Ove srijede u Zagrebu se održala prva radionica u organizaciji Državnog hidrometeorološkog zavoda koja je okupila udruge i pojedince koji se amaterski i zaljubljenički na razne načine bave meteorologijom. Prvi je to događaj takve vrste koji je za isti stol doveo meteorologe profesionalnce i amatere u Hrvatskoj, a sve u cilju bolje koordinacije i napretka meteorologije u Hrvatskoj općenito.
Dan poslije upriličena je svečanost obilježavanja Svjetskog meteorološkog dana i Svjetskog dana voda u organizaciji DHMZ-a te partnerstvu s Geofizičkim odsjekom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Hrvatskim meteorološkim društvom. Na svečanosti se okupilo oko 200 gostiju iz državnih, gradskih i partnerskih institucija, strukovnih i amaterskih udruga, te zaposlenici i umirovljenici DHMZ-a.
Tim povodom razgovarali smo s ravnateljicom Državnog hidrometeorološkog zavoda, Brankom Ivančan Picek.
- Nakon niza godina paralelnog djelovanja DHMZ-a kao ustanove koja je dio državne uprave osnovana da prati vrijeme, klimu, tlo, analizira i prognozira buduće stanje atmosfere, napokon je došlo do ovakvog sastanka. Razvojem tehnologija pojavile su se amaterske meteorološke udruge koje okupljaju ljubitelje meteorologije, a to je po mom mišljenju samo doprinijelo stanju meteorologije i meteoroloških podataka u RH…
Možda je i bilo nekih prijepora i nekih sumnji s obje strane, no odlučili smo napraviti radionicu između udruga i DHMZ-a, da se bolje upoznamo, da se svi bolje upoznamo s našim radom, zadaćama i ciljevima, a sve kako bi se naša suradnja ubuduće pojačala.
Ne mogu reći da nije bilo nikakve suradnje i u prošlosti, prije svega na području fotografije. Jako puno amatera svakodnevno bilježi vremenske pojave, uključujući ekstremne vremenske pojave koje su izuzetno vizualno zanimljive. Isto tako imamo suradnju na pojavi pijavica, odnosno prikupljanju podataka ovih opasnih meteoroloških pojava u proteklih desetak godina. To je jedan od izuzetno dobrih primjera suradnje između amatera i državne službe. Trebam naglasiti da postaje DHMZ-a nikada neće biti u mogućnosti u svakom trenutku imati podatak za svaku točku u zemlji. Tu postoji komplementarnost između amatera i profesionalaca da objedinimo te informacije dobivene iz tih dviju paralelnih mreža da možda čak unaprijedimo i uskladimo rad i pomognemo tim amaterskim udrugama da njihova mjerenja budu standardizirana po svim kriterijima Svjetske meteorološke organizacije po kojima moramo i mi raditi. To znači da bi takav podatak bio još iskoristiviji, još isplativiji za društvo - kazala nam je uvodno ravnateljica.
Je li radionica ispunila Vaša očekivanja?
- Rekla bih da jest. Osjetila sam izuzetno pozitivnu energiju s obje strane. Ugodno sam tim iznenađena, ali ne mogu reći da to nisam očekivala jer je cilj radionice bio upravo to. Mislim da da!
Danas je Svjetski meteorološki dan, dvorana je puna Vaših kolega i drugih suradnika. Koliko naša država „mazi“ meteorologiju i meteorološku znanost i kako joj pristupa?
- Ne mogu reći da smo maženi i paženi, ali ne mogu reći ni da nas zanemaruje. Klimatske promjene i mogućnost pristupa strukturnim fondovima i kohezijskim programima pokazali su potrebu za modernizacijom meteorološke i hidrološke mreže te mreže za praćenje kvalitete zraka. To je prepoznato kao prioritet jer nema druge ustanove u RH koja bi mogla napraviti takvo nešto i ispuniti taj program, tako da unazad godinu i pol mi provodimo ove velike strukturne programe u iznosu od 450 milijuna kuna. Njihov završetak očekujemo potkraj 2021. Nije to sve, pred ugovaranjem je još jedan strukturni projekt s Hrvatskim vodama, a to je modernizacija hidrološke mreže što mislim da će na neki način zaokružiti modernizaciju naših motriteljskih mjernih kapaciteta, povećat će se i količina i kvaliteta podataka za cjelokupno društvo.
