Napadač, klasična devetka - starog kova naravno, uz onu dobro poznatu "spusti štucne i peglaj".
Tako bih opisao Miloša Bursaća koji je imao izrazito dobar "nos" za pogodak, ali ga je također kroz njegovu karijeru pratila ga (ne)sreća za stativama i torpediranju nogometnih vratnica.
Također, Bursać je kroz svoju nogometnu karijeru osvojio dva Kupa bivše države igrajući za Hajduk, uz to bio je i najbolji strijelac kluba. Treba nadodati da dok je igrao za Sutjesku Nikšić, tamo je također parao mreže vratara gdje je ponovno bio najbolji strijelac kluba s dvadeset postignutih pogodaka...
Bursać je napravio nešto posebno čak dvaput - spasio život svojim suigračima Maroviću i Baždareviću. Ovo je njegova nogometna priča - kroz moje poglede utakmica i naravno priče onih starijih koji su ga gledali.
Za Split
Naš današnji junak je svoju seniorsku nogometnu karijeru započeo u Galeniki Zemun, gdje je u sezoni 1982./'83. - nastupio u 18 susreta i uz to postigao četiri pogotka. Iduću sezonu Bursać je iz Zemuna došao u Split, Hajduk je kupio ovog mladog napadača koji obećavao puno u tadašnjem prvenstvu.
Bursać u svojoj prvoj sezoni za Hajduk debitira u 1. kolu prvenstva u Ljubljani - gdje je Hajduk gostovao kod Olimpije koja je na kraju poražena pogotkom Mladena Bogdanovića "Keme". Trener Pero Nadoveza izveo je toga 14.8.1983. idući sastav: Simović, Cukrov, Miljuš, Čelić, Čop, Rožić, Zlatko Vujović, Zoran Vujović, Šalov, Adamović i Bursać.
Svoj prvi pogodak za Hajduk postiže u 4. kolu prvenstva na Poljudu gdje je Hajduk slavio visokim rezultatom od 4-0 protiv Čelika. Bursać ipak nije odigrao cijeli susret jer ga je zamijenio Adamović. Uz to, također je ostvario igranje europske utakmice protiv Universitatea gdje je Hajduk izgubio minimalnom razlikom od 1-0.
U njegovih osam odigranih susreta i jednim postignutim pogotkom - mladu karijeru prekida služenje vojnog roka, dok Hajduk igra onu veliku utakmicu protiv Tottenhama. Uz to sve, Bursać se okitio naslovom Kupa bivše države u ovoj sezoni, ali tada ipak nema mjesta za njega jer odlazi u Sutjesku Nikšić.
Poštenje zadnjeg kola
Nogometno plavo nebo, u sezoni 1985./'86., momčad Sutjeske Nikšića postigla je ukupnih 55 pogodaka u sezoni, a naš današnji junak je sam pridodao broju od 20 pogodaka. Sada ipak da napišem kakva su nogometna imena igrala tada u prvenstvu bivše države, moramo uzeti jednu stvar pod povećalo - te je godine to prvenstvo ostalo pod velikim upitnikom, na temelju
igranja zadnjeg kola.
Sutjeska je završila na 10. mjestu prvenstva s osvojena 32 boda, iza njih je bila momčad Prištine s istim brojem bodova - dok 12. mjesto na tablici "ostalo" je Slobodi iz Tuzle s 31 bodom. Dinamo Vinkovci, Budućnost, Sarajevo, Čelik i OFK Beograd su imali isti broj bodova (30), dok zadnja Vojvodina je već odavno ispala iz prvenstva.
Kako je "kumovala" gol razlika ostaje dan danas upitno, ali ipak idemo proći i to sve. Za prvaka bivše države igraju dvije momčadi iz Beograda: Crvena Zvezda i Partizan. Oba susreta krenula su u isto vrijeme, Partizan da osigura prvenstvo mora ostvariti minimalno isti rezultat kao i njihovi rivali iz Beograda. Ipak "parni valjak" iz Beograda je imao je ceremoniju prije utakmice, što nije išlo na korist rivalima Crvenoj Zvezdi (Sarajevo 0-4 Zvezda, Partizan 4-0 Željezničar).
