Kako opisati legendarnog Silvija Marića - Maru? U početku sam ga gledao preko VHS kazeta, njegove stare utakmice, točnije derbije Hajduka i Dinama, tadašnje Croatije. Nakon toga ostaje mi dobro sjećanje na njegov kraj nogometne karijere, a sve u svemu, kroz zadnjih par godina toliko sam čuo dobrih priča o ovom čovjeku kojeg jako puno ljudi voli, ali i poštuje.
Poštovali su ga i oni žestoki navijači Hajduka, pitanje je zašto? Zato što je jedino to Mara mogao - biti najveći u Zagrebu, ikona Dinama, ali i da zaradi poštovanje među navijačima Hajduka - jer Marić je takav "lik" - persona koja se rijetko rađa, bez dlake na jeziku, bez razmišljanja i najvažnije ono što mu je na srcu. Takav je naš današnji junak, ova moja priča razlikovat će se od ostalih (točnije ići će tokom slično kao i priča o Blažu Sliškoviću), jer staviti Maru u "nezgodnu" poziciju na terenu i van terena - bilo je nemoguće. Osvrnut ću se na više "ižvakanu" temu utakmicu protiv Partizana, ipak to je Marina utakmica, po kojoj će ga svi pamtiti, jer kako i ne bi kad je pred navijače izlaskom iz autobusa s riječima : "dat ćemo im pet komada".
Nakon "petarde" Mara je stao pred kamere, izjava na terenu na upit novinara je išla ovako:
- Kad vas sutra možemo naći budnim?
Mara odgovara :
- Negdje u nekom jarku sigurno, sad sam dva dana u totalnom outu.
Marićev prvi službeni seniorski kontakt s loptom bio je u kupu Hrvatske, davne 1993. godine - Dinamo je u prvoj utakmici izgubio velikim rezultatom od svog rivala iz Splita, dok je tada u svečanoj loži izviždan Franjo Tuđman - predsjednik Hrvatske. Zašto sada miješati politiku i nogomet, teško je reći jednostavno jer oko našeg današnjeg junaka i tadašnjeg prvog predsjednika Hrvatske postojala je jedna "veza". Ono što mu je "bedak" Mara radio, Tuđman i njegovi zaštitari valjda nisu mogli vjerovati, da će netko potpuno mlad i kako bi mi u Splitu rekli: "u glavu" - odupirati se na neki "način" imenu Croatia, koju je Tuđman toliko volio.
Silvio Marić je prošao također proces posudbe, igranja za Segestu koja je tada imala velika i romantična imena u svojoj momčadi. Marić je u sezoni 1994./'95. godine - za Segestu odigrao devet susreta i pri tom postigao svoj prvi HNL pogodak, dok već u drugom dijelu prvenstva te godine, mladi Mara je vraćen na Maksimir.
Canjugina "molba"
Njegova prva značajnija utakmica odigrana za Dinamo u pohodu na kup UEFA, odigrala se u ljeto 1996. godine - gdje je na gostovanju kod Spartak Moskve ušao u igru u 55. minuti susreta umjesto jednog od njegovih idola Marka Mlinarića. Sezonu kod Cice Kranjčara, Marić je okrunio skupljanjem utakmica i borbenom minutažom - gdje je imao svega 21 nastup uz tri postignuta pogotka, dok je Croatia tada osvojila duplu krunu na pogon Cvitanovića i Viduke.
Zanimljivo je da je Cico Kranjčar stavio Marića na popis igrača s kojima ne računa u momčadi, dok je tada Marić s Milanom Rapaićem bio najbolji igrač mlade reprezentacije. Ipak sudbina je imala druge planove za našeg današnjeg junaka, kojem je Cico dao šansu u početnom sastavu, jer su ostali Dinamovi napadači bili ozlijeđeni. Mara je riješio stvar pobjednika na utakmici protiv Rijeke, te je povezao dobru igru i pogodak naravno već u idućem kolu protiv Osijeka. Druga zanimljivost vezana za Marića je da je trebao otići u Juventus, otišao je na pregovore jer ga je legendarni Marcelo Lippi toliko želio u svojoj momčadi. Ipak došao je poziv Canjuge koji je rekao da odustane od toga, jer Franjo Tuđman tako želi.
