Evo nas u trećem dijelu priče o Hajdukovom legendarnom igraču, koji je bio sinonim ratništva, zalaganja, trke i najviše hajdučkog srca - naravno koji su ga tada imali svi.
U ovom nastavku priče, prolazimo trenutke Mužinićeve karijere s utakmice na Omladinskom stadionu Karaburme - do javljanja iz Ljubljane.
Hajdukov pohod na pet uzastopni kup i pad u prvenstvu, do toga da je i Mužinić bio proglašen nogometašem godine. I da još uz to kako su "padali" Englezi - ali i Hajduk s jednim dobro "poznatim" golom...
Hajduk u prvenstvu je zabilježio samo četiri poraza, dominirao je kroz prvenstvo i također kroz utakmice protiv velikih rivala iz Beograda i Zagreba. Naime Hajdukov omjer protiv dobro poznata tri kluba bio je (5-0-1), jedan od ta četiri poraza nanio im je Partizan (1-0) u Splitu, dok su slavili dva puta minimalno protiv Crvene Zvezde (1-0, 0-1) i protiv Dinama (0-1, 2-1).
Sada idemo u mjesec svibanj točnije dan velike utakmice u Beogradu (9.5.1975.) pred 55 - 60.000 ljudi odigrala se čuvena Hajdukova utakmica protiv Partizana.
Drama
Partizan je pred derbi Hajduku bježao četiri boda, a do kraja prvenstva ostalo je još sedam utakmica. Gledajući da se tada pobjeda nosila dva boda, razvile su se priče i govor o namještanju prvenstva - dok su Ivićevi igrači jurili na apsolutni rekord treću duplu krunu zaredom.
Partizan je izašao u sljedećem sastavu: Ivančević, Tomić, Kozić, Pejović, Đurović, Kunovac, Zavišić, Trifunović, Bjeković, Vukotić, Grubješić.
Dok "mali Napoleon" ima potpuno drugi plan - i dao bi sve da dobije Partizana (ama baš sve). I tu ide ona poznata priča koja je tko zna koji put našem Frfi izmamila osmijeh na lice - gdje su igrači Hajduka rekli svome treneru iduće : "Ako dobijemo Partizana, gledat ćemo vas kako vodite ljubav". I tu je nastao potpuni smijeh gdje je Ivić bio lud i plašljiv - ali na samom kraju previše sretan jer ono što je izjavio iza utakmice utkano je u besmrtnost...
Hajduk je izašao u sljedećem sastavu: Katalinić, Boljat, Rožić, Luketin, Peruzović, Buljan, Žungul, Mužinić, Đorđević, Jerković, Šurjak.
Hajduk dolazi u vodstvo u 26. minuti susreta pogotkom Žungula na asistenciju "Lepog" Bore. Pred sami kraj poluvremena Buljan na asistenciju Žungula šalje projektil za vodstvo od 2-0 na poluvremenu.
U drugom djelu poluvremena točnije za 12 minuta kapetan Jerković je asistirao Žungulu za (3-0), šest minuta poslije zabija iz slobodnog udarca s nekih 25 metara i onda u 68. minuti asistira za pogodak Đorđevića koji je i
za desetak minuta postavio vrtoglavih 0-6. Za pregaženi Partizan utješni pogodak zabio je Bjeković koju je tu sezonu odigrao također jako dobro - ali taj isti Bjeković je "faktor" u Bežigradu.
Ivić je nakon ove pobjede izjavio svima dobro poznatu: Osvojit ćemo titulu, ako nam dopuste!
Mužinić je u predzadnjem kolu prvenstva u velikoj pobjedi nad Sarajevom (4-0) zabio svoj jedini sezonski pogodak, i ekipa Hajduka gostovala je u zadnjem kolu na Karaburmi kod OFK Beograda, dok jedini konkurent Partizan je išao u Sloveniju kod Olimpije koju je trenirao Luštica - trener koji je donio dugo čekani naslov u Split.
