Naslov današnje priče je pozicija vrtuljak - zašto sam odabrao baš takav naslov jer ima dosta razloga vezano za nogometnu karijeru Maria Stanića. Mario Stanić "sin pruge" Željezničara iz Sarajeva, debitirao je na poziciji stopera - a gdje je sve igrao saznat ćete kroz priču, od pozicija i klubova koji su prošli kroz njegovu karijeru.
Kako je njegovu do tad najbolju sezonu prekinuo rat (gdje je bio najbolji strijelac prvenstva bivše države) i svemu ostalom što je prolazio...
Pozicija vrtuljak
Prvi dio priče
Mario Stanić debitira u prvenstvu bivše države krajem 80-tih godina na poziciji stopera - u svojoj debi sezoni odigrao je (14) utakmica, dok je Željezničar završio na 7.mjestu prvenstva. Stanić je stasao u "Želji" uz igrače kao što su : Krunić, Bogdanović, Nikolić, Slišković, Gutalj, Vidović, Osim i dr. Najviše utakmica odigrao je u sezoni 90/91 - gdje je od 36 utakmica nastupio čak (28) i pritom postigao par pogodaka i u kup natjecanju, ali "Stana" je svoju formu u Željezničaru pronašao na najbolji način, gdje je zabijao protiv Zemuna, Veleža, Vardara, Radničkog iz Niša, OFK, Borca (BL) i svojim dobrim igrama postaje najbolji strijelac prvenstva, ali ipak neka druga sudbina je našeg junaka ostavila tužnog jer njegov "Željo" napušta prvenstvo zbog rata u Bosni i Hercegovini s rivalima iz grada Sarajevom, Slobodom iz Tuzle i Veležom.
Nadmoć s jednom manom
Mario je ubrzo pronašao novi klub, to je bio HAŠK Građanski koji je toliko moćno jurišao prvenstvom i kupom Hrvatske u sezoni 1992/93 - naravno uz trenera Miroslava Blaževića koji je imao imena u svojoj momčadi poput: Ladića, Panadića, Lesjaka, Ištvanića, Adžića, Gašpara, Halilovića, Škrinjara, Petrenaca, Turkovića uz mlade nade Šimića i Marića te napadački "pakao" od Cvitanovića, Vlaovića i Stanića. Ćiro i njegovi "sinovi" toliko su moćno prolazili prvenstvom Hrvatske - govori vam podatak da tadašnja momčad HAŠK-a poslije preimenovane Croatie Zagreb u prvenstvu nije znala za poraz sve do 28.kola gdje su ih savladali najveći rivali Hajduk Split (2-1). Ta momčad Hajduka ostala je iza Croatie u prvenstvu koja je osvojila naslov prvaka države, ali Splićani su imali odgovor na to sve u kupu...
Mario Stanić debitira za HAŠK u 2.kolu prvenstva u Sisku - gdje je HAŠK gostovao protiv Segeste (30.08.1992) i pri rezultatu od (1-3) koji je bio i konačni ušao je u igru umjesto Gorana Vlaovića.
Stanić zabija svoj prvi pogodak u 7.kolu prvenstva u utakmici protiv Zadra (4-0) - gdje je zabio u 83 minuti susreta. Nakon ovog ligaškog susreta naš današnji junak pronašao je formu golova, ali u kupu Hrvatske.
U uzvratnoj utakmici protiv Rudeša kojeg je HAŠK savladao (0-1), Ćirini sinovi u uzvratnoj utakmici na Maksimiru ostavljaju veliki udarac od (13-0). Mario je na toj utakmici zabio čak četiri puta - sve je započelo već u 11 minuti za (3-0), nakon toga zabija za (8-0, u 28 minuti) i s tim rezultatom išlo se na odmor. Nakon toga postigao je i sljedeći pogodak za (9-0) u 62 minuti i naravno za konačnih (13-0) u 87 minuti susreta. Bio je proglašen igračem susreta, ali "Stanina" forma u kupu se nastavila protiv Slavonije, gdje također postiže hattrick za 12 minuta u pobjedi od (0-11). U "modrom" domu došlo je do promjene imena jer sada HAŠK je postao Croatia Zagreb od 16.kola prvenstva Hrvatske. Croatia je imala teškog protivnika u 1/4 finalu kupa, mada su slavili u oba susreta protiv Varteksa (1-2, 1-0) - te njihov protivnik u 1/2 finalu bio je Inker Zaprešić osvajač prvog kupa kojeg su prošli ukupnim rezultatom od (3-2). I onda samo finale protiv najvećih rivala - Hajduka koji je ovoj moćnoj momčadi Ćire Blaževića nanio i prvi prvenstveni poraz tek pred sami kraj prvenstva u 28.kolu - gdje je momčad
Hajduka slavila rezultatom od (2-1). Croatia je u prvoj utakmici kupa izgubila od Hajduka s visokim rezultatom od (4-1), a jedini pogodak za Croatiu postigao je Stanić u 75. minuti susreta. Croatia je slavila u uzvratu, ali ipak ne dovoljno za duplu krunu Hrvatske. Stanić je za Croatiu Zagreb odigrao 35 službenih utakmica i postigao 18 pogodaka - te je nakon ove epizode u HNL prvenstvu ostvario transfer u Španjolski Sporting Gijon.