Dinamo Zagreb je igrao protiv Vojvodine koja je već ispala iz prvenstva, no modrima je trebala "viskoka" pobjeda, da uhvate mjesto za Europu (Vojvodina 1-7 Dinamo). Hajduk je hvatao isto što i njihovi rivali iz Zagreba, ali momčad iz Splita igrala je kod kuće protiv Dinama iz Vinkovaca - s druge strane bio je Davor Čop koji je hvatao naslov prvog strijelca lige (Hajduk 5-3 Dinamo Vinkovci - Čop hattrick*).
Sutjeska i Budućnost trebale su svaka osvojiti po jedan bod (5-5 rezultat), dok je Velež iz Mostara osigurao europske utakmice, a njihovom protivniku iz Beograda je trebala pobjeda (Velež 2-3 OFK). Bursaćeva igra kroz prvenstvo na samom kraju rezultirala je drugim topnikom prvenstva 20. postignutim pogotkom, dok je ispred njega bio Davor Čop s 22 pogotka. Milošova najbolja utakmica bila je baš ona "tvrda" protiv Veleža - kojima je on sam zabio četiri pogotka.
Opet u Split
Hajduk je sezonu 1986./'87. završio na 8. mjestu prvenstva, dok je naš junak nastupio u 28 utakmica i uz to zabio šest pogodaka. Svoje povratničko kolo odigrao je odmah na početku prvenstva protiv Rijeke (10.8.1986.) - dok je svoj prvi pogodak zabio na Poljudu protiv Crvene Zvezde (1-1), iduće kolo Hajduk je gostovao u Nikšiću gdje je poražen rezultatom 3-2, a upravo je Bursać zabio jedan pogodak svojoj bivšoj momčadi.
Do kraja prvenstva Miloš je opet postigao pogotke protiv Zvezde i Sutjeske, još je nadodao pogotke u pobjedama protiv Radničkog i Spartaka. Tu sezonu bio je najbolji strijelac Hajduka u pohodu na Europu, postigavši dva pogotka protiv OFI Krete u velikoj pobjedi od 4-0, te u idućem kolu isto tako dva pogotka protiv Trakije - Hajduk je ispao od Dundee Uniteda.
Hajduk je u polufinalnom susretu Kupa bivše države u prvoj utakmici igrao na Poljudu protiv Crvene Zvezde koja je slavila rezultatom 1-2. Za Hajduk je pogodak postigao turopoljski "as tref" Deverić - te su Bijeli na gostovanju u Beogradu preko Asanovića izborili lutriju kaznenih udaraca. Tamo su zabijali redom: Tipurić, Andrijašević, Setinov, Vulić i Bursać - te je tako osigurano finale protiv Rijeke, momčad koju je Hajduk savladao isto tako lutrijom kaznenih udaraca, utakmica poznatija kao "Rambo" - Hajduk i Bursać su ipak uzeli jedan trofej za Split.
Najbolji
Bursać je svoju zadnju sezonu odigranu za Hajduk završio individualnim priznanjem - bio je najbolji strijelac kluba. Hajduk je stao zbog "suzavca", mada je Miloš zabio utakmicu prije protiv Aalborga, također postiže pogodak u osmini finala kupa protiv Sarajeva - koji je zaustavio momčad iz Splita. Ipak, njegovi golovi krenuli su od prvog kola i odmah u derbi utakmici protiv Zvezde (2-2), nakon toga postiže dva pogotka u pobjedi nad Rijekom od 3-0, pa opet visoka pobjeda i dva pogotka protiv Sarajeva (5-1). U drugom dijelu sezone zabija u pobjedama protiv Rada (2-1), Radničkog (1-0), Partizana (2-0, zabio oba*) te u 32. kolu u remiju protiv Veleža (2-2).