Mara se tada "poklonio" Tuđmanu, valjda je i sam Franjo tako "napravio" Mariću par godina poslije, gdje je Mara javno rekao da želi ime Dinamo, a ne Croatiju.
Duša Dinamove momčadi u polovicom devedesetih godina odigrava svoju najbolju sezonu 1996./'97. godine - gdje će se uvijek urezati ovaj zagrebački dečko kao idol navijačima, jedna od naj omiljenih persona kluba. Uz 26 odigranih susreta, Marić je postigao čak 13 pogodaka - što ga je svrstalo na top deset listu strijelaca prvenstva, Marićevih 13 pogodaka, prvi strijelac prvenstva bio je Cvitanović s 20 dok je treće mjesto uzeo Viduka s 18 pogodaka.
30. srpnja 1997. godine na Maksimiru je Dinamo bodrilo 40.000 navijača. I to u prvom kolu kvalifikacija za UEFA Ligu prvaka - protivnik je dolazio iz Beograda. Bio je to prvi okršaj hrvatskog i srpskog kluba nakon završetka Domovinskog rata, Partizan je u prvom susretu slavio minimalnim rezultatom od 1-0, tadašnji trener Marijan Vlak morao je pripremiti momčad za uzvrat u Zagrebu. Tada pred izlazak na teren nastaje ona kultna od Gorana Jurića : Ajmooooooo! Dinamo je izašao u idućem sastavu: Ladić, Šimić, Jurić, Jurčić, Šarić, Mujčin, Prosinečki, Krznar, Marić, Viduka i Cvitanović.
Zapravo, priča ne bi bila "priča" da nije već gore spomenuto Marićevo izlaženje iz autobusa nakon povratka iz Beograda uz riječi: "Dat ćemo im pet komada". Nakon ubačaja Mujčina, kroz "fliper" Viduka - Cvitanović, lopta dolazi do Marića koji postiže pogodak za rano vodstvo, nakon toga Krznarova "šmek" peta i opet ubačaj Mujčina za pogodak Cvitanovića za vodstvo od 2-0. Mark Viduka i njegova leđa, osiguravaju novo vodstvo za 3-0, nakon toga Ladić brani kazneni udarac, Cvitanović za Marića koji postiže svoj drugi pogodak na utakmici, uz bacanje na koljena protivnika (i svoja za proslavu), Marić je izašao u 67. minuti susreta, dok je Cvitanović postavio konačni danas dobro poznati rezultat od 5-0.
Ostavili iza sebe Ajax i Porto
Dolazak velikog Newcastlea, kojeg je vodio Kenny Dalglish, prošao je dalje u zadnjoj minuti produžetka kada je "King Kenny" pogodio sa zamjenom igrača, točnije Ketsbaia. Upravo taj igrač je nakon petnaest minuta na terenu postigao odlučujući zgoditak. Mara je odigrao još samo jednu utakmicu na velikoj sceni protiv Grasshoppersa u kupu UEFA. Uz duplu krunu Hrvatskog nogometa, Marić je također u polufinalnom susretu Hrvatskog kupa postigao pogodak protiv Zagreba, također je zabio i u finalu protiv Varteksa sedam minuta pred kraj susreta.
Još jedna velika utakmica ostaje upisana za Marića, to je protiv velikana Celtica - gdje je zabio pogodak i tako osigurao igranje lige Prvaka gdje će Dinamo završiti kao druga momčad u skupini ostavivši iza sebe Ajax i Porto. Marić je ostvario transfer baš u momčad koja je izbacila ih iz lige Prvaka - Newcastle. Uz to pozvan je bio od strane Ćire Blaževića da predstavlja Hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, gdje je nastupio u četiri susreta te se pronašao jedan put u početnom sastavu u utakmici protiv Argentine.
