Do kraja školske godine ostalo je još samo tri tjedna. Učenici već razmišljaju o plaži, kupanju i zabavi, dok roditelji zbrajaju troškove koji ih očekuju i naredna tri tjedna. Jer likovni se mora odraditi, tehnički također (govorimo o osnovnoj školi).
I iako je školovanje u Hrvatskoj besplatno, te su učenici i ove školske godine dobili besplatne udžbenike koji su financirani od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, a dobili su čak i jedan besplatni obrok, troškovi školovanja su daleko veći nego prethodnih godina. Pričamo o novcima koje su roditelji na početku školske godine trebali izdvojiti za nove torbe, ruksake, pernice, bilježnice i ostali pribor potreban za njihovog školarca, ali i o novcima koje su izdvajali tokom cijele godine i koje će još trebati izdvojiti do 21. lipnja kada službeno završava ova školska godina.
Bilježnice, olovke, bojice,... 200 eura?
Podsjetimo, početkom rujna smo nasumično obišli neke trgovine i porazgovarali s roditeljima i prodavačima o cijenama koje su, kako su se svi složili, ove godine veće u odnosnu na prethodne. Osim na dodatne udžbenike i radne materijale, roditelji su tokom cijele godine kupovali bilježnice pa su tako (izabrali smo najjeftinije opcije) za svaku crtančicu trebali izdvojiti 0.23 eura kao i za pisanku A, za matematičke bilježnice 0.29 eura, geometrijske bilježnice 0.22 eura. Bilježnice mekih korica u formatu A4 od 0,61 euro do 3 eura dok su za cijena bilježnica tvrdih korica trebali platiti i do 6 eura.
Cijena grafitnih olovaka kreće se od 0,34 do 0,95, tehničkih od 0,55 do 7.06 eura. Cijena drvenih bojica 6 komada iznosi od 2,04 eura do 13,96 eura koliko sadrži pakovanje od 12 komada. Za flomastere(12 komada) mora se izdvojiti od 1,69 eura, a za one najskuplje 9,52. Tempere se mogu naći od 4,16 do 15,94 eura, vodene bojice od 1,80 do 19,75 eura, pastele od 0,90 do 10,10 eura, glinamol od 1,49 do 5,79 eura,... suma sumarum, pribor za likovni koji je potreban jednom petašu ili osmašu izađe oko 70 eura. Plus bilježnice, plus olovke, bilo grafitne bilo tehničke, pa onda i kemijska olovka plava, crvena,... dođe trošak na nekih 200-tinjak eura, a kao ne osjeti se. Ili možda suprotno?
Držač za olovke, kućica za ptice, gliteri i naljepnice,...
I ne bi to bilo sve da nije kupovine još popratnih materijala za likovni ili tehnički ili pak vjeronauk koje profesori u nekim osnovnim skolama traže. Požalilo nam se više roditelja da su neki troškovi zbilja pretjerani odnosno da su neki materijali i radovi koje profesori očekuju da djeca naprave, nepotrebni i iznad svega - skupi.
"Mali je iz tehničkog trebao napraviti držač za olovke s dva utora, od drveta. Morali smo nabavit drvo, pilicu za piljenje, lijepilo za drvo,... i kada sam se izludio to sve nabaviti jer ipak mora biti prikladno i za njegovu dob i da može baratati time i platio to ko svetog Petra kajganu, morao sam s njim to i raditi jer nema šanse da bi on to mogao sam ispilati, lijepo obraditi i zalipiti to sve da na nešto liči. Znači zadatak za roditelja koji me koštao tri dana za**ancije i 33 eura", kazao nam je tata Milan čiji sin pohađa školu na istoku Splita.
Imamo slučaj i učenice iz petog razreda koja je imala zadatak iz vjeronauka, a koji nam je ispričala njena mama Ivka.