Svoju zadnju utakmicu za Hajduk odigrao je 12.6.1988. na utakmici protiv Vardara, susret je završio rezultatom od 0-0. Hajduk je izašao u sljedećem sastavu: Varvodić, Vlaisavljević, Dražić, Setinov, Tipurić, Ćelić, Štimac, Krstović, Karačić, Vulić i Bursać.
Za Hajduk je odigrao 126 utakmica i zabio 41 pogodak, nakon toga kupuje ga momčad Crvene Zvezde - baš ona kojoj je najviše zabijao u dresu Hajduka.
Mladini, Van Basten, Bursać
U godinu dana koliko je Miloš Bursać proveo igrajući za momčad Crvene Zvezde, odigrao je 29 prvenstvenih utakmica s debijem na gostovanju protiv Rada (0-0, 6.8.1988.). Svoj prvi pogodak zabija u 5. kolu prvenstva protiv Rijeke (5-1) pred sami kraj susreta, do idućeg pogotka čekao je četiri kola gdje zabija za vodstvo protiv Vojvodine (3-1). Svoja ostala četiri pogotka zabio je dva puta u pobjedama protiv Osijeka, u pobjedi protiv Napretka, te u porazu od Vojvodine. U Kupu je također imao dobar ritam pogodaka gdje je do četvrtini finala postigao četiri pogotka - tamo ipak ih je zaustavio najveći rival Partizan.
No, tu sezonu najveću utakmicu Miloš Bursać i njegova nova momčad iz Beograda odigrala je protiv A.C. Milana. "Sacchijev" Milan s imenima poput: Maldini, Tassotti, Baresi, Rijkaard, Donadoni, Gullit, Van Basten i drugi gostovali su u Beogradu, Bursać je u Milanu odigrao cijeli susret - dok rezultat je bio (1-1).
Uzvrat na Marakani pred nekih 100.000 gledatelja - Milan pada u 51. minuti pogotkom Dejana Savičevića, koji je tako izludio Berlusconija da ga je ovaj obasipao poundama, da bi ga konačno uspio dovesti četiri godine kasnije. Deset minuta nakon vodstva, igrač Milana Virdis dobiva isključujući crveni karton - tada ipak nešto neočekivano, neka viša sila. Magla, je tako narušila regularnost utakmice da je sudac Pauly morao prekinuti meč.
UEFA je odlučila da će se utakmica ponoviti dan kasnije, u trenutku je Zvezda imala vodstvo i igrača više, al to sve pada u zaborav. Ponovljena utakmica završila je rezultatom od 1-1, Piksi je zabio za vodstvo - dok Milan se vratio preko "labuda" Marca Van Bastena. Bursać je izašao iz igre umjesto njega ušao je Mrkela, dok Milan prolazi u Beogradu boljim izvođenjem penala (4-2).
Odlazak vani
Slišković, Mlinarić, Zidan, Weah, Blanc, Desailly, Ginola, Djorkaeff, Papin, Barthez, Wenger, Ivić, Domenech - koji je bio trener našem današnjem junaku. Dolazak u Toulon za Miloša, već u prvoj sezoni pokazao se kao veliki pogodak - od 35 postignutih pogodaka momčadi, Bursać je zabio sam šesnaest zgoditaka, što je rezultiralo da bude četvrti strijelac prvenstva.
Kako je to sve krenulo već u samom početku prvenstva, gdje je domaći Toulon u prvom kolu slavio protiv St. Etiennea rezultatom od 2-0. Trener domaćih Rolland Courbis izveo je toga dana 22.7.1989. godine idući sastav : Borrelli, Berenguier, Casoni, Pons, Anziani, Bosz, Debotte, Pister, Zahoui, Bognar i Bursać - koji je postigao svoj prvi pogodak i postavio konačni rezultat dvije minute prije kraja susreta.
