Splićanin Jurica Galić Juka snimio je fotografiju koja svakodnevno obilazi svijet. Otkrio nam je nevjerojatne detalje s putovanja koje će pamtiti dok je živ: "Pred zalazak sunca zapale osušeni kravlji izmet, što stvara magičnu svjetlosnu kulisu..."

Jurica Galić Juka (Split, 1976.) hrvatski je putopisac, reportažni fotograf i svjetski putnik iz Splita. Stalni je suradnik nacionalnog časopisa "Meridijani", a radove su mu objavili i brojni drugi magazini i novine poput "The Guardian", "National Geographic", "Place2Go", "Adriatic Travel" i "Travel Magazin". U fotografiji je osvojio više od stotinu svjetskih i nacionalnih nagrada, a samostalno je izlagao 12 puta (od čega pet puta izborom umjetničkih vijeća). Dvaput je izlagao i izvan Hrvatske (Njemačka i Turska). Za svoja putovanja kaže da su mu poslanje, a ne puko prevaljivanje kilometara. Njegova specijalnost je putopisna i dokumentarna fotografija, a omiljene teme su mu portreti, ulica, pejzaži i žurnalizam. Član je međunarodne udruge novinara u turizmu "FIJET", kao i Fotokluba Split.

Prije svega, čestitke na nagradi! Možete li nam reći o kojoj je nagradi riječ i što ona za vas osobno predstavlja?

Svako priznanje predstavlja mi radost, ponos i potvrdu mog posvećenog rada. Pretpostavljam da pitate za posljednju nagradu, osvojenu na međunarodnom foto natječaju "Great Photo Award". No, moram napomenuti da sam ove godine osvojio više od PEDESET svjetskih nagrada i priznanja, od kojih je desetak i novčanih. Desetak fotografija osvajalo mi je nagrade ove godine, ali jedna od njih je posebna. Nazvao sam je "Back to the Past" i u ovom trenutku je jedna od najnagrađivanijih fotografija na svijetu u 2024. godini! Od svibnja je osvojila čak 19 velikih nagrada!

Zanimljiva informacija. Možete li nam reći nešto više o toj fotografiji? Što ona prikazuje?

Fotografija prikazuje pripadnika naroda Mundari iz Južnog Sudana koji glinom ukrašava rogove goveda. Naime, radi se o ankole vrsti koja je poznata po iznimno velikim rogovima, a ovom narodu oni su hrana, oblik valute i statusni simbol.

Možete li nam reći čime je ova fotografija osvojila žiri na natječajima?

Prije svega, snaga ove fotografije leži u tome što je drugačija od ostalih. Da se razumijemo, postoje brojne uspješne fotografije, često i bolje od moje, ali nisu sve jedinstvene. Jer bilo koji genijalni motiv kojemu se danas divimo, nakon nekog vremena manje ili više uspješno kopiraju. Ja imam sreću da je fotografija "Back to the Past" u ovom trenutku jedinstvena, što je žiri na natjecanjima i prepoznao.

Tko je uopće osoba na fotografiji i što radi?

Osoba na fotografiji pripadnik je naroda Mundari iz Južnog Sudana koji glinom ukrašava rogove goveda. Radi se o ankole vrsti koja je poznata po iznimno velikim rogovima, a ovom narodu oni su hrana, oblik valute i statusni simbol.

Možete li nam reći kako ste uopće došli na ideju da snimite tu fotografiju ili je nastala potpuno slučajno?

Sve ovisi o tome što za nas znači "slučajno". Nisam se slučajno zatekao na drugom kraju planete, i to na mjestu gdje se usred "ničega" nalazi stočni kamp naroda Mundari. Da vam kažem da sam u Južni Sudan otputovao upravo zbog jedne takve fotografije, mnogi bi se nasmijali, možda rekli i da lažem. No dozvolite da vam ispričam cijelu priču. Čitajući literaturu i gledajući dokumentarce, saznao sam za jedan zanimljiv običaj Mundarija. Naime, oni se od komaraca štite tako da pred zalazak sunca zapale osušeni kravlji izmet, što stvara magičnu svjetlosnu kulisu. Fotografiju iz Južnog Sudana sanjao sam upravo u jednoj takvoj atmosferi. I njoj sam se najviše radovao, iako je temelj ekspedicije bila reportaža o etničkim skupinama Južnog Sudana. Naravno, nisam je kompozicijski zamislio ovakvu kakva je ispala, no složit ćete se da se tamo ipak nisam zatekao slučajno. Slijedilo je dugotrajno planiranje, dolazak u Južni Sudan, organizacija ekspedicije i potraga za ljetnim kampom Mundarija. Pronašli smo ga 43 kilometra sjeverno od Jube, uz obalu Bijelog Nila, gdje smo i podigli svoj logor. Sve što sam vam dosad ispričao bilo je savršeno organizirano i dijametralno suprotno od slučajnosti.