"Kćer pohađa peti razred i za Božić su imali darivanje koja je predložila vjeroučiteljica. Sva su djeca napisala svoje ime na papirić i ubacili ga u jednu kutiju, potom je jedno po jedno dijete izvuklo po jedan papirić i tom učeniku, učenici je trebalo kupiti poklon. I to mi se učinilo fora, ali problem je nastao kada je stigao dan darivanja. Tu je bilo poklona od lijepo umotane čokolade do poklona koji su prelazili i 20 eura. Vjeroučiteljica nije kazala djeci da je limit primjerice 5 eura, što je po meni nekakav sasvim pristojan limit da se kupi sitnica jer to darivanje i je trebalo biti znak pažnje i da se sve to lijepo umota. Znači nije bio limit već je jedino naglasila da želi da se poklon umota u lijepi sjajni papir i da obavezno sadrži mašnu na kojoj će biti ime učenika. Za sjajni papir i mašnu sam potrošila koliko i na poklon, dakle poklon 5 eura, zamatanje 5 eura. I poslala sam ja kćer s tim u školu, razdijelili su oni poklone i onda su krenuli komentari roditelja u whats app grupi kako nije u redu da jedno dijete dobije poklon skuplji od 20 eura i nešto konkretno, a drugo dijete čokoladu i nekakvu olovku. I onda su se okomili na vjeroučiteljicu kako ona nije zadala točno određene smjernice, da neka djeca sada plaču i kukaju što je dobio ovaj i ovaj... Nastao je cirkus pa smo imali i roditeljski na tu temu. A sve zbog toga jer su neki roditelji umjesto 5 ili 10 eura potrošila 20 ili više svojom voljom", ispričala nam je mama Ana.
33 eura koje je platio tata Milan za držač za olovke plus vrijeme i trud te 10 eura koje je potrošila mama Ivka tek su dio priče. Mama Marina potrošila je čak preko 40 eura da bi njena kći napravila kućicu za ptice.
"Zadatak je bio napraviti kući za ptice. Materijal je bio proizvoljan, čak su mogli napraviti ju i od lego kockica ili bilo kojeg materijala odnosno stvari koje možemo imati i kući. Nisu bili zadani materijal niti veličina, bitno je bilo samo napraviti ju do roka koji je zadala profesorica. I kći mi je rekla kakvu bi kućicu željela pa samo prvo išle kupiti stiropor i karton što nas je izašlo 13 eura, patrone za pištolj (vruće ljepilo), drvene štapiće,...i to nas je sve izašlo oko 40 eura. Skupo, preskupo ali ona je tako zamislila i htjela, a ja nisam na prvu promislila koliko bi sve to moglo koštati. Na kraju je kućica napravljena, ona je bila zadovoljna, dobila je pet iz tog projekta i sada nam ta kućica stoji na balkonu. Čeka ptičice", kroz smijeh će mama Marina.
Majka četvrtašice Ive požalila se pak na dodatni materijal koji je tokom cijele godine kupovala za likovni.
"Iako smo na početku školske godine kupili likovnu mapu i platili ju 10,50 eura, stalno smo morali nešto dodatno kupovati. E neki sjajni kolaž, iako su djeca imala kolaž u toj mapi, pa ljepilo s gliterima, neki sjajne naljepnice, trakice,... sva čudesa. Morala sam kupiti i refužo par boja za tempere jer su joj se ove iz kompleta potrošile. A koliko sam kupila škarica... Izgubile se, pa zalipile ljepilom, pa pukle. Taj likovni me baš koštao novaca i novaca i hvala Bogu da je kraj godine i da do kraja osmog mjeseca imam pauzu od kupovanja ičega vezano za školu".
I iako je kraj školske godine pred vratima, ljeto će proletjeti, a na vrata će pokucati nova školska 2024./2025. te će roditelji krenuti u sumanutu kupovinu udžbenika, dodatnih materijala, novih torbi, pernica, likovnog pribora, bilježnica, olovaka,... ostaje i pitanje koje će i dalje biti aktualno, a to je "Koliko je od roditelja prihvatljivo tražiti da se kupuje dodatni materijal poput glitera, trakica, sjajnih papira, drveta, pilica i ostalih čudesa koja profesorima padnu na pamet, a da bi malo više potaknuli kreativnost učenika koju roditelji itekako osjete na vlastitom novčaniku?!