Svoju zadnju utakmicu na prvenstvu odigrao je u porazu od Francuske, gdje je ušao umjesto Zvonimira Bobana. Sve u svemu, Marić je bio dio prvog ponosa Hrvatske reprezentacije.
Ožujak - 1999. godine, na stadionu City Ground u Nottinghamu - trener Newcastlea Ruud Gullit izveo je idući sastav u susretu protiv domaćeg Foresta: Given, Domi, Charvet, Barton, Howey, Marić, Georgiadis, Speed, Hamann, Saha i Shearer. U debi susretu za novu momčad Marić je debitirao u početnom sastavu, dok je rezultat otišao također na stranu njegove momčadi 1-2. Adaptacija Silvija Marića na sjeveru kišovite Engleske u prvoj sezoni ostavila je samo trag utakmica, gdje je odigrao deset susreta od toga se našao devet puta u početnom sastavu, uz jedan zarađeni žuti karton.
Također zaigrao je i finalni susret najstarijeg nogometnog natjecanja F.A. Kupa na starom Wembleyu, no jaka momčad Manchester Uniteda odnijela je trofej Newcastleu. Dolaskom novog trenera, ali velikog imena sir Bobby Robsona, naš junak nije pronašao "tempo" igre, ali je uspio zabiti dva pogotka za momčad "Svraka". Oba zgoditka zabio je u Europskim utakmicama protiv Zuricha, prvo na gostovanju za vodstvo u 51. minuti (konačni rezultat bio je 1-2). I onda u uzvratom susretu vratar Zuricha, Marco Pascolo vadi loptu iz mreže za 1-1 u 33.minuti susreta.
"Bio je neki mali Deco ispred mene"
Mara "nije" mogao čekati priliku kod Robsona, te je ubrzo pronašao novi klub, dok je za Newcastle odigrao zadnju utakmicu u početnom sastavu u 17. kolu na gostovanju kod Aston Ville. Njegov odlazak u Porto početkom "Y2K" milenijuma, ipak nije dobro "prošao".
Utakmice Porta protiv Anderlechta, Partizana, Wisle, Espanyola, Nantesa i Liverpoola - pokazuju samo njihovu klasu tadašnjeg prvenstva, i dokle su dogurali u Europi. Mara ipak je imao manju minutažu pred krajeve ovih utakmica, ali svoj debi je ostvario na derbi susretu protiv Benfice u 18.kolu prvenstva. Trener Fernando Santos izveo idući sastav: Ovchinnikov, Nelson, Alosio, Andrade, Esquerdinha, Peixe, Paredes, Alenichev, Capucho, Marić i Pena.
U 23. minuti susreta, naš današnji junak je zaradio žuti karton, no ipak malo goru stvar uz ovaj karton jest skrivljeni kazneni udarac, kojeg je tada prvi topnik Benfice Van Hooijdonk sigurno iskoristio, finalni rezultat je otišao na stranu Benfice, Nizozemac je postigao još jedan pogodak vrijedan tri boda za konačni rezultat od 2-1.
Marića u dresu Porta nismo puno mogli gledati, jer tada kako je i on sam rekao: "bio je neki mali Deco, ispred mene". Mara ipak sebi u jedanaest odigranih susreta, daje sebi najbolji rođendanski poklon i to u derbiju protiv Sporting Lisabona. Ulaskom u 83. minuti susreta, pri vodstvu Sportinga od 1-2, Marić je za tri minute provedene na terenu uspio zabiti tada Peteru Schmeichelu za konačni rezultat 2-2.
Dva kola nakon ovog susreta, Mara je zabio još jedan pogodak. Na domaćem terenu za rano vodstvo zabija u 13. minuti gostima iz Gil Vicentea. Osvojio je Marić i kup s momčadi Porta, ali nije imao niti minute provedene na terenu. Nakon toga legenda o "bedaku" ponovno živi u gradu Zagrebu, no o tome više u drugom dijelu priče.
Nastavlja se...
Ikonski je pomagati!
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
