Kolumne

Jako je teÅ”ko da akt bude dopadljiv u pravom smislu riječi, jer je ljudska osobina u tome da nije svakome sve jednako lijepo, a slikari, većina slikara barem dožive tu suptilnost osobe koju rade, akta koji rade, ne samo u vanjskom obliku, nego umjetnoŔću suÅ”tineā€¦
Uvjeren sam da se mnogi od vas sjećaju sjajnih putopisnih reportaža naÅ”eg glavnog urednika Rade Popadića iz Molisea. Isto tako vjerujem da ste osjetili bliskost i bratstvo s naÅ”im ljudima koji u pokrajini Molise (Italia) obitavaju već pet stoljeća. Jezik se dakako gubi protekom vremena, ali ne i običaji koji su se nekim čudom zadržali. Možda najviÅ”e zahvaljujući mladim ljudima koji nastoje tu vrijednu baÅ”tinu održati i u novom vremenuā€¦
Čitav život moj bio je prilično raspolućen između teatra i novina. Radio sam kao novinar u Slobodnoj Dalmaciji u rubrici kultura. U početku 1950. godine dobili smo poklon u redakciju, jednu količinu kemijskih olovaka koje su nama podijelili i mi smo to s uživanje, pisali; ne trebaÅ” oÅ”trit, ne trebaÅ” se mučit, pa i kada piÅ”eÅ” olovkom ona nikad nema tu liniju ni izraz tako kao Å”to ima kemijska. To nas je oduÅ”evljavalo i odjednom s tim kemijskim olovkama učinilo ti se da je zvanje novinarsko postalo neÅ”to ugodnijeā€¦