Ženska seksualnost često je tabu tema u suvremenom društvu. I dok ženski orgazam nije bio prihvaćen sve do 20. stoljeća, a u nekim dijelovima svijeta ni danas, žensko tijelo istovremeno je seksualno eksploatirano i objektivizirano. Od žena se očekuje fizička savršenost u svim fazama života, kao i čednost i suzdržanost, što ih često čini nesigurnima i sklone isticanju svojih nesavršenosti.
A Jelena Straga na kreativan način odlučila je ovom problemu doskočiti na kreativan način i razbiti spomenute stereotipe. Pod umjetničkim imenom 'Bambii', pred njenim objektivom događa se magija – svaka žena može izgledati kao Victoria Secret model.
Naime, Jelena se bavi boudoir fotografijom koja slavi ženski tijelo i podsjeća ih da su lijepe baš takve kakve jesu. Ali osim ove vrste fotografije, ova umjetnica fotografira i ljubimce, a ujedno je i NFT umjetnik. Da su njeni radovi cijenjeni i van Lijepe naše, dokazuju izložbe u radove u Miamiju (Art Basel), NFT New Yorku, na NFT konferenciji u Bukureštu, NFC Lisbon i uskoro će jedan njen rad biti izložen i na NFT konferenciji i eventu na Baliju.
Naša sugovornica je mnogim ženama pomogla da se zavole onakve kakve jesu i upravo to joj je najveća zahvala. A mi smo popričali s Jelenom koja nam je u razgovoru otkrila male tajne boudior fotografije.
Za početak, možeš li pobliže našim čitateljima objasniti što je to boudoir fotografija te kako je nastala tvoja boudoir priča? Što te točno motiviralo da se baviš ovom vrstom fotografije?
Spajanjem glamura, senzualnosti, aktova i portreta dobili smo jedan iznimno lijep i emotivan pravac u fotografiji koji se bavi ženstvenošću i ljepotom. Što unutarnjom, to vanjskom. U boudoir fotografiji naglašava se ženstvenost, spontanost i individualnost, a kako to bolje postići nego kroz kretanje i trenutke gdje zaboraviš sve drugo i postojiš samo ti? To je, dakle, vrsta fotografije gdje je žena u donjem rublju ili u potpunosti gola, no s obzirom na to da je boudoir profinjen, fotografije su elegantne i estetski dobro odrađene.
Zavoljela sam umjetnost još u doba srednje škole i već tad sam krenula proučavati ljudski oblik i krivulje koje čine naše tijelo. Od konceptualne fotografije koju sam radila u periodu faksa prešla sam na nešto emotivniju i nježniju vrstu fotografije. Prvo su to bili aktovi, a kasnije boudoir fotografija koja savršeno zaokružuje priču (polu)golog tijela i fokusa na unutarnje stanje osobe. Sama činjenica da nekome mogu pomoći da kroz fotografiju zavoli svoje tijelo i prigrli sve svoje “nedostatke”, bila mi je dodatan poguranac da nastavim u ovom smjeru.
'Žene i dalje često seksualizirane i prikazane kao objekti'
Kako je prihvaćena boudoir fotografija kod Hrvata? Jesu li ljudi skeptični?
Većina ljudi i dalje nije upoznata s pojmom boudoir fotografije, iako se u posljednje vrijeme i to mijenja. Kada pričam i pišem o toj temi najčešće nailazim na pozitivne reakcije. Vjerujem da dosta toga ovisi i kako se sami postavimo prema nečemu, a kad svoj posao radiš s ljubavlju - takvi ti ljudi i dolaze u život. Ima i onih skeptičnih koji pitaju: “Ali zašto bi se netko uopće odlučio na takvo fotografiranje?” pa im rado objasnim sve razloge. Vjerujem da može postojati averzija jer su žene i dalje često seksualizirane i prikazane kao objekti u raznim marketinškim kampanjama, samo da bi se plijenila pažnja i potaknula prodaja. Međutim, svaki fotograf koji radi onaj pravi boudoir kroz svoje fotografije ne prikazuje samo nečije tijelo, već lik i dušu te osobe. Takve se fotografije mogu osjetiti i ne ostavljaju gledatelja ravnodušnim.
