U kolektivnom sjećanju naroda Splita i Dalmatinske zagore je prva i posljednja željeznica koja je povezivala Split i Sinj u razdoblju od 1903. do 1962. godine.
Ta uskotračna željeznica će ostati zapamćena po sporoj vožnji (45.5 kilometara za 3 sata), impresivnom terenu po kojem je prometovala (veliki uspon uz Klis i Rupotine), brojnim nezgodama i pjesmi (rera - sinjski narodni napjev) koja je orila iz kompozicije.
U svojoj kratkoj, ali burnoj povijesti, bila je dijelom Austro-ugarske monarhije, Kraljevine Jugoslavije, istodobno Italije i NDH u drugom svjetskom ratu (kada je doživjela brojne diverzije i sabotaže) i u konačnici SFR Jugoslavije.
Zaslužna je za razvoj Sinja, Splita i brojnih mjesta kroz koja je prolazila. U nedjelju 30. rujna 1962. prometnik Marko Grbeša je zviždaljkom označio posljednji polazak „Rere“ iz Sinja. Nakon toga je izjavio da mu je to bio najtužniji dan u životu i da je tada umro i dio njega.
U prvoj epizodi pričamo o povijesti željeznice, postajama Split, Kopilica i Vranjic, tunelu Jadro u Kučinama i sustavu obrane pruge u drugom svjetskom ratu.
