i odbili njihov napad, a tu junačku obranu Kaštel Sućurca opjevao je i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnome naroda Slovinskoga, u pjesmi „Od grada Splita“.
I sve ovo je izuzetno bitno i itekako zanimljivo, jer su sva kaštelanska utvrđena naselja i nastala upravo zbog obrane od Turaka, a koliki su Kaštelani bili junaci govori i činjenica kako Kaštela Turci nikada nisu uspjeli osvojiti, iako su se jako trudili.
Koliko je to sve stavljeno u školske udžbenike?
– Nedovoljno. Kaštela uvijek gledam i zamišljam kao kolijevku hrvatske državnosti i kao bajkovito mjesto slavne i burne prošlosti. Kad samo osvijestite to kako mi danas živimo podno Kozjaka, po čijim padinama su koračali hrvatski knezovi i hrvatski vladari, koji su stolovali u Bijaćima, pa kad pogledate sve te brojne starohrvatske crkvice, brojna arheološka nalazišta, stari potopljeni brod na sućuračkom Trsteniku, antičke vile, pa Trpimirovu i Muncimirovu povelju čiji su prijepisi nađeni u župnoj kući u Sućurcu 1934. godine… Kaštela su itekako značajna za hrvatsku povijest, u upravo u Sućurcu se čuva prijepis Trpimirove povelje, u kojoj se prvi put spominje ime Hrvat, a to je ujedno i najstarija hrvatska vladarska isprava i najstariji dokument hrvatskog prava. Tu našu slavnu darovnicu, Trpimirovu povelju, baš kao i Sućurački luk, spomenula sam i u ilustriranoj knjizi za mlade „Kako je Luka naučija čitat“, koja je tiskana krajem prošle godine.
Večeri glendi i batudi, posjećenost svih radionica i programa za poticanje čitanja pokazuju kako u Kaštelima ima mnogo djece koja vole čitati?
– Tako je, svi mi u GKK smo ponosni i zadovoljni jer djeca u GKK s radošću dolaze. U dramskoj skupini GKK djeca u Večeri glendi i batudi izvedu igrokaz na temu događaja iz starije kaštelanske povijesti, a potrudimo se odjenuti ih u stare kaštelanske nošnje, tako da sve to predobro izgleda u prirodnom ambijentu Gospojske štrade, podno Gualdijeve obrambene kule iz 1392. godine. I to je spoj kaštelanske povijesti i sadašnjice, u spomen na naše stare koji bi nakon napornog rada u polju, sjedili na stubama ispred kuća, i onda bi pričali o svim funcutarijama i događajima, a kad bi zvonila 'Zdravo Marija', svi bi otišli doma, jer se u to staro vrijeme na to pazilo. U tim vremenima se živjelo drukčije, ljudi su bili više povezani i pomagali su jedni drugima, živeći u velikoj vjeri, uz Boga, uz molitvu, uz priče i pripovijedanje, okupljeni oko ognjišta, uz Sveto pismo i Kačićevu pismaricu.
Pokrenuli ste i e-knjižnicu?
– Prošle godine, kada su sve knjižnice bile zatvorene, pa tako i naša kaštelanska, smatrala sam kako knjižnica trebala ispuniti svoj osnovni cilj, a to je ljudima pružiti usluge čitanja i posudbe knjiga. Takoreći preko noći smo uveli uslugu posudbe e-knjige, uz aplikaciju ZaKi-Book za posudbu e-knjiga. Korisnici su bili oduševljeni, a knjižničari su, radeći od kuće, 24 sata dnevno korisnicima putem elektronske pošte i kontakt telefona u dežurnom odjelu GKK izdavali PIN-ove za korištenje usluge posudbe e-knjige. Prijavljujući se s vlastitim PIN-om korisnici GKK su koristili ZaKi-Book aplikaciju za posudbu i čitanje e-knjiga na svojim tabletima, računalima ili mobitelima. To funkcionira i danas, a brojne mame sa zadovoljstvom kažu: „Kad mi dijete zaspe, posudim knjigu online, i čitam je kad uhvatim malo slobodnog vremena, a ne moram je nositi sa sobom.“ I kad je loše vrijeme, a korisnicima se ne da doći do knjižnice, ili tijekom vikenda kad odjeli ne rade s korisnicima, posude knjigu putem aplikacije, i eto… uz GKK s knjigom uvijek i svuda.