Igra do sutra
"Romantičari" sa Karaburme dolaze do vodstva nad Hajdukom koji su imali i podršku Partizanovih navijača, ali Hajduk se vratio pogotkom Luke Peruzovića i utakmica završava (1-1). Dok u Sloveniji kasni utakmica zbog uručenja poklona treneru Olimpije, Slavku Luštici koji se opraštao od svoje momčadi. Olimpija je držala Partizanu "nulu" i čeka se u Beogradu kraj na utakmici u Bežigradu, ali sudac "Duća" Maksmimović
pušta igru da se igra još. I onda u zadnjem napadu ili u "100. minuti" - lopta dolazi do Bjekovića koji zabija i Maksimović sudi kraj.
Na toj utakmici domaći igrač Olimpije Jurišić zaradio je i crveni karton, "oteglo" se i zbog početka ili je ipak ono Ivićevo proročanstvo o naslovu prvaka bilo na relaciji: Dolnac-Tito.
Za Partizan je inače na toj utakmici debitirao i Prekazi koji je ostavio trag i u Hajduku sredinom 80-tih i da onom prečkom protiv Tottenhama u još jednom "prokletstvu".
Sada jedna zanimljivost vezana za moga oca koji je služio vojsku u Novom Sadu '80.-ih godina. Na jednoj ligaškoj utakmici gdje je gostovao RNK Split, susreo je jedno dobro poznato lice na tribinama - više ni manje nego
sudca Maksimovića kojeg je cijeli Split pretvorio u najmržu osobu sredinom 70-tih. I da otac ga doziva, ali on se ne oglašava. Prateći utakmicu Vojvodine i Splita "Duća" se nije "gasio" od priče, ali oglasio se na Splitski naglasak i pitanje: "Jel' se još igra u Bežigradu?" - Uz popratni
sadržaj dobro poznati "beštimi" s našeg asfalta.
U Kupu ništa novo
Hajdukov "pad" u prvenstvu tokom sezone '76/77. rezultiralo je 8.mjestom, ali Hajdukova igra ostala je zauvijek okrunjena u kupu gdje su peti put uzastopno osvojili to natjecanje. Hajduk je od tada upisao poraz od Rijeke (28.2.'71.) i nakon toga dominirao narednih pet godina uz gol razliku od (63:11).
Zadnji osvojeni kup za Hajdukovu "zlatnu" generaciju krenuo je protiv Čelika (1-0), nakon toga prošli su Borac i Vardar istom "sudbinom" kaznenih udaraca, dok ih je u polufinalu čekao Novi Sad koji je poražen rezultatom (2-0) i onda u finalu protiv Budućnosti izašli su u sljedećem sastavu : Katalinić, Kurtela, Rožić, Luketin, Peruzović, Boljat, Žungul, Mužinić, Đorđević, Čop i Šurjak. Hajduk je slavio rezultatom 2-0, 24.5.'77. i tim trofejom ostao upisan s velikim pobjedničkim nizom kojeg je prekinula već gore spomenuta Rijeka, ali ovaj put 26.2.'78.
Hajdukov igrač Žungul imao je krasnu sezonu uz tri europska pogotka uz Jerkovićev jedan, Splitske "bile" zaustavio je Španjolski Atletico Madrid kojeg je tada vodio Luis Aragones - čovjek koji je kao napadač osvajao sve, a nama mlađima ostao je upamćen kao izbornik Španjolske koja je osvojila Euro 2008 godine. I da moram li napomenuti da je Hajduk izgubio prvu utakmicu (1-0), u uzvratu se vratio i onda "zakopao" za par minuta, dok naš junak je zabilježio 3) nastupa i šest asistencija.
Hajduk se iduću sezonu '77/78. ponovo popeo malo "gore", ali ovaj put do trećeg mjesta u prvenstvu i to sve preko jednog igrača - Drage Rukljača.
Utakmice protiv najvećih rivala završavale su neodlučenim rezultatom: Zvezda (1-1,0-0) dok jedinu pobjedu upisuju protiv Dinama (2-1,0-0), a poraz im je nanio Partizan (0-0, 1-2).
Mužinić ipak vraća se na listu strijelaca postigavši dva pogotka, onaj prvi je zabio u 9. kolu (25.9.'77.) protiv Zagreba (3-1) i protiv Radničkog u 17. kolu (4.12.'77., 2-0).