Prema tvom iskustvu, koji su najčešći razlozi zbog kojeg žene odluče stati ispred tvog objektiva? Radi li se uglavnom o poklonima ili nečem drugom?
Netko se odlučuje za boudoir iskustvo jer konačno želi u potpunosti zavoljeti i prihvatiti svoj izgled, netko jer želi izlazak iz zone komfora, netko kao poklon partneru, a netko iz terapeutskih razloga. Svaka je žena jedinstvena i njena priča je samo njena. Baš zato mi je bitno i fotografiranje prilagoditi svakoj ženi posebno jer ne želim da sve fotke liče jedna na drugu. Da, prepoznaje se moj stil fotografiranja, ali svaka žena dobiva iskustvo kakvo baš njoj treba. Dok je jednoj ženici super zabava kroz fotografiranje u prirodi i totalan izlazak iz zone komfora, dok drugoj treba mir, tišina i disanje te samo nježni prelazak ruke po tijelu dok ja bilježim trenutke. Ono što me najviše veseli jest da žene boudoir iskustvo prvenstveno poklanjaju same sebi.
Kako sami boudoir proces fotkanja izgleda? S obzirom da nije riječ o profesionalnim modelima već običnim ženama, bude li im nelagodno ili uživaju u procesu?
Da si ne budemo potpuni stranci, svakoj klijentici ponudim video poziv ili kavicu prije nego se nađemo za fotografiranje. Kroz kratki razgovor ipak upoznajemo jedna drugu i vidimo kako tko diše. Bitno mi je znati što žele od tog iskustva, kako im mogu pristupiti i na što pristaju, a što ne (recimo tip poza i slično). Većinom je prisutna neka blaga trema sve do trenutka kad ne krenemo fotografirati. U prvih par minuta se trema raspline i samo se prepuste procesu. Osobno volim da je proces dinamičniji jer tad sva pažnja odlazi na pokret ili pozu pa misli ne stignu raditi košmar u glavi 🙂
Koje mjesto ti je najdraže za shooting?
Najsretnija sam kad klijenti odaberu fotografiranje u prirodi. Da se razumijemo, fotografiranje u intimi interijera je wow, ali fotografiranje vani gdje si okružen cvrkutom ptica i kad ti vjetar miluje lice ima svoju posebnu težinu. Tada se doslovce prepustiš trenutku, spojiš s prirodom i ništa u tom trenutku nije bitno nego pratiti svoje disanje, zaklopiti oči i jednostavno postojati. Svaka žena koja je probala boudoir u zatvorenom prostoru i prirodi može potvrditi da je fotkanje na otvorenom jedna posebna avantura.
“On the same level”
Je li ti se dogodilo nekada da fotke nisu uspjele? Što zapravo čini dobro boudoir fotku?
Možda mi se desilo na početku kad sam imala svakakve vizije, a nisam znala kako ih pretočiti na fotografiju. Recept za svaku dobru fotografiju je dobro svjetlo, lijepa lokacija i uhvaćeni trenutak. Kad biram lokacije ili interijere za fotografiranje, uvijek provjeravam kakvo mi je svjetlo i imam li dobre pozadine u koje se čovjek fino uklopi. Osim ovih tehničkih strana, odnos između fotografa i modela / klijenta igra ogromnu ulogu.
Bitno je da klijentu budem osoba od povjerenja, da sam im dostupna i prisutna 100 % i da znam kako ih voditi kroz proces fotografiranja. Bez da smo “on the same level” nema dobrih fotografija, jer nije samo bitna osoba koja stoji iza objektiva, već i ona ispred. U boudoir fotografiji nije bitno samo kako odraditi tehničku stranu i odabrati dobre kadrove, već je iznimno važna suradnja i vajb između klijenta i fotografa. Ako se klijent ne osjeća dobro uz fotografa, neće se moći prepustiti trenutku i rezultat ne bude onakav kakvog ga priželjkuje. Prvo fotograf mora biti dokaz slobode, ležernosti i ljubavi prema sebi pa da to može reflektirati i na klijente.