Međutim, tu su još projekti koje pripremamo, a za koje još nemamo osigurano financiranje. To je, primjerice, izgradnja nove zgrade DHMZ-a. Kao što znate, nemamo objedinjenu djelatnost; imamo hidrologiju na izdvojenoj lokaciji, imamo iznajmljen prostor gdje nam radi kemijski laboratorij. To nisu uvjeti za modernu hidrološku i meteorološku službu. Upravo smo zato krenuli u pripremu projektne dokumentacije, a sada smo u fazi izrade glavnog projekta građevinske dozvole za novu zgradu DHMZ-a koja bi se trebala nalaziti u okviru sveučilišnog kampusa na Borongaju. Zemljište smo dobili, dakle, vlasništvo je riješeno, tako da je problem isključivo financiranje zgrade. Planiramo i to napraviti iz strukturnih fondova, vidjet ćemo kako će to proći sada jer još nemamo garancije, barem ne u aktualnom programskom razdoblju. Ako to ne prođe sada, ići će programsko razdoblje koje počinje 2021.
Moj je dojam da neke druge institucije, koje su više povezane uz gospodarstvo, a manje uz znanost, više lobiraju za svoje interese i jednostavno su „glasnije“. Znanstvenici kao da su suzdržani…
- Možda i to stoji tako, međutim treba naglasiti isto tako da niti jedan naš ravnatelj niti u prošlosti, niti u sadašnjosti, nije pripadnik niti jedne političke stranke. Možda je i to jedan od razloga.
Spomenuli ste veličinu i važnost MetMonic projekta. Upućeni znaju da će se motrenja u Hrvatskoj realizacijom projekta dignuti na razinu više. Projekt uključuje postavljanje 6 novih radara, uključujući 3 na Jadranu i to prvi put u povijesti naše države. Mnogi se pitaju kako je moguće da od početka hrvatske samostalnosti, pa čak i prije, država nije našla potrebnim postaviti radare na Jadran što u meteorologiji bilo koje zemlje spada u same osnove. Zašto se punih 30 godina nije našlo nekoliko milijuna kuna za nešto što prognozu i motrenje čini boljim, a posredno spašava imovinu pa i ljudske živote?
- Rekla bih da su postojeći radari koje imamo na sjeveru Hrvatske posljedica onog što u RH još uvijek postoji, a to je operativna obrana od tuče. To je bio izvor financiranja tri postojeća radara. Već se 20 godina trudimo i dokazujemo da ta aktivnost nema učinkovitosti ni uporišta u znanosti, međutim to je sada političko pitanje kada će se ukinuti Zakon o obrani o tuče. On je u rukama Ministarstva poljoprivrede i dok god zakon postoji, moramo po njemu djelovati i funkcionirati.
Dakle, milijuni doslovno odlaze u zrak?
- Upravo tako. Pucamo raketama, ispaljujemo generatorima na području kontinentalne Hrvatske, a znamo da tuča pada i u Istri, Dalmaciji, na otocima… Kada pogledamo neretvansko područje koje je izrazito poljoprivredno orijentirano, vidimo da se tuča povremeno javlja u bilo kojem dijelu godine, ne samo ljeti. Već 20 godina uzastopce predlažemo da se ta aktivnost ukine, da se taj novac preusmjeri na nešto drugo. Spomenuli ste radare, definitivno smo ih mogli imati puno ranije. Da se samo dio tih novaca usmjerio drugačije, radari bi na Jadranu odavno postojali. S druge strane, tuča nije jedina elementarna nepogoda koja stvara štetu u poljoprivredi. Rješenja su osiguranja, a na dijelovima poljoprivrednih dobara – mreže. To možete vidjeti u Njemačkoj, Austriji i mnogim zemljama zapada. Rekla bih da smo jedina zemlja EU koja operativno provodi obranu od tuče. Rumunjska i Mađarska djelomično imaju takve programe, ali ne u okviru nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi. Dakle, ovo što Hrvatska radi ne postoji u legislativi EU. Konačno je došlo do svijesti naših županija i to je sada čisto političko pitanje. Naše su županije dale potporu da se ta aktivnost ukine. Sada je „loptica“ na Ministarstvu poljoprivrede koje bi, nadamo se, tu odluku trebalo donijeti tijekom ove godine. Zakon treba staviti ili van snage ili ga ukinuti, tako da 2020. više ne bismo trebali imati takvu obranu od tuče.
Najava postavljanja meteoroloških radara na Jadranu izazvala je iracionalnu pobunu dijela lokalnog stanovništva. Znanstveno se pojasnilo da za razliku od baznih stanica teleoperatera, meteo radari ne predstavljaju nikakvu prijetnju zdravlju ljudi jer elektromagnetski snop šalju prema nebu, a ne naseljenom području. S obzirom da smo ostali jedina država EU koja nema cijeli svoj teritorij pokriven mjerenjima meteo radara i da ih toliko dugo čekamo, hoćemo li ih zaista dočekati?
