Hrvatsku je dirnula priča o 70-godišnjem Dragi Galiotu, muškarcu iz Uništa koji živi u neljudskim uvjetima.
Nakon objave našeg teksta, pokrenula se lavina dobrote te se skupilo više nego dovoljno hrane te pomoć u takvom vidu više nije potrebna ovom čovjeku. Dobio je novi krevet, peć, a uskoro će krenuti i obnova njegove trošne kuće.
Dragu smo slučajno zatekli u Uništima, gdje smo krenuli sa sasvim drugom namjerom. Naime, radi se o mjestu koje je vrlo vjerojatno svjetski fenomen. Uništa inače administrativno pripadaju teritoriju BiH, odnosno općini Bosansko Grahovo, iako ne postoji nikakva kopnena veza između ove BiH enklave i matične zemlje.
U selu žive hrvatski državljani koji se u cijelosti infrastrukturno oslanjaju na Hrvatsku. Štoviše, struju dobivaju iz Hrvatske, a i vodovod će dobiti u suradnji s Općinom Kijevo, s kojom su neraskidivo povezani. Ovo mjesto je izrazito strateški važno za Republiku Hrvatsku, a posljedično i za Europsku uniju, pogotovo nakon našeg skorog ulaska u Schengen.
- Iz ljubavi prema svom kraju sam se prihvatio te dužnosti. Inače sam terenac arheolog i radim diljem Hrvatske. Volio bih pomoći mjestu i poboljšati uvjete života u Uništima - kazao nam je na početku razgovora Slavko Galiot, predsjednik Mjesne zajednice Uništa.
Prema matičnoj Općini i Županiji nemaju izravnog puta, što im onemogućava normalan život.
- Do općinskih prostora dolazimo preko Graničnog prijelaza Strmica, a do županijskih preko Graničnog prijelaza Kamensko. I jedno i drugo je dosta udaljeno. Zbog položaja smo neraskidivo vezani za Republiku Hrvatsku. Ovo nam nije donijelo nikakvo dobro. Onemogućena nam je bilo kakva komunikacija s Bosnom i Hercegovinom. Apsurdno je da između Uništa i Kijeva ne postoji nikakav granični prijelaz. Postoji granično mjesto te preko njega nije predviđen promet ni ljudi ni roba. Znači, kad god ulazite ili izlazite iz sela, radite prekršaj, zakonski ne postoji ni ulaz ni izlaz iz sela. Da biste doveli neki građevinski materijal u selo, morate imati potvrdu obiju strana - opisao nam je apsurdnu situaciju Galiot.
Galiot upozorava da ovakva situacija onemogućava bilo kakav oblik života ili obnovu Uništa.
Ne mogu prodati janjce niti plasirati drugi proizvod
- Nemoguća je poduzetnička aktivnost. Jedno vrijeme smo imali 23 stanovnika, a sada je tu pet-šest mahom starijih ljudi. Radno sposobnih je dvoje i oni se bave stočarstvom. Oni su posljednji pastiri ovog dijela Dinare, a prije je tu bilo 60.000 ovaca i 5.000 konja i goveda. Ovdje nema nikakvih propisa i sve je onemogućeno. Ne mogu prodati janjce niti plasirati drugi proizvod. To je nemoguće i sve propada - oštro će predsjednik lokalne Mjesne zajednice.
Zbog položaja sela je praktički onemogućena bilo kakva aktivnost Općine Bosansko Grahovo. No, i bez toga odnos svih nadležnih s BiH strane prema Uništima naziva maćehinskim.
- Poslije rata smo pokušali nekoliko puta aplicirati za obnovu preko Republike Hrvatske, ali to nije prošlo zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, koji su problem cijele države, ne samo Uništa. Što se tiče BiH aktivnosti po tom pitanju, problem je prebivalište. Dok je postojala Jugoslavija, ljudi iz Uništa su radili u Kninu, Splitu i drugim mjestima. Tada su morali biti tamo i prijavljeni, dok su im žene i djeca ostajali u Uništima. To se sada pokazalo kao otežavajuća okolnost jer u BiH traže da ako si do 1991. godine živio na području Uništa, imaš pravo na obnovu. Oni danas ne mogu dobiti tu obnovu jer su imali boravište prijavljeno na svom radnom mjestu. Ta situacija je dovela do toga da su praktički tri kuće bile obnovljene u cijelim Uništima - govori nam.
Prijatelje su pronašli u susjednom Kijevu, ali ni oni nisu svemogući. Imaju i svojih problema, a teško je nadići administrativne prepreke te još više pomoći mještanima Uništa.