Ljudi pohrlili u knjižnicu
No, mogu reći da su ljudi čim je karantena prestala, odmah pohrlili u knjižnicu, jer ništa ne može zamijeniti pravu knjigu, njen miris i tiskane stranice, baš kao što ništa ne može zamijeniti razgovor o knjigama s knjižničarima ili s drugim zaljubljenicima u knjigu i čitanje. Ma, knjige su nešto najbolje - s knjigom možete proputovati cijeli svijet iz svog naslonjača, i možete otići na sva ona mjesta na koja nikad ne biste uspjeli otići, i možete proživjeti svakakve pustolovine, posebno ako ste maštoviti.
Tu su i brojni virtualni programi…
– U vrijeme dok su odjeli morali bili zatvoreni, preko noći smo prešli na online način rada. Na Internet i Facebook stranici i YouTube kanalu više puta dnevno objavljivali smo, a i dalje s tim nastavljamo, virtualne kreativne radionice, čitanja, izložbe, likovne i fotografske natječaje, preporuke e-knjiga i slušaonice, virtualna druženja s knjigoljupcima, sastanke književnih klubova za odrasle i djecu. Veći projekti u vrijeme karantene bili su: Virtualna Noć knjige, Igraj se i uči online, Biblijske priče za male u Velikom tjednu s Perom Eranovićem, Ivana - od uha do srca s Kazalištem Prijatelj, GKK virtualno predstavlja knjige i književnike, online izložbe i kreativne radionice itd. I dalje nastavljamo s virtualnim načinom rada, osiguravajući korisnicima i svima zainteresiranima knjižnične usluge, nudeći im brojne online sadržaje, posudbu e-knjige i online upis, čime smo nastavili ispunjavati osnovnu namjenu Gradske knjižnice Kaštela, opravdavši svoje postojanje i u najzahtjevnim vremenima. Nadamo se kako ćemo uskoro moći nastaviti s organizacijom događanja i radionica, za što postoje brojni upiti korisnika, te kako ćemo moći i uživo organizirati predstavljanje autora nagrađenih humorističnih priča na čakavštini i autora koji su osvojili nagrade na Literarno-likovno-filmskom natječaju Kaštelanske štorije 2021.
Lani ste pokrenuli i online projekte Biblijske priče s Perom Eranovićem i Ivana – od uha do srca s Kazalištem Prijatelj. Slijedi li nastavak suradnje?
– Uskoro krećemo s nastavkom projekta „Ivana - od uha do srca“ u suradnji s Kazalištem Prijatelj, u sklopu kojeg su na YouTube stranici GKK uz Hrvoja Zalara, Anju Đurinović Rakočević i Dianu Zalar predstavljene priče omiljene hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić, a uskoro krećemo i s nastavkom projekta Biblijske priče za malene u Velikom tjednu s mladim nadarenim glumcem HNK-a Perom Eranovićem i u suradnji s Nakladničkom kućom Salesiana. Inače, oba projekta su pokrenuta u 2020. godini, a suradnja s Perom Eranovićem i Kazalištem Prijatelj je, nakon navedenih projekata koji su organizirani u vrijeme lanjske karantene, i oko Uskrsa, nastavljeni i u najljepšem razdoblju u godini, oko Božića, pa je tako u suradnji s Perom Eranovićem u prosincu predstavljen online projekt GKK Djeca ususret Božiću – adventske i božićne priče za djecu (autorske priče Pere Eranovića), dok je u suradnji s Kazalištem Prijatelj predstavljen online projekt “Ivanine i Jagodine božićne priče za djecu“.
Pokrenuli ste i podcast Zdravi i veseli bili…
– Zbog nemogućnosti održavanja događanja uživo, odlučili smo, snimajući emisije, doći do naših članova i korisnika online, tj. virtualno, putem njihovih računala. U Mjesecu hrvatske knjige pokrenut je projekt Zdravi i veseli bili koji spaja tradiciju, kulturnu baštinu i promicanje zdravog načina života, a istim će biti obuhvaćene rubrike Kako su živili naši stari, Ča su jili naši stari, Ricete iz stari' vrimen', te emisija, odnosno podcast Zdravi i veseli bili, a što je ujedno i naslov prve snimljene emisije koja je emitirana na YouTube kanalu GKK te na mrežnoj i Facebook stranici GKK.