- Hoćemo! Do ljeta izlazimo s javnom nabavom za radare. Sredstva su osigurana. Rekla bih da su i lokacije osigurane. Imamo još nešto nedefiniranih detalja što se tiče Istre kod Lovrana i što se tiče Pelješca, no to je stvar u postupku. Nemamo više problema s lokalnom zajednicom. I Lovran i Pelješac kod Stona pristali su na suradnju, pa je to sada više administrativna stvar. Radar kod Zadra je pred dobivanjem građevinske dozvole.
Kada se može očekivati prva lopata za prvi radar na Jadranu?
- Prije svega ide javna nabava. Kada se ona završi, kreću radovi. Moraju se napraviti ti tornjevi. Mislim da ćemo radare vidjeti sljedeće godine.
Hoće li to biti loši radari poput onoga koji je prije nekoliko godina bio postavljen kod Dubrovnika?
- Nikako! Dubrovački radar je bio posljedica jednog projekta između Italije i Dubrovačko-neretvanske županije. Pod navodnike kažem da je to radar igračka. Da se možda tu malo ozbiljnije i ranije krenulo u suradnju s DHMZ-om, možda smo mogli dobiti i neki kvalitetniji radar. Na Jadranu stižu veliki Dopplerovi radari. Domet budućih radara je oko 250 km. Oborine će se još kvalitetnije detektirati nego do sada jer će budućih 6 radara na području Hrvatske imati određena poklapanja. Samim preklapanjima dobit ćemo na kvaliteti podataka.
U svome izlaganju spomenuli ste mogućnost i potrebe preseljenja Pomorskog meteorološkog centra Split u Divulje u Kaštelima. Očekujete li tu potporu države?
- Svojevremeno smo se obratili Gradu Splitu za dodjelu prostora za izmještanje PMC-a, međutim odgovor je bio negativan. Ministarstvo državne imovine dodijelilo nam je zgradu u Divuljama. Ona nas zadovoljava po svim kriterijima i dosta je dobro očuvana, unutra je svojedobno boravio UNPROFOR. Procijenili smo da tu ima dosta posla; od novog krovišta, stolarije i sl.
S obzirom da PMC djeluje u potpuno neprimjerenim uvjetima za jednu tako važnu djelatnost od koje, među ostalim, ovisi kompletna sigurnost pomorskog prometa, ako ne bude sluha države oko premještanja u Divulje, prijeti li Hrvatskoj gašenje državne meteorološke djelatnosti na Jadranu? Kakva bi to poruka bila za zemlju koja je povijesno okrenuta pomorstvu?
- Prijeti nam da izgubimo nešto što bi trebali modernizirati. To je nedopustivo za Hrvatsku. Umjesto da pojačamo pomorsku meteorologiju, na ovakav način bi je ugasili. Naša je ideja bila da ovaj projekt predložimo Fondu za energetsku obnovu. Teško mi je prognozirati kada će oni raspisati natječaj. Ako ne ove godine, bit će iduće. Kada bi dobili potporu od njih, nešto malo od državnog proračuna, mogli bi dovesti Divulje u prihvatljivo stanje za useljenje. Mislim da to za državu nisu velika sredstva, a važnost onoga što bi se dobilo višestruko je veća od ulaganja. Cijeli projekt obnove po nekim procjenama je oko 15 milijuna kuna.
Doći će do izmještanja nekih klimatoloških postaja u zemlji, a moram spomenuti i meteorološki opservatorij na Marjanu koje je jedna od dvije glavne motriteljske lokacije na Jadranu. Hoće li konačno početi obnova jednog od najvažnijih meteoroloških objekata u Hrvatskoj koji se vrlo malo promijenio od izgradnje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća?
- Prema našem planu, obnova meteorološkog opservatorija na Marjanu trebala bi početi 2020. godine. Svjesni smo situacije nakon desetljeća neulaganja, no uskoro bi stanje trebalo biti potpuno drugačije.
Dosta toga se sada obnavlja. Naše glavne meteorološke postaje zahtijevaju obnove i ulaganja. Neke treba izmjestiti, poput onih na Hvaru i Lastovu. Krenuli smo u obnovu Gospića, u planu je obnova Parga u ovoj godini. Sve to ide iz naših sredstava.
Koja je poruka mladim ljudima koji vole gledati u nebo, a sutra bi željeli postati profesionalni meteorolozi ili nešto tome slično?
- Studirajte fiziku i geofiziku, završite geofiziku i meteorologiju i nemojte otići u inozemstvo!
