Prijepisi pisama dvojice sudionika Magellanove ekspedicije, koji su od 16. stoljeća u posjedu Arhiva Dubrovačke Republike, predstavljeni su ovog petka dubrovačkoj javnosti.
Prema riječima dr. sc. Lovra Kunčevića iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU, to su neki od ključnih dokumenata o jednom od najvažnijih događaja 16. stoljeća. No, osim samih pisama zanimljiv je i način na koji se došlo do spoznaje kako se nalaze u Arhivu u Dubrovniku. Otkriće je bilo sasvim slučajno.
Naime, nakon što je Veleposlanstvo Španjolske u Hrvatskoj na Twitteru objavilo vijest o otvaranju izložbe ‘Najduže putovanje – prva plovidba oko svijeta’ u Lazaretima, javio se jedan od autora izložbe, Braulio Vázquez Campos (Archivo General de Indias) i objasnio da se u Državnom arhivu u Dubrovniku nalazi prijepis poznatog pisma kapetana Juana Sebastiana Elcana caru Karlu V. Službenici Arhiva odmah su pronašli navedeno pismo, ali i još jedno vrlo važno pismo.
-Odmah smo zatražili pomoć Lovra Kunčevića, s kojim inače surađujemo, kako bismo dobili dodatne informacije o samim pismima i cijelom kontekstu u kojem su doputovala u Republiku. Ovim se pokazalo da je Republika bila svjetska brodarska velesila onog vremena i da je naš arhiv važan ne samo za Hrvatsku nego i za svjetsku povijest – rekla je uvodno na konferenciji za medije Zrinka Lucianović iz Dubrovačke baštine.
O samoj važnosti pisama i njihovom sadržaju rekao je dr. sc. Kunčević.
-Pisma nam govore vrlo važne i zanimljive stvari o samom Magellanovom putovanju, ali i o dobrim običajima dubrovačkih vlasti pri čuvanju dokumenata kao i o izvrsnoj informiranosti Dubrovačke Republike u 16. stoljeću – dodao je Kunčević napomenuvši kako su pisma vrlo vjerojatno prepisana već u 16. stoljeću.
-Originali su jako oštećeni te je stoga očito neki dubrovački notar odlučio, a moguće i na zapovijed vlade, da ih treba sačuvati tako da su pisma kopirana veoma rano i ova izložena su upravo te kopije – objasnio je.
Jedno od ova dva pisma, rekao je Kunčević, vrlo je dobro poznato i postoji više njegovih kopija po europskim arhivima. Poslao ga je Elcano, kapetan broda Victoria, caru Karlu V. Elcano je, naime, nakon pogibije Magellana na Filipinima, preuzeo zapovjedništvo nad ekspedicijom i brodom Victoria završio oplovljavanje svijeta.
Pismo je napisao 6. rujna 1522. kad je stigao u Španjolsku nakon dramatičnog putovanja koje je trajalo tri godine.
U pismu cara obavještava kako je ekspedicija uspjela, no iznosi i prilično tragične brojke o tome kako je od pet brodova preživio samo jedan i to tek s 18 članova posade. Elcano sažima to epsko putovanje, spominje Magellanovu pogibiju, ali i to da je ekspedicija ipak uspjela doći do Molučkih otoka u današnjoj Indoneziji, do arhipelaga iznimno bogatog začinima, koji je bio glavni cilj čitavog pothvata. Opisuje i mukotrpnu plovidbu tijekom koje je posada jela samo rižu i pila vodu bojeći se pristati na kopno zato što su veliki dijelovi jugoistočne Azije bili pod kontrolom konkurentskih Portugalaca. Istaknu je i najvažnije postignuće, oplovljavanje zemlje i moli cara da ostatcima njegove posade dodijeli obećanu nagradu.
-Drugo pismo je nama zanimljivije jer je njegova jedina postojeća kopija danas u Arhivu u Dubrovniku – dodao je dalje Kunčević.
Njega, naime, nepoznatom primatelju piše Giovanni Battista di Ponzorone 21. prosinca 1521. godine s Molučkih otoka. Ponzorone je bio navigator Magellanovog kapetanskog broda Trinidada, koji je zbog velikih oštećenja morao ostati na Molučkim otocima. U svom pismu izvještava kako su nakon Magellanove smrti dva preostala broda uspjela stići do Molučkih otoka, bogatih začinima, osobito klinčićem, cimetom i muškatnim oraščićem, ali i zlatom te da su uspostavili srdačne odnose s lokalnim vladarima. Ponzorone je ovaj tekst napisao u žurbi, što je očito iz pisma, odnosno u trenutku kada je bilo jasno da on mora ostati s Trinidadom, zbog popravka, dok Victoria nastavlja put kući. Potkraj pisam postaje jasno da je odvajanje brodova za autora bilo i mala osobna tragedija. Naime, Ponzorone moli primatelja da pripazi na njegovog sina koji će otputovati s Victoriom.
-Ono što Ponzorone nije znao jest da svog sina više neće vidjeti. Naime, obojica su poginuli tijekom nastavka svojih putovanja – rekao je Kunčević. Iznio je i jedan kuriozni detalj iz pisma. Ponzorone spominje da primatelju šalje papagaja i napominje da ako taj papagaj ugine da se ne brine, da će mu donijeti novoga.
-Kako su ova dva pisma dospjela do Dubrovnika? Na temelju druge arhivske građe znamo da ih je dubrovačkoj vladi 1523. poslao Jakov Baničević, inače vrlo utjecajan i učen Korčulanin koji je bio u diplomatskoj službi Habsburgovaca, odnosno Karla V, organizatora čitavog pothvata.
Znamo da je Baničević ova pisma poslao vladi zajedno s ostalim vijestima iz svijeta – rekao je Kunčević, napomenuvši kako ovi primjerci koji se danas čuvaju u Arhivu nisu oni koje je poslao Baničević jer se radi o njihovim prijepisima.
Zamjenica gradonačelnika i i počasna konzulica Španjolske u Dubrovniku Jelka Tepšić rekla je kako je jasno kolika je važnost relacija između današnje Hrvatske, pa napose tadašnje Dubrovačke Republike i Kraljevine Španjolske, pogotovo u 16. i 17 stoljeću.
-Važnost ovih pisama i cijele korespondencije koju je Baničević poslao u Dubrovačku Republiku mogla bi biti i u činjenici da su Dubrovčani svojom diplomacijom jako dobro brodili tadašnjim okolnostima i da su na neki način mogli ovu informaciju, ne znamo i jesu li, podijeliti možda i s Otomanskim carstvom, jer su začini u ono vrijeme bili iznimno cijenjeni – rekla je Tepšić te dodala kako će pisma biti dodatak izložbi u Lazaretima.
Na kraju je ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak pokazala ova vrijedna pisma, piše DULIST.
