Kolumne

Ovo je priča o sezoni 2013./2014. - Sevilli koja je krenula lošim startom, dok je kraj priče imao Europski tron, naravno s igračem finalne utakmice našim današnjim junakom - Ivanom Rakitićem

"U mojoj ranoj mladosti počeo sam pjevati u crkvi Svetog Mihovila o u Zadru. Tu u našem Varošu i tako da su me zapazili kao pjevača i onda sam počeo, kao malo dijete. Pa imao sam pet ili šest godina. I počeo sam pjevati po drugim crkvama i angažirali su me po dječjim operetama. Pjevao sam cilo moje djetinjstvo. Onda, iza bombardiranja grada, kad je završio rat, glumačka grupa zadarskog okruga angažirala me, uzela me u krilo. I tamo sam pjevao isto kao solista i u zboru te glumačke grupe…"

Festivali predstavljaju odličnu priliku da se predstavimo javnosti i da motiviramo mlade glazbenike da old school glazba s melodijom nije izašla iz mode!! A s tim nam se i otvorila promocija preko kanala do kojih ne bi mogli doći…

Mi smo bili vrlo, vrlo siromašna obitelj. Taj moj život je bio bogat emocijama, bogat doživljajima. I ti doživljaji su bili nešto što te svakog jutra budilo s osjećajem neke sreće, neke nade i život je bio zapravo ispunjen…

Ne gubite vrijeme na loše ljude, ljubomoru, zavist, pohlepu… Onoliko koliko cijenite svoj život, cijenite i tuđi. Volite, volite čak i one koji to ne zaslužuju. Mržnju izbacite iz svojeg života. Oprostite svima i idite svojim putem. Privilegija je imati život, i postanite toga svjesni

Moji roditelji su imali sluha da vide i osjete koga imaju u djeci. Moja sestra je klasična balerina. Rođena je bila za to. A ja sam bila rođena pjevačica, , brat rođeni znanstvenik i instrumentalist. Svi smo bili nadareni upravo za taj put. A to treba znati prepoznati. S glazbom sve postižete. Meni je Bog dao taj dar. Ja zaista ne mogu drugačije to objasniti