Emisija je izazvala veliko zanimanje javnosti, jer je u tjedan dana pogledana oko tisuću puta, iako traje više od 60 minuta. U prvoj emisiji gostovao je Ivica Žegarac Žuti, koji je govorio o zdravlju i zdravom životu u starim i današnjim vremenima, i o svemu što se tiče zdravlja, a u drugoj emisiji o božićnim običajima, uz Žutoga je sudjelovala i gđa. Nedjeljka Muftić, naša “teta Lela”, dok smo u trećoj emisiji razgovarali s dugogodišnjim fotoreporterom Slobodne Dalmacije gosp. Stankom Karamanom o njegovoj monografiji “Mate Mišo Kovač – Dalmacijo, pismo stara”. Do kraja tjedna će biti emitirana i emisija u kojoj gostuje gosp. Zoran Peran, zaljubljenik u kaštelansku kulturno-povijesnu baštinu, i koji s velikom ljubavlju izrađuje makete kaštelanskih utvrda. Osim toga, već su snimljeni i prilozi za predstavljanje zbornika "Pinka smija", a u emisiji ćemo predstaviti sve nagrađene autore i njihove priče. Gđa. Nadija Rubeša iz Moščenićke Drage je poslala svoj video prilog, a gosp. Nikšu Krpetića i učenika Karla Mijakovića smo ugostili u emisiji. Nagrađene priče čita gđa. Mira Marinović Batić. U sljedećim emisijama planiramo nastaviti predstavljati Kaštela i njihovu prošlost i sadašnjost te kaštelansku kulturno-povijesnu baštinu i običaje uz razgovore sa zanimljivim gostima, a planiramo ugostiti i književnike, pjevače, klape, glumce i ostale zanimljive sugovornike. Naravno, sve to uz poštivanje epidemioloških mjera.
Predstavit ćete uskoro i aplikaciju GKK i stranicu Zavičajna zbirka…
Mobilna aplikacija Gradska knjižnica Kaštela za Android i iOS mobilne uređaje bit će predstavljena ovaj tjedan, a ista će korisnicima olakšati i pojednostavniti komunikaciju s GKK, jer će na taj način svi koji preuzmu aplikaciju moći pretraživati e-katalog knjižnice, rezervirati željene knjige ili produžiti posudbu, pregledati kalendar događanja, a tu će biti i svi kontakt telefoni, e-mail adrese i radno vrijeme svih odjela GKK, kao i odgovori na česta pitanja. Osim toga, korisnici će moći generirati svoj korisnički broj u barkod koji će samo pokazati knjižničarima na zaslonu svog pametnog telefona tako da ubuduće ne moraju sa sobom u knjižnicu nositi iskaznicu.
Mrežna stranica Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Kaštela bi također trebala uskoro biti “puštena u rad”. Inače, Zavičajna zbirka predstavlja jednu od najznačajnijih zbirki u GKK, a ista obuhvaća građu vezanu uz život i razvoj Kaštela, kao i djela autora koji su rođeni ili su živjeli i djelovali na području Kaštela. Građa se sustavno prikuplja već duži niz godina i broji oko 500 svezaka knjižne građe, razglednice, fotografije, notne zapise, članke, plakate i ostali sitni tisak. Na mrežnoj stranici Z-Gradska knjižnica Kaštela trebala bi biti dostupna sva tiskana građa o Kaštelima i s područja Kaštela koja će obuhvaćati: zbirku digitaliziranih kaštelanskih razglednica, sve članke objavljene o Kaštelima i u Kaštelima, sve tiskovine, arhivsku građu, te knjige kaštelanskih pisaca i knjige s kaštelanskom tematikom u slobodnom pristupu.
Ovo je Godina čitanja
Iskoristit ću ovu priliku kako bih uputila zamolbu svim institucijama i kulturno-baštinskim ustanovama, stručnjacima različitih profila i svim pojedincima koji nam se žele pridružiti u očuvanju kaštelanske baštine i kulturnog naslijeđa da nam u GKK donesu stare fotografije i razglednice, plakate i dokumente, časopise i knjige na temu Kaštela, a mi ćemo iste skenirati i zatim ih vratiti vlasnicima te ćemo sve ono što nije zaštićeno autorskim pravima objaviti na stranici Zavičajna zbirka GKK. Ovim digitalnim repozitorijem za pohranu kaštelanske kulturne baštine moći će se koristiti svi, i ovo uistinu smatram vrijednim i potrebnim projektom uz pomoć kojeg ćemo našu baštinu sačuvati za buduće naraštaje.