Do desetog prvenstvenog kola, Toulon je imao "mršave" igre, ali "Bure" zabija u pobjedama protiv Caena 2-0 i Monaca 2-0. Toulon se tada nalazio na desetom mjestu prvenstva, Miloš ipak je pronašao svoju radnu naviku u drugom djelu prvenstva gdje neprestano "ruši" velikane prvenstva. Prvo već protiv Lyona zabija za konačnih 1-1, te nakon toga opet zabija Caenu (ovaj put iz kaznenog udarca) i onda u susretu starih prijatelja protiv Mulhousea zabija oba pogotka za 2-1, dok je ovaj vodeći za protivnika zabio Blaž Slišković.
U periodu od 30. - 36. kola, Bursać je zabio devet pogodaka i to redom protiv: Metza 1-1, Nice 1-2, M'pelliera 3-0 (postigao svoj prvi hattrick), R.C.D France 1-0, Lyon 3-2, Lille 1-1 i St.Etienne 1-2. Od svih ovih utakmica jedino momčad Toulona je pretrpjela poraz od Lyona, prvenstvo su završili na 12. mjestu dok je Bursać nastupio u 37 susreta.
U idućoj sezoni Bursać odigrao je par nastupa za Toulon i postigao je pobjedonosni pogodak protiv Rennesa za 1-0, ali ipak svoju priču u Toulonu je završio jer je momčad Lyona s trenerom Domenechom odlučila uzeti našeg junaka, koji je za Lyon već debitirao u 14. kolu prvenstva u pobjedi protiv Nice rezultatom od 1-0.
Svoj prvi pogodak za Lyon zabio je u 19. kolu protiv Nantesa gdje je zaradio i žuti karton na utakmici, nažalost nakon tog susreta pretrpio je ozljedu koja ga je udaljila van nogometa na neko vrijeme. Ipak prvenstvo je završio pogotkom upravo baš protiv svoje bivše momčadi Toulona u 33. kolu gdje je zabio za konačnih 1-1. Lyon je završio prvenstvo na 5.mjestu, te su time osigurali igranje kupa UEFA - gdje će Bursać u sezoni '91./'92. godine - zabiti u utakmicama protiv Trabzonspora dva pogotka. Za momčad Lyona zabio je još pogotke protiv Lensa, Monaca i St.Etiennea - oprostio se u zadnjem kolu prvenstva u porazu od Havre AC, gdje je ušao u 57.minuti susreta umjesto Deplacea.
Maradona za kraj
Španjolska, nova sredina za Miloša Bursaća - točnije momčad Celte Vigo za koju je debitirao u 6. kolu prvenstva 7.10.1992., gdje je ušao u drugom poluvremenu susreta protiv Espanyola. Svoj prvi start kod trenera Rojoa, ostvario je u 9. kolu na gostovanju kod Raya gdje je Celta izašla u idućem sastavu: Canizares, Jurić, Agirretxu, Dadie, Patxi, Atilano, Otero, Engonga, Vicente, Salva i Bursać.
Svoja jedina dva prvenstvena pogotka postigao je u 13. kolu u pobjedi nad Sociedadom od 2-1, dok uz nama svima poznato ime na vratima Celte, ipak ostaje uz sva imena La Lige, najzvučnije ime onog Diega Armanda. Bursać je nakon Celte Vigo otišao za Belgiju, za momčad Antwerpa gdje je još nastupio u (17) susreta i nadodao četiri pogotka protiv Maritima u kupu UEFA, te u prvenstvu protiv Genka, Beverena i Charleroia.
Svoj zadnji značajniji pogodak postigao je u španjolskom Kupu Copa del Rey gdje je igrajući za Atletico Marbellu zabio momčadi Raya. Također, nastupao je još za momčadi Kansas City, RWD, Sutjesku i FC Racing Mol - gdje je završio svoju nogometnu karijeru.
Kroz njegovu priču pratila ga je nesreća vratnica i prečki, ali sve u svemu Bursać je napravio nešto čak dva puta - spasio je dva života svojim kolegama bivšim suigračima (mada on o tim pothvatima nije htio govoriti jer je to jednostavno bilo junački i ljudski s njegove strane).
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