Među zvijezdama
Stanićev dolazak na stadion El Molinon u sezoni 1993/94 - odvio se u 2.kolu La Lige u porazu od Deportiva (0-2), gdje je ušao u igru u 80.minuti umjesto Luisa Sierre. Trener Sporting Gijona svoje novo pojačanje bacio je odmah u vatru sljedeće kolo i to u derbi utakmici protiv rivala Ovieda. Gijon je na gostovanju kod Ovieda izašao u sljedećem sastavu : J.L. Ablanedo, Abelardo, Pablo, Muniz, Arturo, Sierra, Ablanedo, Stanić, Miner, Sabou i Juanele - slavili su minimalnim rezultatom (0-1), te je tako Stanić ostvario svoju prvu pobjedu i svoje početno mjesto u sastavu. Gijon je bio velika prijetnja u prvenstvu jer su u prvih 15.kola bili na trećem mjestu tablice, dok Stanić je svoj prvi pogodak u Španjolskoj postigao u 8.kolu protiv Raya gdje zabija u 88.minuti za konačnih (2-0). Također je imao ritam golova u pobjedama nad Celtom (0-2) i Real Sociedadom (3-2) , ali Gijon je ostvario značajne pobjede i rezultate protiv momčadi kao što su : Valencia (2-0), Real Madrid (2-1), Sevilla (1-2), Barcelona (2-0) i opet Real Madrid koji ih nije mogao pobijediti (2-2). Za neke od tih protivnika igrali su igrači poput : Romaria, Šukera, Mehe Kodre, Guerrea, Bebeta, Mijatovića, Hugo Sancheza, Prosinečkog, Stoichkova i Olega Salenka...
Stanić je još postigao pogodaka u prvenstvu, najprije u velikoj pobjedi protiv Osasune (7-1) - gdje je postigao dva zgoditka u 37. minuti i 39. minuti. Sljedeći pogodak postiže protiv Valladolida za vodstvo u 34. minuti, a za konačni rezultat od (2-0) zabija Daniel Šarić.
Gijon je tada upao u niz loših rezultata, pa je Stanić čekao sve do 35.kola prvenstva na svoj zadnji pogodak u prvenstvu u utakmici protiv Albacetea - gdje je Gijon slavio minimalno s njegovim pogotkom. Svoju finalnu utakmicu u prvenstvu odigrao je u porazu od Osasune (15.05.1994) gdje je ušao u 49 minuti umjesto Artura. Što se gleda u utakmica Španjolskog kupa, tamo je također zabio dva pogotka. Prvo u velikoj pobjedi nad Leoneseom (5-1), te onda protiv sljedećeg protivnika kojima je već i zabijao momčadi Valladolida (3-1). Njegov Gijon zaustavljen je u 8/finala od Barcelone (0-3, 1-1). Stanić je od 34 odigrane utakmice prvenstva bio (24) puta u početnom sastavu, pri tom je zabio sedam pogodaka i upisao četiri asistencije, Gijon je završio prvenstvo na 14-tom mjestu, a naš junak je pronašao novi dom u Portugalu...
Michel Preud'homme, Abel Xavier, Joao Pinto i Claudio Caniggia - neka su od imena Stanićevog tada novog kluba Benfice. Mario ipak nije pronašao veliku sreću kod trenera Artura Jorgea, koji je odlučio ne registrirati našeg današnjeg junaka u kadar momčadi. Ipak Jorge je davao šansu nekim drugim igračima, dok je naš Stanić skupljao "mrvice" igranja i uz to postigao je pet pogodaka. Benfica je sezonu 1994/95 - ostala bez trofeja, ali ta ista Benfica otvara UEFA Ligu prvaka protiv Staniću dobro poznate momčadi - Hajduka.
Stanić nažalost nije nastupio niti jednu utakmicu u ovom natjecanju zbog gore već navedenog naslova, on je svoj debi pronašao u prvenstvu točnije u 10.kolu gdje je odigrao cijelu utakmicu u pobjedi nad Farenseom (2-1). Stanić je debitirao za Benficu u sljedećem sastavu trenera Jorgea : Preud'homme, Xavier, Mozer, Dimas, Helder, Veloso, Amaral, Stanić, Nelo, Isaias, J. Pinto.
Svoj prvi pogodak za Benficu postiže u prvom mjesecu 1995 godine - u pobjedi na gostovanju kod Beira-Mara (gdje je ušao u 46.minuti utakmice, a postigao pogodak u 60-toj minuti). I onda sve mirovanje do samog kraja prvenstva gdje u tri pobjede zabija četiri pogotka, dva pogotka protiv Boaviste, pogodak protiv Salgueirosa i na svojoj zadnjoj utakmici za Benfice protiv Tirsensea u 33.kolu prvenstva. Stanić se nakon ove avanture odlučio na novi potez, ali o tome svemu u idućem dijelu priče. Sada za kraj ostaje samo njegov put kroz reprezentacije. Prvo odigrao je za reprezentaciju bivše države dvije utakmice, onda ostvaruje poziv igranja za mladu reprezentaciju Hrvatske U21 gdje je upisao dva nastupa i jedan pogodak protiv Slovenije.
Dok svoj debi za "A" selekciju odigrao je u kvalifikacijama za Euro 96 u visokoj pobjedi nad Estonijom (7-0) - Hrvatska je izašla u sljedećem sastavu : Ladić, Mladenović, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Stanić, Prosinečki, Šuker, Boban i Bokšić.
Nastavlja se...
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