Tijekom narednog razdoblja planiran je i redizajn mrežne stranice GKK, a planirano je i postizanje bolje suradnje i interakcije s korisnicima, koji će sudjelovati u stvaranju sadržaja stranice, i to putem: blogova o knjigama, čitateljskih grupa i književnih klubova itd.
Ova godina je proglašena Godinom čitanja, ali u GKK se čitanje stalno promiče…
– GKK stalno radi na promicanju čitanja jer je to ono najvažnije što knjižnica treba raditi. Svi programi koje radimo okrenuti su prema promicanju čitanja i privlačenju što većeg broja novih članova u knjižnicu, a upravo zbog toga i organiziramo sve programe. Uvijek napominjem kako je preda mnom kao ravnateljicom i pred cijelom GKK i svim djelatnicima uvijek jedan najvažniji cilj, a to je GKK i naša Kaštela što bolje pozicionirati na kulturnoj mapi Hrvatske. Naravno, uz sve to ide promicanje čitanja u Godini čitanja.
Najdraže događanje koje organizirate u GKK?
– Moram spomenuti natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman Knez Trpimir, koji će ovih dana biti raspisan po četvrti put, i već spomenutu Večer kaštelanski glendi i batudi, jer je to događanje koje svi s nestrpljenjem iščekuju cijele godine. Ivica Žegarac Žuti kao poznati "meštar o glendi i batudi" je vrhunski poznavatelj kaštelanske kulturne baštine, pravi humorist i pravi „showman“. Ljudi ga vole i slušati i gledati, jer zna sve te anegdote i priče iz starih kaštelanskih vremena, i ta večer se uvijek s golemim nestrpljenjem iščekuje. Jer, svi u njoj uživaju, i mladi glumci, i pjevači, i svi književnici i sudionici, a nadasve brojna publika, jer se svi mi, i to posebno u ovim „zeznutim“ vremenima, volimo smijati, a i poznato je kako je smijeh najbolji lijek za sve probleme. Eto, to valjda znači kako GKK, uz biblioterapiju, o kojoj mnogo više zna moja kolegica dipl. knjižničarka Marija, vrši i smijehoterapiju uz pomoć svojih projekata. Već sada svi pitaju hoće li biti i ove godine Večer glendi i batudi, ali...
Taman sam htio pitati, pa hoće li je biti ovog ljeta?
– Nadam se da hoće, jer je ništa ne može zamijeniti. Tu je interakcija publike sa Žutim, pa su tu i brojni gosti, koji ispričaju neke svoje priče, sve na čakavštini, a tu je i šaljivi dječji igrokaz, tako da su u očuvanje nematerijalne baštine uključena i djeca.
Tu je i natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman?
– Književni natječaj koji nosi ime kneza Trpimira je program za poticanje književnog stvaralaštva na temu burne hrvatske povijesti. Svake godine se raspisuje u ožujku i traje do srpnja, a svoje rukopise pošalje veliki broj književnika i spisatelja iz cijele Hrvatske. Odluku o najboljem rukopisu donose vrhunski hrvatski književnici gđa. Nevenka Nekić, gosp. Hrvoje Hitrec i gosp. Đuro Vidmarović. Knjigu tiska Naklada Bošković iz Splita u sunakladništvu s GKK, a u prosincu za Dan knjižnice bude predstavljanje uz dramsko uprizorenje nekoliko najzanimljivijih ulomaka iz nagrađenog rukopisa, uz glumce, pjevače i plesače. Autor najboljeg rukopisa, uz tiskanje romana, dobije i nagradu u iznosu od 10.000 kn. Nažalost, ovog prosinca nije bilo predstavljanja nagrađenog rukopisa autora Zlatka Tomića "Sjaj neotkopane krune", ali se nadamo kako ćemo i to sad na proljeće uspjeti organizirati, ako se situacija s virusom smiri. No, mogu reći da su sve nagrađene knjige koje je tiskala Naklada Bošković zajedno s nama (Otok, Krsnik, Sjaj neotkopane krune, Demoni i krinoline), a vezane su uz zanimljive događaje i osobe iz hrvatske povijesti, itekako zanimljive i rado čitane. Inače, Natječaj Knez Trpimir prepoznat je u cijeloj Hrvatskoj, a od ove godine ćemo autore na neki način pokušati potaknuti na pisanje o temama koje su vezane uz događaje upravo s ovog našeg područja, odnosno, na pisanje o povijesnim događajima koji su vezani uz gradove Kaštelanskog zaljeva, uz Kaštela, Trogir, Split i Solin, a što je predložio gosp. Neven Bućan, veliki poznavatelj kaštelanske povijesti, koji se također već duži niz godina bavi književnim radom.