- Nažalost, granica ih priječi da nam ozbiljnije pomognu. Oni bi nam vrlo rado pružili odvoz smeća, ali netko bi im mogao prigovoriti zašto i po kojem propisu to rade. Imamo problem s rasvjetom u selu. Do sad sam ja nekako uspio pronaći sredstva za rad, ali ne može to vječno trajati. Struju dobivamo iz Hrvatske, a mreža je tijekom rata bila uništena. Moramo odvoziti smeće iz sela. Ono je svugdje te se zagađuje okoliš. Moramo unaprijediti infrastrukturu. Sada smo u fazi rješavanja vodovoda i cijevi su postavljene do granice. S Općinom Kijevo imamo sporazum o malograničnoj suradnji te bismo trebali taj projekt zajedno dovršiti - priča nam Galiot.
"Po meni je jedini izlaz pripajanje Uništa Hrvatskoj"
No, najvećeg problema nismo ni svjesni, a s njim ćemo se morati uskoro suočiti. To je ulazak Hrvatske u Schengen, što će još više zakomplicirati položaj ovog mjesta podno Dinare.
- Do sada smo imali problem prolaska kroz Uništa, ali kada uđe Hrvatska u Schengen, ne znam kako će to funkcionirati. Granični prijelaz Rastela funkcionirao je do Napoleona, a tada je probijena cesta iz Sinjskog u Livanjsko polje, čime prestaje značaj prijelaza Rastela - Uništa.
Dolaskom Schengena stvari oko granice mogle bi se dodatno zakomplicirati. Tada će biti drugi režim i bojim se da ćemo imati velikih poteškoća za prelazak iz sela u Hrvatsku i obratno. Pisat ćemo Ministarstvu i doznati kako misle riješiti taj problem. Po meni je jedini izlaz pripajanje Uništa Hrvatskoj, ali nas se tu ništa ne pita - zaključio je Slavko Galiot, koji je apelirao na nadležne da se napokon pozabave ovim gorućim problemom.
Martin Ercegovac je načelnik susjednog Kijeva. Pomaže im koliko može.
- Uništa su slijepo crijevo Dinare. To se sada malo više intenziviralo otkad je proglašen Park prirode Dinara. Mi smo kao Općina njima uvijek na raspolaganju i pokušavamo im olakšati njihovu svakodnevicu. Kroz povijest su naslonjeni na Hrvatsku a pogotovo na Kijevo. Uvijek je kijevski poštar njima donosio poštu. Hitna pomoć i hrvatski liječnici su im pružali i pružaju zdravstvenu pomoć. Također, i ostale usluge uzimaju od Republike Hrvatske. Nažalost, oni su prepušteni sami sebi i nalaze se u nezavidnom položaju. Naše komunalno poduzeće im je na raspolaganju. Ti ljudi nemaju vodovod i kao Općina ćemo im pomoći temeljem ugovora o međugraničnoj suradnji. Smatramo da se puno stvari može napraviti temeljem takvih ugovora. Starim ljudima tamo moramo olakšati te dane, a mladih nažalost nema - govori nam Ercegovac.
I on smatra da je rješenje pripajanje Uništa Republici Hrvatskoj.
- Oduvijek sam stava da bi se trebala napraviti neka zamjena teritorija. Ovakav način funkcioniranja je nemoguć. Nalaze se u jednoj državi, a koriste sve usluge druge države i dugoročno to nema smisla. Smatram da bi se dvije države trebale uhvatiti ukoštac s time. Ti ljudi moraju 80 kilometara potegnuti po rodni list. Trebamo napraviti sve da podignemo kvalitetu života tih ljudi. Mi im stojimo na raspolaganju i trebamo pokazati ljudima iz Uništa da su bitni - zaključio je Ercegovac.
Posljednji preostali pastir u Uništima je Božo Grizelj. On nam je samo potvrdio da je život na ovom području sve samo ne lagan.
- Granica je ovakva oduvijek. U Bosnu možemo samo pješke. Imamo struju, crkveno smo vezani, autom, sve nabavljamo u Kijevu. Ostalo nas je samo 5 stalnih stanovnika. Vikendom dođu ljudi iz Knina, Splita, Zagreba, Vrlike...
Od 1959. nema toliko snigova, od kada je Peruća napravljena - kazao nam je pastir koji ima nekoliko tornjaka jer kaže da stadu uvijek prijete vukovi. Uz stoku, bavi se poljoprivredom, ali samo za osobne potrebe.