No, između ova dva pogotka Mužinić je zabio još jedan, u Hajdukovom igranju Europskih utakmica. Sredinom desetog mjeseca Hajduk je igrao protiv Diosgyoria gdje je upisao poraz od (2-1), ali naš "Frfa" je na toj utakmici uzeo loptu i pretrčao dobrih 60 metara i postigao pogodak za vodstvo u 22 minuti susreta. Nakon Mađara koje je Hajduk prošao boljim izvođenjem kaznenih udaraca u 1/4 finalu zaustavila ih je
Austrija Beč koja je trijumfirala boljim izvođenjem kaznenih udaraca.
Ovo što nam slijedi u priči o Draženu Mužiniću, ostavlja već spomenuti gorak okus ili veliku "hajdučku kletvu"...
Slučaj Tomić
Ulazimo u sezonu 1978./79. i u toj sezoni Hajdukov "mali Napoleon" vraća titulu prvaka u Split - ali ipak neke čudne okolnosti koje su se odvile u slučaju zvanom "Tomić" ili je to možda bila viša sila Hajdukovog Tita Kirigina.
Hajduk je prvenstvo završio s naslovom, dok drugoplasirani rivali iz Zagreba (naravno s istim brojem bodova na tablici, ali manjom gol razlikom) upućivali su na apel greške tadašnjeg igrača Rijeke - Edmonda Tomića.
Cijela priča oko slučaja "Tomić" vrtjela se prije njegovog dolaska iz Lirije (koja je igrala drugu ligu) u Rijeku, gdje je vukao suspenziju zbog kartona. I tada na samom početku prvenstva Rijeka je slavila protiv Dinama - ali Zorislav Srebrić je govorio da Tomić nema prava igranja i da ga pomaknu s liste igrača. Poslije je Tomić ušao i asistirao za pobjedu i onda je nastao "kaos".
Sam Edmond Tomić na cijelu priču rekao je: "Ma to je bio cirkus, sve je zakuhao Zorislav Srebrić tadašnji direktor Dinama. Poslije je pričao da je doktorirao na mojem slučaju.
Ja sam te kartone odradio, ali u Kup utakmici. Tad je vrijedilo pravilo da ako dobiješ dva žuta u prvenstvu, možeš ih odraditi i u Kupu.
Dinamo nije bio u pravu, taj naslov prvaka je Hajdukov i tako je jedino pošteno". Sada gledajući Hajduk nije znao za poraz vremenski od : 26.11.1978. - 9.05.1979. godine u prvenstvu - jedini poraz protiv rivala bio je od Dinama (1-0) dok su upisali pobjede protiv oba rivala iz Beograda.
Top bez baruta
Dok u kupu gdje su dominirali par godina prije, odmah ih je zaustavio Proleter boljim izvođenjem kaznenih udaraca.
Ipak sada sam se okrenuo sa smiješkom prema dragom barba Frfi i pitao ga sljedeće:
-Arsenal? Crveni karton?
-Koju su oni sriću imali, u njihovoj ekipi sami Irci i Sjeverno Irci. Bili smo bolji od njih na "Plinari" - oni golman Jennings branija je ka' Beara. Dok karton to je bilo u uzvratu, sudac me toliko naživcira radi "udaraca" koje san dobiva ja i oni, i onda san ga posla u onu stvar...I razumija me dobro lupež, mada san ima Engleski "asa" u školi, tako da mi je da drugi žuti karton prid' sami kraj utakmice. I onda opet padamo za jedan gol, mi smo njih doma ubili priko 15 do 20 udaraca na gol, a oni par i tu uz naš nevjerojatan tok baluna koji je uša u gol.
I mi gori na Highburyu do samog kraja sa njima.
Sada ću uzeti samo četiri igraća tadašnjeg Arsenala, da vidite koliki zapravo Engleski nogometni div je prošao tadašnji Hajduk: Pat Jennings (77-85), Pat Rice (67-80), Sammy Nelson (66-81) i Liam Brady (73-80).
Taj zadnji Brady je zabio Hajduku i zaradio crveni karton u uzvratom susretu odigranom u Londonu gdje je Arsenal prošao dalje zbog pogotka u gostima (1-0).
NASTAVLJA SE...
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
SLIČICE PRIČAJU Dražen Mužinić - Frfa (2. dio): "Danas igran slobodnjaka"
