Tek su joj 24 godine, a osvojila je sve što je osvojiti mogla. Posljednju, onu najsjajniju medalju u splitski CBŠ Pit Bull donijela je sa Svjetskog prvenstva iz Albufeiria iz Portugala. Pogađate, riječ je o našoj Splićanki, Luciji Bilobrk.
Lucija Bilobrk prvakinja svijeta na Svjetskom kickboxing prvenstvu u Portugalu!
- Tekst se nastavlja nakon oglasa -.png)
Bilobrk je slavila fenomenalnom i dominantnom borbom u finalu K1 preko 70 kg, najzrelijom u dosadašnjoj karijeri protiv vrhunske, snažne i iskusne prvakinje Finske Jennike Vainnio koja je do finala redom pobijedila reprezentativke Kanade, Australije i Poljske.
Lucija je ovom pobjedom po treći put postala prvakinja svijeta u K1 disciplini preko 70 kg i time je svoje ime zlatnim slovima upisala u povijesne knjige borilačkih sportova na ponos svoje obitelji, svog kluba Pit Bulla, grada Splita i cijele Hrvatske što je bio povod za naš razgovor.
Višestruka državna prvakinja u kickboxingu, tajlandskom boksu, savateu te boksu, trostruka svjetska i trostruka europska prvakinja u kickboxingu, svjetska i europska prvakinja u tajlandskom boksu te svjetska prvakinja u savateu, djevojka koja ruši predrasude o ženama u borilačkim sportovima, djevojka koja rastura i u studentskim klupama,...a na kraju dana, jedna skromna i nasmijana djevojka koja je iznad svega zahvalna na obitelji i prijateljima koja su joj najveća podrška u svim životnim uspjesima, djevojka je to s kojom smo poželjeli izmijeniti par riječi i doznati zašto je ljubav prema borilačkim sportovima ipak presudila.
Odakle ideja za kickbox?
Naravno, za početak nas je zanimalo kako je sve zapravo krenulo da se uopće jedna mlada djevojka krene baviti malo grubljim sportom, borilačkim sportom za koji još uvijek postoje predrasude kada su ženske osobe u pitanju.
"Sve je počelo s 10, 11 godina. U to vrijeme trenirala sam rukomet. I dok sam imala pauzu od treninga išla bih sa sestrom u (sad već moj bivši) klub koji je imao teretanu koju sam koristila kako bih ipak ostala u treningu za to vrijeme pauze. Gledajući njene kickboxing treninge, borilačke priredbe te gledanje mečeva na televiziji kickboxing me počeo zanimati.
Jednom prilikom dok sam vježbala u teretani, bivši trener mi je prišao i ponudio da odradim jedan kickboxing trening. I već mjesec dana nakon treniranja sam otišla na državno prvenstvo i osvojila broncu. Privukao me taj osjećaj adrenalina i individualnosti", prisjeća se Lucija prvih dana u kickboxu.
Osim osjećaja samouvjerenosti, posebne doze adrenalina, želje za novim borbama, pobjedama i medalja, kickbox joj je donio i one manje lijepe stvari pa je tako prilikom treninga imala razna uganuća, slomljen nožni prst, a prilikom mečeva slomljenu šaku na dva mjesta. Ali Lucija ipak ne pridaje toliko veliku pažnju tome.
"Smatram da svaki sport nosi nekakvu dozu opasnosti, ali uz kontinuirane treninge i dobru pripremu smanjuje mogućnost ozljeda", naglašava.
Osvaja medalje jednu za drugom, polaže ispite, a okitila se i titulama 'Pupoljka' i 'Naj sportašice'
I iako su joj tek 24 godine i medalje 'bere' ko' od šale, Lucija je i vrijedna studentica, a zbog studija na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu balansira u dva kluba, onom matičnom, splitskom, i zagrebačkom.
"Treniram u kickboxing klubu Pit Bull koji jedini u Hrvatskoj ima dvije podružnice odnosno podružnice u Zagrebu i Splitu. Matični klub mi je u Splitu i treneri su mi Marko Žaja, Gordan Vatavuk, Luka Tomić, Ante Matas i Aljoša Dragičević, a tijekom studija na Zdravstvenom veleučilištu smjer Sanitarno inženjerstvo trenirala sam u Zagrebu gdje su mi treneri bili Dražen Stojanović, pokojni Mislav Vučetić-Kure, Marko Čizmić i Ante Jozipovic.
Puno je trenera zaslužno za moje rezultate, a osim trenera važnu ulogu ima moj fizioterapeut Josip Bekavac te bi nezahvalno bilo nekog izdvojiti, mogu reći da su svi vrhunski stručnjaci i još bolji prijatelji", istaknula je Lucija.