Uz čitanje promičete i kaštelansku kulturno-povijesnu baštinu…
– Cjelogodišnji projekt koji objedinjava manje projekte nosi naziv Kaštelanska kulturno-povijesna baština i podržavaju ga i Ministarstvo kulture, Splitsko-dalmatinska županija, Turistička zajednica grada Kaštela, Zračna luka Kaštela, a tu su i pokrovitelji koji najboljim autorima koji nisu iz Kaštela osiguravaju Vikend u Kaštelima za dvoje - Apartmani Marijeta iz Kaštel Sućurca i Hotel Kastel iz Kaštel Lukšića, a tu su i Naklada Bošković i Nakladnička kuća Neretva iz Zagreba koji najboljim autorima u natječaju Kaštelanske štorije daruju knjige. Pod ovaj projekt spadaju, uz Večer glendi i batudi, i Natječaj Kaštelanske štorije, Napišite pismo Miljenku i Dobrili, i osvojite vikend u Kaštelima, Natječaj Knez Trpimir, Natječaj Pinka smija, a tu su i radionice kaštelanske čakavštine, u kojima sudjeluje pjesnik Miroslav Luketin Sarajčev, veliki pozbavatelj čakavštine, i koji djecu uči starim čakavskim izrazima.
Zanimljive radionice
A kaštelanska djeca su zainteresirana za čakavštinu…
– Zainteresirani su i za čakavštinu, i za kaštelansku povijest, jer im sve to pokušamo predstaviti i približiti na što zanimljiviji način. Jedna od najposjećenijih i svim naraštajima najzanimljivih radionica je radionica pletenja maslinovih i palminih grančica i izrada golubica od srčike divlje smokve, te radionica bojanja jaja na prirodan način, koju organiziramo u tjednu prije Cvjetnice.
Ove godine se već prijavilo mnogo zainteresiranih, stalno nas nazivaju i pitaju hoće li radionica biti održana, pa se nadamo kako ćemo radionicu ipak uspjeti održati, ali će to biti na otvorenom, ili u Gospojskoj štradi, ili na Podvorju, ili možda čak na sućuračkoj rivi. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, ali svakako ćemo je pokušati održati.
Tu su još i književni klubovi za odrasle, a u vrijeme karantene, u Noći knjige, pokrenut je i Kaštelanski književni klub za djecu Kaštelanko, a sastanci se održavaju virtualno, u Facebook grupama.
U Godini čitanja planiramo i program čitanja na otvorenom, odnosno čitat ćemo na brojnim kaštelanskim lokacijama, u parkovima, u kaštelanskim kaštelima, u starim jezgrama, uz more… Prva čitanja na otvorenom planirana su za Svjetski dan poezije i Svjetski dan pripovijedanja.
U rukama držim i Vašu ilustriranu knjigu za mlade na sućuračkoj, odnosno kaštelanskoj čakavštini 'Kako je Luka naučija čitat', a tu je i inačica na hrvatskom standardnom jeziku...
– To su dvije ilustrirane knjige koje me baš raduju i koje su mi prirasle srcu, a posebno me raduje što su moje knjige u kojima se govori o Kaštelima i Splitu početkom prošlog stoljeća i o velikoj želji za knjigom i čitanjem tiskane u Godini čitanja. Knjiga "Kako je Luka naučio čitati" objavljena je na hrvatskom standardnom jeziku, dok je "Kako je Luka naučija čitat" objavljena na sućuračkoj čakavštini. Jezični savjetnik je bio gosp. Miroslav Luketin Sarajčev, sućurački pjesnik čija svaka pjesma ima „i dušu i srce“, a brojne savjete u svezi izrade slikovnice mi je dao gosp. Mario Klaić iz Muzeja grada Kaštela. Moram zahvaliti i ravnatelju Muzeja gosp. Ivanu Šuti na ustupljenim fotografijama Sućuračkog luka i Trpimirove povelje koje su objavljene u inačici na standardnom jeziku, dok je u inačici na čakavici tiskan rječnik. Obje ilustrirane knjige za mlade je lektorirao gosp. Mario Blagaić, slikovnicu je oblikovao i pripremio za tisak gosp. Dean Berlan, a čakavsku inačicu je tiskao Ekograf. Tekst u slikovnici je nastao prema mojoj nagrađenoj monodrami "Obitelj je svetinja / I posli krupe Bog mi je pomoga", koja je tiskana u zbirci nagrađenih monodrama "I dok je srca, bit će i Kroacije!", a koja nosi naziv prema stihovima mog najdražeg pjesnika A. G. Matoša.