Apsolutno ima smisla. No fotografija može biti i režirana. Jeste li tog čovjeka zatekli u sceni ili ste ga možda zamolili da vam pozira? Oba načina su etična i legalna.

Poštujem režirane i studijske fotografije, ali osobno ih nikada ne radim, osobito ne na terenu. Nikada, primjerice, neću nekoj baki platiti da se nasmiješi. Želim iskren osmijeh i dušu scene koju radim. Tako je nastala i ova fotografija. Sanjao sam je i priželjkivao, pa mogu reći da sam je na neki način i "prizvao". No u njoj itekako ima elemenata spontanosti i slučajnosti, a zar u tome nije čar života? Tri dana sam snimao zalazak sunca u kampu. Snimio sam izvrsne fotografije pune boja, silueta i života. Neke od njih također dobro prolaze na natječajima. No nedostajala mi je ona koju sam sanjao. Trećeg dana ugledao sam savršenu scenu kroz rogove jednog goveda koji su se činili kao idealan okvir. Snimio sam sedam dojmljivih fotografija na taj način, no nedostajao mi je treći plan – čovjek. I dobio sam ga. Savršeni trenutak trajao je tek toliko da okinem dvije fotografije, od kojih je jedna upravo ova koju gledate. Nakon toga se govedo pomaknulo, a nedugo potom i čovjek otišao. Da rezimiramo, snimio sam fotografiju koju sam priželjkivao, ali uz veliku količinu sreće i spontanosti. Upravo u tome i jest njezina snaga.

Vaša fotografija postigla je nevjerojatan uspjeh. Smatrate li da je ona sada postala svjetska senzacija? Kako doživljavate činjenicu da vaš rad obilazi svijet?

Smatram da je primijećena i priznata na svjetskoj razini. A to u doba nikada veće konkurencije nije mala stvar.

Što vas je potaknulo da se počnete natjecati? Kada ste prvi put sudjelovali na natječajima za fotografiju i što vas motivira da i dalje ulažete trud u takva natjecanja?

Inače se ne natječem često jer smatram da natjecanja nisu mjerilo nečije fotografske kvalitete. No ponekad se poželim "pofajtati" sa svjetskom fotografskom elitom. Nisu za zanemariti ni velike novčane nagrade kojima mogu financirati nova putovanja. Kako god bilo, cijelu ovu godinu sam se natjecao i nisam zažalio.

Kako se pripremate za svoje avanture? Planirate li unaprijed lokacije koje želite posjetiti i koliko vremena obično posvetite pripremama za putovanje koje uključuje specifične fotografije?

Ne zovem to avanturama jer nisam avanturist, već putopisni reporter, putopisac, freelance snimatelj. Mjesecima se spremam za svoja putovanja koja nisu uobičajene turističke destinacije. Moja posljednja putovanja uključuju Etiopiju, Republiku Sudan, Južni Sudan, Libanon, Siriju, Egipat... A uskoro idem u Gvatemalu i Honduras.

Koliko ste zemalja dosad posjetili kroz svoje pustolovine?

Ne brojim. To rade influenceri. Ja sam fotograf starog kova koji snima i radi po uzoru na stare fotografske velikane. Da nije tako, ne bih se, primjerice, četiri puta vraćao u Indiju ili dva puta u Etiopiju. Broj posjećenih zemalja mi ništa ne znači. Samo kvalitetan sadržaj.

Koji su vaši planovi za budućnost? Imate li već u planu nova natjecanja i možete li nam otkriti gdje biste se sljedeće voljeli okušati?

Planovi su mi da nastavim živjeti onako kako želim. Pa dokle mi Bog, Svemir, sudbina ili nešto treće dopusti. Sve što radim, radim od srca. A to što radim, zapravo i ne radim, već to živim.

Rad ovog Splićanina možete pratiti na sljedećim društvenim mrežama:

- Instagram: https://www.instagram.com/jurica_galic_juka/

- YouTube: https://www.youtube.com/c/JuricaGali%C4%87Juka

- Facebook: https://www.facebook.com/JuricaGalicJuka/