ŽANA PAVLOVIĆ

Pretjerana zaštita djece vodi do nesamostalnosti, smanjenog samopouzdanja i osjećaja nesposobnosti suočavanja s izazovima. Roditelji bi trebali naći ravnotežu između pružanja podrške i omogućavanja djeci da sami stječu iskustva i rješavaju probleme, čime im pomažu u razvoju samopouzdanja i samostalnosti

Ne želim živjeti u društvu u kojem ne postoje čarobni trenuci, u kojem ne postoji suosjećanje i briga za one koji su nemoćni ili sami. U tome je bit simpatičnog djedice, to je njegova misija i poruka koja se prenosi generacijama. Bez obzira kako ga zvali Djed Božićnjak, Djed Mraz, Sv. Nikola, mama ili tata, želim da postoji.

"Pitajte ih jesu li čuli da nekog nazivaju pogrdnim imenom, glupim kretenom, debelom kravom, jesu li nekom bacili knjige u kontejner, skidali gaće, nekom Ukrajincu vikali u lice „Rusija, Rusija“, bockali olovkom, tukli jer je ušao u krivi wc, uzimali marendu, nagovarali da „skače kao majmun“ za 5 kn, zavezali kao psa i vukli po dvorištu, snimali kako plače i dijelili snimak po školi?"

Idući put, kad pomislite napisati negativan, uvredljiv komentar ispod nečije objave na društvenim mrežama ili na nekom portalu, sjetite se da je na drugoj strani stvarna, a ne virtualna osoba. Osjećaj poniženja i gubitka ljudskog dostojanstva može ostaviti trajne psihološke posljedice po zdravlje, ali i tragične posljedice poput samoubojstva

Za Dalmacija Danas piše prof. psihologije Žana Pavlović [J]edno je sigurno, život u potpunoj zaštićenosti…