Putopisno predavanje "Sjeverna Mezopotamija" održat će ovog ponedjeljka, u 18:30 sati u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split

Uz dva nastupa za Hrvatsku reprezentaciju izjavio je: "pogledam lijevo Marcel Desailly, pogledam desno Lilian Thuram"

Godine1959. u Rijeci smo formirali prvi rock-band u ondašnjoj Jugoslaviji. Vokalno instrumentalni sastav »Sonori« , tako smo se zvali. U »Sonorima« sam ostao neko vrijeme pa sam odlučio osnovati i grupu »Kockari« u kojoj sam se pjevački mogao adekvatnije izraziti. Pjevao sam repertoar Presleya i Sinatre, a glazbeno samo bili najjači sastav. Kasnije sam osnovao grupu »777«, koja je postigla stvarno puno. Tih godina riječka estradna scena bila je uistinu jaka…

[VIDEO] "Zemlja spaljenih lica" treća epizoda

[KOLUMNA KATE MIJIĆ] "Pogledajte što vam se nalazi u srcu? Med ili otrov? Ljubav ili mržnja? Sami birate što ćete biti, za života, prijatelju, za života"

[VIDEO] "Zemlja spaljenih lica" drugi dio

Teško je ponekad kazati zbog čega nekog čovjeka prihvaćamo. Tu ima malo i onih neobjašnjivih stvari. Netko ima sve a nije prihvatljiv, a netko i nije baš perfektan a ipak ga publika prihvaća. Uz sve ono što možemo analizirati postoji i još jedan element kod televizije: to je ona čudesnost koja je neobjašnjiva. čovjek mora pronaći svoj stil, a pošto je iza mene dugi niz godina, znam što želim. Tu ne eksperimentiram toliko. Išla sam za klasičnijim načinom, ne pretjeranim. Opet je tu moja profesija bila presudna. Ako se pojavim pred gledateljima i dajem neke informacije, vrlo je bitno biti praktično odjeven i sve mora biti u službi toga. Komunikolozi kažu da je to »buka« u informaciji, dakle nešto što nije dobro došlo, što je previše. E sad, ako vi gledate čovjeka koji je napadno odjeven onda jednostavno nećete čuti informaciju. Tu dakle tre-bate malo ublažiti taj dojam, zataškati da u prvom planu bude obavijest. U svemu je važna mjera. Pokušavala sam o tome uvijek voditi računa: mjera u razgovoru, u odijeva-nju, u broju nastupa. Mislim da sam to do sada uspijevala dozirati...

Nizozemski genij Johan Cruyff koji je osvojio Zlatnu loptu, odbio je igrati na prvenstvu 78', iako je igrao kvalifikacije za taj turnir. Ipak od priče da "nije htio" igrati - Cruyff je rekao da je bio žrtva otmice, on i njegova familija u Barceloni gdje mu se prijetilo pištoljem

Svaka žena je slaba na lijepu riječ, na blag glas, na lijepu gestu i razumijevanje. Ne igrajte se sa tim

Dosta razmišljam o glumi, ali ipak ponajviše o ljudima. Oduvijek su me ljudi zanimali. Po prirodi sam veliki altruist, volim pomagati drugima. Mene sad trenutno zanima ova situacija. Demokracija je fantastična stvar, ali su neke stvari koje se dešavaju u Jugoslaviji van pameti i to je ono što čovjeka zabrinjava. Ja se ne bavim politikom, iako kažu da je nebavljenje politikom zapravo politika. Imam, kao i svi ljudi svoje strepnje i želje, uvjerena da će razum ipak pobijediti. Hoćeš-nećeš moraš biti upućen u tu politiku, a i sve veći je broj glumaca u politici i to je dobro, jer glumci su obrazovani i pametni ljudi. Glumac mora biti psiholog, a sva politika se zasniva upravo na tome. Oči stvarno sve otkrivaju i one su najhitnije u mojoj profesiji. Oči su gluma, naravno, ne govorim o ljepoti. Ja mogu i kad sam tužna odglumiti raspoloženje, ali oni koji me poznaju odmah mogu vidjeti moje unutrašnje stanje. I sada se nalazim u nekom takovom stanju…

[VIDEO] "Zemlja spaljenih lica" je moj putopis od 20 dana"

Kako je jedna mala zemlja ostavila neizbrisiv trag u nogometu...

"Iz osobnog iskustva znam, kad se muškarac zaljubi, onda zakonita smeta. Najradije bi oni da nas nema, ali ima, itekako ima..."

Zvijezda hrvatske glazbene scene govori o pjevanju s velikom Zoricom Kondžom, o narodnjacima, danceu, rocku i svemoćnom HTV-u, o proboju na talijansko tržište kao i o domaćem zvuku i talentiranim hrvatskim glazbenicima…

"Modrićev dres sam prodao na stranici Nogometnih Ikona, za svrhu Županijske lige protiv raka - Split..."

Da li bi vam bile važne objave na instagramu? Lice vam prođe tisuću filtera, a duša nijedan. Zaboravljamo voljeti druge ljude, jer volimo samo sebe. Jedan dan? Koga bi nazvali? Koga bi zagrlili i ne bi puštali?

Ovakav događaj je iznimno logistički zahtjevan I da bi se uspješno održao pomoglo je preko 150 volontera koji su bili raspoređeni od Kaštela do Tučepi

"Pitajte ih jesu li čuli da nekog nazivaju pogrdnim imenom, glupim kretenom, debelom kravom, jesu li nekom bacili knjige u kontejner, skidali gaće, nekom Ukrajincu vikali u lice „Rusija, Rusija“, bockali olovkom, tukli jer je ušao u krivi wc, uzimali marendu, nagovarali da „skače kao majmun“ za 5 kn, zavezali kao psa i vukli po dvorištu, snimali kako plače i dijelili snimak po školi?"

Zna život glumački ponekad biti surov i nepravedan. Ma ne samo glumački! Cijeli jedan životni vijek dobar glumac može provesti u jednom kazalištu a da, osim posjetitelja tog kazališta, nitko za njega ne zna: ni ime mu, ni uloge, velike i male kreacije pa i promašaje. A samo jedan obični televizijski zoom može biti dostatan da se izađe iz te »provincijske« anonimnosti, da se Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Dubrovnikom ili Splitom okreću za tobom i da svi znaju što taj glumac jede, gdje se odijeva, što voli ili ne voli… Evo, da se jednom običnom splitskom mladiću koji nikada u životu nije glumio, ponudi neka ulogica u Hollywoodu i on je već velika zvijezda o kojoj se pišu veliki tekstovi. I naslovi: »Pokazat ću pred kamerama svoju stražnjicu!«

Donosimo vam prvi dio priče o Robertu Jarniju