Za vrijeme boravka na planinarskom domu Tete Rousse, na francuskim Alpama, koji se nalazi na putu za najviši vrh Alpa, Mont Blan, susreo sam zanimljivog planinarskog vodiča iz Irana.
Amin Moein je vlasnik agencije "IRM mountain travel" koja postoji 10 godina, a nudi planinarske ture, ski ture, penjanje, canonig, mountain biking i još mnogo toga.
Baš kao i Hrvatskoj, ovih dana u Alpama vladaju iznimno visoke temperature zraka kao posljedica dolaska pregrijane zračne mase s područja sjeverne Afrike. Zbog toga se granica od 0°C podigla izrazito visoko, čak iznad 5000 metara, pa se i najviše vrh Alpa našao u "plusu". Iako toplo vrijeme ima svojih prednosti za zahtjevne planinarske ture poput ove, u ovom slučaju znatno je više problema. Tako je stanje ledenjaka pri ovako visokim temperaturama dosta lošije nego inače, a odroni kamenja su učestali i intenzivni.
Preporuku neodlaska u najviše predjele Alpa dala je jučer Visokogorska škola Mosor.
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=pfbid0aA52cwjCCknkHu5fViPZFzaH3t7B1gEmvAocCnXYW6fLkbAZMarq6w9e7ybTHMk3l&id=100078762675957&__cft__[0]=AZWrkQebo4BOnrFrhMHZE3mmjdHmHThypN2EiMTG2hTAV3vpZnlEjMdD5J1YI-Z2E1P5BqBaQyEZZuIJOqHihbLj7UcwaR885ybqVJO594CKOjMbTHL1Yiq3QTQOwYHM_dYdYyPnLNjxu9JgGGI13CNT9yt8lpq9VILxbsItAdOLYTj1avucqEH1R_4S7S5zQ7s&__tn__=%2CO%2CP-R
Povod razgovora sa zanimljivim Irancem bila je upravo veliki odron kamenja u području koje se kolokvijalno zove "kuloar smrti" i koji prelazi preko planinarske staze koja spaja dom Tete Rousse i Gouter. Amin se sa svojom grupom vraćao s doma Gouter na donji dom, kada se upravo pred njima dogodio velik odron oko 18 sati.
Ovo je navedeni odron snimljen s doma Tete Rousse. Grupa Iranaca nije u kadru jer su se skrili nešto istočnije od odrona.
A ovako je to izgledalo iz neporedne blizine:
- Da, bilo je strašno. Srećom, sve se događalo ispred nas, stali smo iza stijene u zaklon i nitko nije stradao. Ne znam što bi bilo da smo bili samo 50-ak metara dalje - govori nam uvodno iskusni vodič.
Potom je krenuo razgovor. Zanimalo me je što Iran nudi planinarima i ljubiteljima prirode.
Što nam predlaže da posjetimo?
- Ovisi, Iran je stvarno velika zemlje. 50 posto zemlje su pustinje, no 40 posto su planine. Iran je tako mješavina pustinja i planina. Imamo 250 vrhova iznad 4000, što je čak tri puta više nego u Alpama. Postoje vertikalne stijene koje su više od 1000 metara.
Damavand je visok 5671 metara, radi se o najvišem planinskom vrh u Iranu odnosno vulkanu u Aziji. Imamo sjajne planina za skijanje s puno snijega minimalno 3-4 mjeseca u godini.
Imamo predivne šume i Kaspijsko more na sjeveru, Perzijski zaljev na jugu... U isto vrijeme, primjerice u travnju, možete iskusiti pravu zimu na Damavandu, a već sutra biti u vrućoj pustinji.
No, moj omiljeni vrh je Alam-kuh, visok 4650 metara i drugi je najviši vrh u Iranu. Nalazi se 24 kilometara južno od Bahteri Kelardašta u provinciji Mazandaran. U Iranu imamo dva glavna planinska lanca. Na sjeveru se na 9000 kilometara protežu Albori, a na zapadu Zagos na oko 1500 kilometara. Na sjeveru su teški vrhovi, a na jugu su puno blaže planine pogodne za planinarenje.
Za ski ture preporučujem vodiča koji zna lokalnu mikroklimu i reljef. Naravno, uspoređujući s Europom, znatno je manje karata, označenih staza, informacija.
Koji je najviši vrh na koji si se popeo?
- Na 7500 metara u Afganistanu. Ne radi se o osobito visokom vrhu, no uvijek ću ga pamtiti jer je potpuno "djevičanski". Zamislite tu visinu, nema nikakve pomoći, apsolutno sve moraš sam, moraš nositi hranu za mjesec dana. I najmanja greška može biti kobna. U takvim krajevima ne radi ni satelitski mobitel. Radi se o graničnom području, a vrijeme je vrlo surovo. Ovaj vrh bio je prvi iznad 7000 metara koji se ispenjao zimi. Bio je to Andrej Zavada i Petrovski.
Jesu li gosti iz Europe dobrodošli?
- Uvjeravam vas, sudeći po mom iskustvu s klijentima posljednjih 15-ak godina od kada radim kao vodič, imamo goste iz cijeloga svijeta i država poput SAD-a, Velike Britanije, te odmah nakon 24 sata oni mijenjaju svoje mišljenje. To je jer odmah otkriju da su Iranci vrlo domaćinski nastrojeni ljudi. Mnogi se iznenade, primjerice, hodate ulicom, a onda vas netko pozove na ručak, piće. Dakle, velika gostoljubivost. Mislim da je u Iranu sve sigurno za sve, bez obzira na politiku. Najviše nam dolaze Nijemci, zatim zapadni Europljani. Ipak, zbog rata i politike, sada imamo najviše gostiju iz Rusije.
Tu si s grupom Iranaca?
- Da, to su većinom moji prijatelji. Znamo se godinama, već smo više puta planinarili, neki od njih žive u zapadnoj Europi.
Danas ste se popeli na Mont Blanc, kako se grupa osjećala?
- Nije im bilo lako. Pojasnio sam im da to nije najteži, ali nikako lagan vrh. Vrijeme je vrlo važno, a nama je bilo savršeno. U Iranu imamo snijeg, ali ne glečere. Za njih bilo je teško i izazovno, ali su bili vrlo sretni kada su stigli na vrh i sretno se vratili.
Što misliš o planinarima kao Nirmal Nims Purja? Za one koji eventualni ne znaju, on je za rekordnih 189 dana ispenjao svih 14 svjetskih vrhova iznad 8000 metara. Njegov rekord potukli su Norvežanka Kristin Harila i njena šera, a za osvajanje su im bila potrebna samo 92 dana.
- Mislim da je planinarenje kao tehnologija, stalno napreduje. To je zbog napretka znanosti, znanja, opreme, hrane, medicine, svega... Primjerice, da si sedamdesetih godina rekao da ćeš u istoj godini osvojiti svih 14 vrhova iznad 8000 metara, rekli bi ti da si lud. Mislim da čovječanstvo nema granica.
Koju riječ želiš naučiti na hrvatskom?
- Mountain (planina).