Slikovnicu je ilustrirao gosp. Zoran Perdić Lukačević, koji je sve ono o čemu sam u knjizi pisala, sve lokacije iz prošlosti, i stari Sućurac, i zemljani put od Sućurca do Splita, i splitsku rivu, i knjižaru Morpurgo, i sućuračku Čudotvornu Gospu na Hladi, te sva previranja i duševna stanja našeg mladog junaka Luke, baš kao i čuđenje Lukinog magarčića Sivka, odlično nacrtao i vjerno prenio na papir, baš onako, s dušom i srcem, i od srca.
I, kako je to Luka naučio čitati, o čemu se radi u knjizi?
– Ukratko, o velikoj želji za čitanjem i učenjem pisanja i čitanja u vrijeme kad je to za neke predstavljalo luksuz, a što današnja djeca, Bogu hvala, ne mogu baš razumjeti.
Dakle, ili, "inšoma dela šoma, kako bi reka moj pokojni. dida Slavko", jedan sućurački dječak zajedno sa svojim magarčićem početkom 20. stoljeća odlazi po prvi put u Split prodati maslinovo ulje i vino, jer je obitelji nedostajalo novca. Ocu je obećao kako će novac spremiti i donijeti ga kući i kako novac ne će na ništa trošiti, jer je obitelji novac bio itekako potreban. Kad je dječak Luka stigao u Split, brzo je sve prodao, jer su Kaštela bila poznata i po izvrsnom maslinovom ulju, i po trešnjama, rajčicama, bademima, orasima, a posebno je bilo cijenjeno kaštelansko vino, napravljeno od Kaštelanskog crljenka. Međutim, kako je to Luki bio prvi dolazak u Split, zaslijepilo ga je svo ono šarenilo i šušur, ali i to je sve nekako uspio izdržati ne trošeći očev teškom mukom zarađeni novac, sve dok nije u izlogu Morpurgove knjižare ugledao početnicu. I isti tren je poželio naučiti čitati i pisati, i želio je pročitati sve one šarene knjige koje je vidio u knjižari. Kao začaran, ušao je u knjižaru i kupio početnicu, i tada počinju njegovi problemi i grizodušje, i trk do kuće dok s neba grmi i sijeva, i još svašta, ali to će sami otkriti svi oni koji požele pročitati knjigu o dječaku koji je imao veliku želju naučiti čitati.
Knjiga zapravo govori o tome kako je čitanje i pisanje većini djece nekada davno predstavljalo nešto nedostižno. Nadam se kako ću uz pomoć ove knjige, koja je i zabavna, i vesela, s predivnim ilustracijama (barem tako kažu djeca koja su knjigu do sada pročitala), a ima i obrazovnu svrhu, djecu potaknuti na čitanje, a raduje me i to što se obje inačice knjige mogu koristiti u školama kako bi učenici uvidjeli razliku između čakavštine i standardnog književnog jezika.
Koroni ćemo kazati 'mrš van'
Pogovor, odnosno recenziju knjige "Kako je Luka naučio čitati" napisala je prof. dr. sc. Diana Zalar, kritičarka i teoretičarka dječje književnosti, a u istoj prof. dr. sc. Zalar navodi kako je knjiga, iako govori o davnom vremenu kad su rijetki znali čitati i pisati, na indirektan način, i veoma suvremena, jer govori o temeljnim vrijednostima – o obitelji i znanju, odnosno znanju kao vječnoj luči u svim vremenima.
I nakraju razgovora, nadamo se da ćemo svi zajedno koroni kazati 'mrš van' iz Kaštela, Splita, Dalmacije i cijele Hrvatske?
– Da, nadam se da će to biti uskoro – sa smješkom će uvijek za razgovor o knjigama, čitanju i Kaštelima raspoložena i puna odličnih ideja Renata Dobrić.
