HGSS Stanica Split sudjelovala je na memorijalnom pohodu Vlaški grad-Sveto brdo kojeg organizira Planinarski klub Split.
U vikendu za nama obilježena je 16. godišnjica pogiblje članova PK Split Ivice Miluna, Zorana Skračića i Mira Duplančića na Velebitu.
Kao i svake godine, i ovaj put položeno je cvijeće na spomen ploču, a pohod je nastavljen do Svetog Brda i natrag na Libinje.
PK Split zahvaljuje Stanici Split, te NP Paklenica na pomoći oko realizacije ovog pohoda.
U nastavku prenosimo tekst Jutarnjeg lista iz ožujka 2006. u kojem je opisano što se zbilo kobnoga dana.
Gorska služba spašavanja napravila je kompletno izvješće o akciji spašavanja za koju kažu da je jedna od opasnijih koje su dosad proveli.
Naime, u akciji GSS-a i helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva lakše je ozlijeđen jedan spasilac tijekom iskakanja iz helikoptera, a i samu letjelicu oštetili su jaki udari bure, što se dotad nije dogodilo. Podsjećamo, u najtežoj tragediji na hrvatskim planinama 14. siječnja poginuli su Miro Duplančić, Zoran Skračić i Ivo Milun, a iz peteročlane skupine preživjeli su Radovan Kečkemet i Mladen Kulišić.
Pomislio da je riječ o istoj osobi
Spasioci su u 13 sati stigli na Velebit, vjerujući da traže samo jednog unesrećenog i da su ostala dvojica uz njega. Helikopter je dva puta nadletio područje, uz dopunu goriva u bazi Zemunik, da bi zatim spasioci s visine od četiri - pet metara iskočili iz helikoptera na led blizu Vlaškoga grada. Tamo su zatekli Kulišića i Kečkemeta te Mihaela Miletića i njegova 14-godišnjeg unuka te shvatili da nitko od njih uopće ne zna da se dogodila neka nesreća. Pokrenuta je terenska pretraga i u 14.30 sati 250 metara od skloništa pronađeno je tijelo Mire Duplančića koji je niz zaleđenu strminu skliznuo do šume u podnožju i poginuo na mjestu od udarca u stablo.
Osam spasilaca u potrazi
Na terenu je bilo osam spasilaca pod vodstvom iskusnoga Srđana Vrsalovića. Podijelili su se u četiri dvočlane ekipe i počeli pretraživati teren prema izjavama očevidaca. U međuvremenu je posada helikoptera zbog mraka i sve jačeg vjetra odustala od potrage iz zraka. Tijekom slijetanja utvrdili su da je oštećen repni stabilizator, pa je sljedeći dan na Velebit poletio drugi helikopter. Uskoro je pao mrak i intenzitet potrage je smanjen, a u međuvremenu je u pripravu stavljeno 60 spasilaca i pet pasa. Kad je svanulo, opet su krenuli u potragu te su u 7.50 sati napokon nađena tijela Skračića i Miluna, i to 250, odnosno 300 metara sjeverozapadno od mjesta gdje je nađen Duplančić. Svi unesrećeni su izvučeni na čistinu, u 11.15 sati ukrcani u helikopter i prebačeni do Starigrada Paklenice.
Puhala i vrlo jaka bura
Rekonstrukcijom je utvrđeno da su Kulišić, Skračić, Duplančić i Milun napustili sklonište malo nakon 8 sati kobnog dana, a Kečkemet je zbog ozljede ostao u Vlaškom gradu. Već na početku uspona razišli su se u dvije skupine od dva planinara. Kulišić je najbrže napredovao, pratio ga je Duplančić, a Skračić i Milun su zaostali. U 9 sati je 14-godišnji Mihael Miletić iz skloništa vidio kako jedan od planinara glavom prema dolje leti niz strminu, ali je malo kasnije na približno istome mjestu vidio kako netko hoda, pomislio da je riječ o istoj osobi i nitko u skloništu tome nije pridavao važnost.
Istodobno je Kulišić vidio da Duplančića više nema iza njega. Počeo je dozivati Skračića i Miluna iz čije je gestikulacije zaključio da je Duplančić krenuo drugim putem i da je sve u redu te da će i njih dvojica krenuti izravno prema vrhu, a ne standardnom planinarskom stazom. Međutim, prema mjestu gdje su nađeni, Skračić i Milun vjerojatno su ipak došli na stazu odakle su odsklizali niz strminu.
Kulišić je na vrh došao oko 10 sati, a u 11.30 spustio se u sklonište i cijelim putem nikoga nije vidio. Kad se vratio, od GSS-a je mobitelom doznao za Skračićev SMS da je ozlijeđen. Što se događalo s unesrećenima, može se samo nagađati. GSS u svom izvješću navodi da su ili odustali od planiranog puta direktno na istok, ili su se kretali u serpentinama istok - zapad, ili su pak vidjeli Duplančića kako pada pa su mu pošli pomoći.
Duplančić poginuo na mjestu
GSS o nesreći obaviješten desetak minuta nakon što je Skračić supruzi u 10.42 poslao SMS da je slomio obje noge. Poslije je obdukcijom utvrđeno da su preostala dvojica u tom trenutku vjerojatno već bila mrtva, a sam Skračić teške ozlijeđen pa je sasvim sigurno i on ubrzo preminuo. Kad se doznalo za nesreću, helikopter je na Biokovu bio angažiran na vježbi s britanskim spasiocima, no odmah je uključen u akciju. Oko 11.30 sati GSS je kontaktirao Kulišića i Kečkemeta koji su bili u skloništu Vlaški grad i nisu imali nikakva saznanja da su ostala trojica stradala, niti su znali gdje su.
Zaključak GSS-a jest da trojica poginulih nisu bila adekvatno opremljena. Umjesto dereza imali su tzv. žabice i samo jedan cepin, a nisu imali ni kacige. Nisu se ni kretali u skupini te su precijenili vlastite mogućnosti u iznimno teškim uvjetima - na zaleđenoj stijeni, po hladnoći koja je noću dosezala i minus 18 stupnjeva Celzijevih te jakoj buri. Taj dan na Velebitu je palo još šest planinara.
MIRO DUPLANČIĆ
U pokušaju da se popne na velebitski vrh Sveto brdo, tada je stradao i 50-godišnji Miro Duplančić, koji je kao i Skračić bio član Planinarskog društva Split. Bio je nezaposlen, a po zanimanju brodostrojar. Od bliže obitelji Miru su na velikom sprovodu na Lovrincu ispratili supruga Ankica, sin Davor i kći Tanja.
