Hospicij "Matošić" na Brniku dobio je uporabnu dozvolu prije godinu dana, a prve pacijente će vjerojatno dobiti sljedeći tjedan. Kapaciteta ima za 22 korisnika, no državni zdravstveni sustav i Grad Split financirat će za sada njih 16. U prizemlju zgrade, na parceli koju su prije 15 godina sestre Milka i Tonka Matošić iz Splita darovale katoličkoj udruzi Lovret, instalirana je kuhinja, a na prvom katu su ordinacije i administracija. Šest jednokrevetnih i osam dvokrevetnih soba smješteno je na drugoj i trećoj etaži. O početku rada hospicija razgovarali smo s županijskim ravnateljem Doma zdravlja Markom Rađom.
- Hospicij nije još svečano otvoren. Još nema prvih pacijenata. Dobili smo dopusnicu za rad. Osoblje je zaposleno. Prekjučer je bio prvi radni dan sestrama koje su službeno u hospiciju, njegovatelji bi trebali bit za pet, šest dana jer su ugovori sa njegovateljima i njegovateljicama od srijede.
Zgrada je trebala bit zapravo dom za starije i nemoćne?
- Zemljište i zgrada je u vlasništvu Grada Splita. On je investirao, prenamjenio ono što je radila katolička udruga Lovret, a to je starački dom. Grad Split je na sebe preuzeo donaciju i obavezu da do kraja "izgura" hospicij. Dobio je u vlasništvu tu zemlju i zgradu, novi projekt. Maknut je krov, dograđena dva kata i napravljen hospicij. U prizelju zgrade ostala je katolička udruga s pučkom kuhinjom, a dvije etaže koristi Dom zdravlja uz obavezu da pokrene djelatnost palijativne skrbi.
Kapacitet hospicija je 22 korisnika?
- U mreži javne zdravstvene službe za Split je predviđeno 16 korisnika i toliko je kreveta i soba opremljeno. Možemo mi sve napraviti i za ostalih šest, ali tko je taj koji će osigurati sredstva? Što se tiče ovih 16 ista je logika kao kod ulaska u bolnicu. Doktor koji se bavi palijativom procjenjuje je li osoba za palijativu ili nije. Ako je prima pacijenta na crvenu uputnicu na skrb u hospicij.
Hoće li Dom zdravlja pokrenuti kakvu akciju za financiranje još šest "kreveta"? Ima li prostora za privatni sektor?
- Od kad je bio popis stanovništva prošle godine, država razmišlja kako će promijeniti mrežu javne zdravstvene službe. Kad se to promjeni onda idemo na ugovaranje. Ne znam koliko ima smisla da se u priču jave privatnici. Jer će se potezati pitanje, zašto sam ja na ovom 17-tom krevetu koji se plaća, a onaj do mene je na 16-tom na teret države. Država na području naše županije, što nije toliko prisutno u javnosti, financira 6 palijativnih kreveta stacionirano u Sinju, 10 u Imotskom, 6 u Makarskoj i 6 u Supetru. I oni su solidno popunjeni, između 70 i 90 posto.
Postoji li kakva procjena o potražnji za palijativnim krevetima?
- Nije tolika velika potreba koliko se misli. Potreba je kazati, o čemu se u široj javnosti ne razmišlja i ne priča, je da je palijativna skrb aktivna medicinska skrb, ali ne oblika liječenja već kontrole boli, nadoknade tekućine, hrane, pitanje sanacije rana, dekubitusa..., medicinari moraju biti prisutni da bi se napravili nekakvi zahvati. Postoji velika grupa ljudi koji trebaju pomoć, ali ne medicinsku. To je pitanje socijalne krbi, pitanje njege, kupanja... Imate jako puno starih osoba koje su dementne o kojima nema tko skrbit, a ne mogu same živit. Hospicij nije za njih.
Dom zdravlja je osigurao da hospicij ima takvog kadra?
- Dom zdravlja ima dvije takve doktorice koje čine mobilne palijativne timove. Na jednoj od etaža bit će stacionirani ti palijativni timovi, koordinatori, sobe za sastanke. Jedan dan će imat više kućnih posjeta kao mobilni palijativni timovi, drugi dan će više bit u stacionaru u samom hospiciju. Radi se iskusnim doktoricama koje su se i u bolnici bavile teškim pacijentima.
Kakav je situacija s opremanjem hospicija?
- Jedan vam je krevet 25 do 30 tisuća kuna s dekubitalnim madracima. I njega je jednostavno nabaviti i ne morate ga minjati godinama, a ono što je svakodnevno je tekuće poslovanje, iz mjeseca u mjesec i njega netko treba plaćat. Potrošni materijal je ušao. Još se nešto sitno čeka i očekuju se prvi pacijenti. Malo više će bit prezentirano za nekih desetak dana ili koji dan više.