Čitam po svim portalima „Sajam vjenčanja u Splitu“. Ne želim se dirati, niti me zanima, gužva oko Arene.
Želim vam ispričati drugu stranu medalje.
Imala sam dva salona i radionu, ovo radionu znači da sam kreirala i šivala vjenčanice, maturalne i sve što dolazi uz vjenčanje i maturu. To mi je bio životni san, upravo sam takvo ime dala salonu „San“. Poslije sam shvatila da je to daleko od sna.
"Nikako nije mogla shvatiti da prstenje nosi kum ili spožica, ne ona"
Moja kreativnost uživala je kreirajući i radeći konstrukciju, da bi vrijedne šnajderice to dovele do, za mene savršenstva. Još danas susrećem drage cure koje sam uljepšala za maturalnu veće ili za najbitniji dan u životu vjenčanje.
Kada sam otvara salone, mislila sam da postoji samo jedna strana medalje, ali na žalost mnogo više ona druga, gorkih trenutaka. Situacija zbog kojih sam izgubila mnoge Božiće, jer se u to vrijeme šiju maturalne haljine i mnoge Uskrse, onda je „stađun“ šivanja vjenčanica.
Pristupi u salon jedna simpatična mlada djevojka, poslije dugo prebiranja, izabere kakvu haljinu želi. Uzmem mjere i krenem u posao. Već na prvoj probi, nervoza, vrijeđanje, negodovanje, traženje nebitnih sitnica.
Često čak promjena materijala! I novo nanovo!
Sjećam se jedne koja je kušinić za prstenje, od četvrtka kada je preuzela vjenčanicu do subote dva puta vraćala. Jer kada bi kući uspoređivala, nekako joj se ne bi uklapao u vjenčanicu.
Nikako nije mogla shvatiti da prstenje nosi kum ili spožica, ne ona. Ma kakvi, to je takva nervoza i nered u glavi da nit čuje sebe ni druge. E, onda dođe ponedjeljak, vračanje vjenčanice, cijele zbrčkane u vreći za smeće- Nebitna, njoj je nebitna, a moj dugomjesečni rad, meni je veoma bitan.
Pruže mi tu kesu za smeće, u drugoj ruci pladanj kolače, ja odložim. Onda se bace na mene, krenu ljubiti i zahvaljivati.
- Teta Darija, hvala vam! Svi su rekli da sam bila prekrasna. Doći će vam jedna moja prijateljica, udaje se brzo. -To brzo znači sigurno više od godine dana.
"Drage djevojke, na vašem vjenčanju samo ste vi i vaš muškarac bitni!"
Bila sam dugo u čudu, zašto jedna draga djevojka postane užasna, zločesta udavača? Ne nije djevojka kriva! Krivi su ljudi koji žive od njezinog najvažnijeg dana u životu. Neću nabrajati da se netko ne uvrijedi, ali trebate jer ste zbog megalomanske zarade uništili ljepotu vjenčanja. Nije bitna radost dvoje ljudi koji se vole, njihova ljubav, početak zajedničkog života. Njihova mlada obitelj!
Za njihovu sretnu budućnost najbitnije je da li imaju slike sa Sustipana ili nekog drugog IN mjesta. Hoće li biti sretan brak od životne je važnosti, koje boje cvijeće u sali. Zar nije bitnija radost obitelji koja vam je došla uljepšati dan.
Mnogo toga nebitnog ubacili su u mnoge reklame, da uvjere djevojke da je baš to za njih najbitnije. Nebitna je osoba koja zaljubljeno gleda i čeka ispred oltara. Već je bitno cvijeće i mašnice na klupama pored kojih ona prolazi do voljene osobe.
Mnogo toga nebitnog, stavlja se za bitno. Zašto? Jednostavno, trebaju u kratkom vremenu puno zaraditi!
Drage djevojke, na vašem vjenčanju samo ste vi i vaš muškarac bitni! Sve nebitno svedite na minimum, vjerujte mi uživat će te u slikama dragih osoba. Nije bitno je li haljina lijepa.
Vi morate biti lijepi, a uz sretan osmijeh ste prelijepi!