Kakve su reakcije klijentica na finalni rezultat? O kojoj dobnoj skupini žena se najčešće radi koje se odluče za boudoir fotografiranje? Ima li to neku psihološku pozadinu?
S obzirom na to da baš ulažem u cjelokupno korisničko iskustvo, reakcije su uvijek divne. Toliko divne da neke poruke čitam više puta i baš osjećam svaku napisanu riječ. Nema mi većeg zadovoljstva nego kad se žene vide onako kako ih ja vidim - jer ne tražim im mane, vidim ih kao divne osobe i želim im pokazati kuteve i kadrove njihovog bića koje one same ne vide.
Do sada sam imala klijentice koje su u raznim dobnim skupinama. Bilo je tu klijentica u ranim dvadesetima, tridesetima, četrdesetima te nedavno čak i klijentica koja je u šezdesetima. Iskreno, ne znam je li mi veća sreća raditi s mladim ženama koje odbacuju isforsirane norme ljepote i odluče se prigrliti u potpunosti ili kad imam čast fotografirati ženu u zrelim godinama i dokazati joj da je i dalje lijepa.
Cilj mi je koliko god mogu (iako me društvene mreže redovito blokiraju neovisno što koristim cenzuru i ne radim eksplicitan sadržaj) prenositi tu poruku o važnosti samopouzdanja i samopoštovanja. Važan je taj konstantan rad na sebi i on doslovce nikad ne staje. Rado bih da mogu vratiti vrijeme i ovaj svoj mindset imati u dvadesetima i pustiti sve brige i nisko samopouzdanje koje me tad izjedalo. Trenutno, osjećam se nikad bolje, sretna sam u svojoj koži jer sam naučila kako voljeti ono što vidim u ogledalu i to želim baš svakoj ženi. Mlađoj ili starijoj. Za ljubav, onu pravu usmjerenu prvo ka nama, nikad nije kasno.
„Život je kratak“
Žene se ispred tebe trebaju ogoliti. A kako su tekla tvoja prva snimanja? Je li ti bila trema?
Mislim da mi je u početku bavljenja fotografijom bila veća trema nego tadašnjim modelima s kojima sam radila. Imala sam od sebe velika očekivanja i htjela sam raditi najbolje moguće. Tada mi je falio ovaj faktor koji trenutno imam, a to nije skupa oprema i znanje, već mir sa sobom i jasan cilj.
Kako bih bolje razumjela kako je mojim klijentima - i sama sam se odvažila na boudoir, zapravo na akt fotografiranje. Bacila sam se na glavu, pustila da me prođe sav val emocija i tek kad sam otpustila sram bila sam sposobna osjećati se ugodno u trenutku. Naravno, kolega Igor D. je tu odradio odličan posao i znala sam da se nalazim “u sigurnim rukama”. Fotografije su prekrasne i jako mi je drago da sam zabilježila taj period života i odvažila se na tako velik korak naprijed.
Što biste preporučili svim ženama koje se još dvoume oko odluke za boudoir fotografijom?
Preporučila bih im da donesu odluku onda kada su u potpunosti spremne. Znam da ovakvo fotografiranje nije nešto što se radi svaki dan i za boudoir iskustvo se treba odvažiti. Kad si ti spremna, bit će spreman i tvoj fotograf i dati će sve od sebe da uživaš u procesu i da fotografije vjerno prenesu tvoju dušu i daju ti razlog da se uvijek iznova zaljubiš u sebe. Ako pak žele adrenalin i izlazak iz zone komfora, najbolji trenutak za bukirati fotografiranje je upravo sad. Život je kratak i treba si dati dozvolu proživjeti ga punim plućima.
