Dok se borio s teškom bolešću, opakim Hodgkinovim limfomom, morao se nositi i s 50 dana totalne izolacije. Sam, bolestan, u prostoriji bez prozora. Ali, Nikola Pokrivač se herojski borio iz dana u dan. Dok se na koncu nije izborio. Bolest ga je dodatno povezala s majkom, govorio nam je Pokrivač u rujnu te, za njega teške i nepredvidive, 2017. godine.
Tad se treći put suočio s teškom dijagnozom. Bolest se vratila. Svoju priču tih je dana odlučio podijeliti s Davorom Lugarićem, novinarom 24sata. Sve kako bi ohrabrio čitatelje i sve one koji su prolazili tešku borbu, poput njega. Pokrivačevu ispovijest donosimo u cijelosti.
Treći put Nikoli Pokrivaču (31) vratila se zloćudna bolest, Hodgkinov limfom. Iza bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca dosad je najteža borba. Nasreću, dobro je i kod kuće se oporavlja. Javio se s optimizmom u glasu i rekao da će se ovaj put oporaviti do kraja.
- Zasad je sve dobro. Od majke Ane prvo sam primio matične stanice, no one nisu odgovarale u dovoljnom postotku. Koštana srž je odgovarala i zasad je sve u redu, a vjerujem da će tako i ostati - rekao nam je Pokrivač i nastavio:
- To je valjda tako u životu. Majke se uvijek brinu za nas na bilo koji način, bili mi djeca ili odrasli ljudi. Odgojila me, podigla, a sad mi je spasila život. Zbog takvih stvari majke i jesu tu, no zahvalnost za sve što je za mene učinila teško je izraziti riječima.
Raspoloženje mu se promijeni samo na spomen zadnja dva mjeseca. Dvaput se Nikola borio s bolesti, primao kemoterapije, ali ovo mu je dosad bilo najteže. Prvo ga je razdirala neizvjesnost o podudarnosti stanica, a onda i dugotrajna totalna izolacija u zagrebačkoj bolnici Rebro. Bez obitelji je bio dva mjeseca, kćer Niku i suprugu Katarinu mogao je gledati samo “izdaleka”.
- Bila je to totalna izolacija koja je trajala 50 dana. Nisam imao ni prozore u bolničkoj sobi, a Niku i Katarinu mogao sam gledati samo kroz debelo staklo ispred sobe. Nikad mi nije bilo teže, ta neizvjesnost u startu i odvojenost od obitelji. Držala me vjera da će na kraju ipak sve biti dobro, pa je nekako prošlo i to vrijeme. I sad sam u svojevrsnoj izolaciji, ali barem sam kod kuće. Zbog malene Nike i supruge, obitelji, vrijedi se boriti - kaže Pokrivač.
S opakom bolesti, rakom limfnog sustava, važnog djela imuniteta, Pokrivač se bori od 2015. godine. Od igrača koji u karijeri nije imao ozbiljniju ozljedu došao je u situaciju da se bori za život. Išao je na brojne kemoterapije i ozdravio, vratio se i nogometu u Slaven Belupu.
Nažalost, kolovoz 2016. godine opet je donio šokantnu vijest za Pokrivača i obitelj. Zloćudna bolest se vratila.
- Nije to bio šok kao prvi put, vjerovao sam da ću se opet izliječiti jer imam za koga živjeti - dodao je Nikola.
Uslijedile su nove kemoterapije i transplantacija, kad je sam sebi donirao stanice.
- U početku je uspjelo i bio sam dobro oko pet mjeseci - dodaje.
I opet je uspio, bio je bolje. Opet se vratio i nogometu. Opet se, nažalost, ovog ljeta vratila i bolest. Osim kemoterapija, ovog je puta trebalo obaviti transplantaciju matičnih stanica od odgovarajućeg donora.
Gdjegod je igrao, Nikola je bio omiljen. Telefon mu stalno zvoni
Mnogi su željeli pomoći Pokrivaču, kao potencijalni donori su se nudili poznati i nepoznati.
- Transplantacije ponekad znaju biti opasne, ali kako mi se bolest stalno vraćala, što inače nije rijetkost ni kod drugih oboljelih, ovaj put nisam imao izbora. A i čuo sam da su rezultati transplantacija dobri. Trebalo je samo brzo pronaći odgovarajućeg donora, jer analiza krvi donora traje po mjesec dana. Nismo pronašli ni u obitelji nekoga koji bi mi stopostotno odgovarao, a najbliže tome bila je majka, pa smo pokušali. Ispalo je da koštana srž odgovara i zasad je sve prema planu - objašnjava Pokrivač.
Još dvadesetak dana Pokrivač će morati biti u kućnoj izolaciji, ne smije medu ljude, no barem su supruga i kći uz njega. Jednom tjedno mora na kontrolu.
- Moram se još malo paziti, nema posjeta, ali sve je lakše kad si s najdražima od one izolacije u bolnici. Imat ću poseban režim i nakon što prođe ovih dvadeset dana, koliko još ne smijem izaći, morat ću paziti da nisam na suncu, na prehranu, ne smijem jesti sirovo i slatko. No to se nakon svega uopće ne čini kao problem, važno je da sve bude u redu. Iako još ne mogu doći k meni, na telefon me često zovu, javljaju se bivši suigrači, u kontaktu smo.
Prvo se liječio u bolnici Merkur, sad je na Rebru.
- Sve je u redu bilo u Merkuru, super su se brinuli za mene, ali sad su procijenili da je bolje da odem na Rebro. I tamo su svi super prema meni, hvala cijelom osoblju - poručio je Pokrivač.
Jednu posebnu, “osobnu liječnicu” ima kod kuće. Dvoipolgodišnju Niku.
- Zna da tati nije baš dobro, pa nakon kemoterapija samo nasloni glavu na mene, ali inače s doktorskom ‘opremom’ hoda po kući. Stetoskop oko vrata, sve ima, ni ne znam koliko me puta preslušala i koliko mi je injekcija dala. I onda kad završi pregled stavim je na spavanje - sa smiješkom priča Nikola.
Nogomet mu je i danas neizostavna tema. Prati koliko može, gledao je i krah Hrvatske protiv Turske.
- Nisam baš gledao cijelu utakmicu jer sam u jednom dijelu išao uspavati svoju ‘doktoricu’ Niku. Prvi smo te i dalje vjerujem da ćemo se plasirati na SP.
Za reprezentaciju je Nikola odigrao 15 utakmica, igrao je i na EP-u 2008. godine. S Dinamom je osvojio dva naslova prvaka Hrvatske i dva Kupa, a igrao je još i za Varteks, Monaco, RB Salzburg, Inter, Rijeku, Šahtar Karagandi i Slaven Belupo. Dvaput se nakon bolesti vraćao u klub iz Koprivnice, upisao je i trenersku akademiju HNS-a.
- Nije situacija da pričam o još jednom povratku na teren, iako volje imam. Trenersku školu sam sad malo ‘zamrznuo’, no u planu mi je to završiti jer mislim ostati u nogometu - završio je Pokrivač.
Pokrivač je u petak poginuo u prometnoj nesreći kod Karlovca.
