Kultura

Trideset sedam slika: Olijevi portreti, kroz život ,od mladih dana s debelim lećama i dugom kosom, pa onda u balote, na svom brodu, u pjesmi, u zanosu…Pa sve do smiraja s umorom u očima, pjesme njegove: Picaferaj, Skalinada, Lipa bez duše, Moj galebe, di se živi, di se jubav plete, Stine, Splitski nokturno, samo su dio radova na izložbi. I na kraju, posljednje počivalište, Crkvica sv. Roka. Što reći? Dvije godine je nastajalo, a sad treba vidjeti
Kao dijete upijao sam slike Vele Luke. Moje oči su bile budne i otvorene noću i danju, moje uši su slušale i zvukove klapa. Kad se rodi tamo dijete, ono nikada ne plače, nego odma počme pjevati! Zato je Vela Luka VELIKA; po moći glasa i sluha. Moje oči i uši, moj duh-ladica su iz tog kraja, iz te stijene, iz te mrkinte, iz tog mora…