Lucija trenira svakog dana, a kada su velika natjecanja onda i dva puta dnevno. Zanimalo nas je koliko joj je teško balansirati između dva kluba, juga i sjevera.
"Kako u Splitu treniram tijekom ljeta mi je uvelike lakše trenirati jer nemam fakultet, a ostalo je sve jednako jer treniram u svojim klubovima".
Kako smo već ranije nabrojali, Lucija Bilobrk je višestruka državna prvakinja u kickboxingu, tajlandskom boksu, savateu te boksu, trostruka svjetska i trostruka europska prvakinja u kickboxingu, svjetska i europska prvakinja u tajlandskom boksu te svjetska prvakinja u savateu. Ali ona je i najbolja sportašica grada Splita za 2018. godinu, godinu kasnije je postala i Splitski pupoljak, a više puta je proglašena i najboljom borkinjom ringovnih disciplina u Hrvatskom kickboxing savezu. Impresivan popis zar ne?
Povratak u Split s još jednim zlatom
Sada kada su se slegli oni prvi dojmovi željeli smo čuti je li ova posljednja nagrada ujedno i Lucijina najdraža te kako su izgledali prvi trenuci nakon povratka u Split.
"Najposebnija nagrada mi je ujedno i najnovije osvojeno svjetsko prvenstvo u Portugalu koje mi je samo potvrda moje ustrajnosti, truda i talenta.
Tijekom natjecanja nisam bila svjesna svega što sam napravila, ali sada to sve polako dolazi na svoje te je osjećaj prekrasan i emotivan", rekla nam je te veselo dodala:
"Svaka proslava ima svoje čari, ali evo ova mi je najljepša. Kada smo se vratili u Split doček je bio bajkovit počevši od slikanja u pilotskoj kabini do susreta s majkom, najboljim prijateljima te klupskim prijateljima uz pjesmu i suze radosnice te za kraj proslava u moja dva omiljena kafića s omiljenim konobarima".
Najveća podrška - obitelj, prijatelji i treneri
Lucijina najveća podrška u ovome sportu, kao i na svi natjecanjima je zasigurno njena obitelj, a dodatan motiv za pobjedu u Portugalu je bio i njen otac, Petar Bilobrk, koji je tamo stigao kako bi ju uživo podržao kao što je to činio nebrojeno puta do sada.
"Najveća podrška su mi obitelj, prijatelji i treneri. Očevo prisustvo na mojim borbama mi uvelike znači zato što mi je on uzor, otac i najbolji prijatelj. Od svih me poznaje najbolje i tu je od mojih prvih mečeva, gdje mi je stajao u kutu s trenerom, do danas gdje je u prvim redovima tribina.
Taj osjećaj je poseban i mogla bi pričati i pričati, ali da skratim, to je nešto preemotivno i prelijepo i svima bih željela da osjete nešto takvo, tu povezanost. Naravno, tu su mama i seka koje imaju istu ulogu, ali one ne podnose baš najbolje moje mečeve, ipak ostaju kod kuće i čekaju pozive i planiraju dočeke", kroz smijeh je kazala vrckava Lucija.
Iako je osvojila sve što je do sada osvojiti mogla, Lucija ne planira stati. Već kuje planove za dalje.
"Daljnji planovi su mi baviti se što duže sportom, obraniti sve titule, završiti Fakultet sanitarnog inženjerstva, ali i završiti tečaj za trenericu kickboxinga te se zaposliti u struci sanitarnog inženjera", jasna je u svojim planovima.
Osim daljnjih planova za budućnost, ova mlada i uspješna Splićanka ima poruku i za sve mlade i njihovu budućnost.
"Moja poruka za mlade jest da se bave bilo kojim sportom koji ih čini sretnima i ispunjenima, bio to kickboxing ili neki drugi sport. Sama bit sporta je da ostanemo aktivni, zdravi, kako fizički tako i psihički, steknemo neke životne navike i prijateljstva pogotovo u današnjem vremenu te da proputujemo negdje gdje možda nikada ne bi otišli", poručila je za kraj našeg razgovora 'zlatna' djevojka.
POVEZANI SADRŽAJ:
SPLIĆANKA NA VRHU EUROPE 19-godišnja Lucija Bilobrk prvakinja Europe u tajlandskom boksu
BAKLJADA I SUZE RADOSNICE Ovako je Split dočekao zlatnu Luciju Bilobrk i Roka Daždora
ČUDO U PORTUGALU! Split na jednom natjecanju ima tri svjetske prvakinje u kickboxingu
VELIKI USPJEH SPLIĆANA Čak ih je troje izborilo polufinale na SP-u u Portugalu
SPEKTAKULARAN DOČEK Split harmonikom, vatrometom i bakljadom dočekao svoje 'zlatne' cure!
Članak je objavljen u sklopu projekta koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).