Povodom Dana žena, udruga Naš kvart jedanaesti put dodjeljuje priznanje Splitski cvit. Od prvog dana manifestacije građani su upoznali 120 splitskih latica, vrijednih žena koje su zaista ostavile trag u gradu Splitu.
Mnoge od žena nominiranih za ovo priznanje široj javnosti nisu bile poznate, no upravo zahvaljujući nominaciji mnogi su ih imali priliku upoznati, njih i njihov rad.
Ove godine nominirano je osam latica, od kojih ste imali prilike upoznati njih sedam, a danas je došao red i na osmu laticu. Ona je Daša Gazde – arhitektica i predsjednice udruge Društvo arhitekata Split.
.png)
Kako bi se ukratko predstavili onima koji Vas ne poznaju?
"Zovem se Daša Gazde, rođena sam u Splitu, odrasla u Splitu, studirala i radila u Zagrebu, vratila se u Split. Možda vam je čudno što ne navodim arhitekturu kao epitet raspoznavanja, ali još uvijek se ne poistovjećujem sa svojim zvanjem. Sam studij arhitekture, pa kasnije posao i sad posao i DAS osjećam kao nadogradnju sebe same. Kriteriji samoprihvaćanja se neprestano mijenjanju, tako da kad sad razmišljam o sebi, iako sam zaposleni projektant koji volontira u DAS-u, za sebe prvo promislim kako sam mama jednom dječaku."
Nakon Jezične gimnazije otišli ste na studij u Zagreb. Jeste li već odmalena bili skloni crtanju i maštali da jednoga dana Vaši crteži budu Vaš posao?
"Iako bi lirski bilo reći da jesam, da sam oduvijek htjela baš biti arhitekt, to jednostavno nije ni istina ni laž. Bila sam spretna s tehničkim crtežom, ali mi nikad nije to bilo usađeno odmalena. U obitelji nema arhitekata, pa da „potegnem“ na nekog, a evo, nakon mene i mlađi brat je završio arhitekturu (haha), i to mi je možda draže – jer je bolji arhitekt od mene."
Kako ste se odlučili baš za taj put? Imate li ili ste imali uzor u nekom hrvatskom arhitektu?
"Divni profesori ne uče, oni inspiriraju, tako su mene u gimnaziji (1. jezična gimnazija) potaknuli da istražim što se krije u tom spoju umjetnosti, inženjerstva i oblikovanja prostora na jedan, zapravo, jako suptilan način. Promatrajući iz ove pozicije u vremenu, mislim da je moja okolina znala prije mene što mi slijedi.
Hrvatska, je u posljednjih 75 godina imala niz odličnih arhitekata, urbanista koji su uz to bili i profesori. Ono što im je zajedničko svima, po meni, jest da su izbjegavali biti uzori; da se njih pitalo uvijek bi prije bili mentori – moji profesori, kao što su prof. Jukić, prof. Pegan, prof. Koružnjak će mi uvijek biti veća inspiracija od nekih superstar arhitekata."
Predsjednica ste Društva arhitekata Splita. Koliko je zahtjevna ta uloga i kako je biti žena na čelu jednog takvog društva?
"Iako se možda ne čini, pozicija predsjednice/predsjednika DAS-a je jako rodno neutralna pozicija. Da budem jasnija – nikoga, zapravo, nije briga jesam li žensko ili muško dokle god znam što pričam, i preuzmem odgovornost za izgovoreno. No, biti na takvoj poziciji je zapravo jako zahtjevno, neovisno o spolu, jer iziskuje izlazak iz zone komfora, pričanje s velikim brojem ljudi, čitanje mora papira zakona, planova, dopisa, priopćenja, konzultiranja s pravnicima i savjetnicima jer je prostor za pogrešku zapravo nepostojeći. Neprestano naglašavam to – da je integritet najvažniji dio našeg djelovanja. Još jedna stvar, ja sam predsjednica DAS-a, i kao svi članovi predsjedništva – volontiram u DAS-u, naime svi mi imamo svoj „pravi“ posao."
Član ste i Komisije za urbanizam Grada Splita. Kakva je suradnja DAS-a s Gradom, a kakva sa Županijom?
"Suradnja s gradom Splitom je jako, jako dobra, surađujemo na više nivoa, od analiza gup-a i ppug-a, analiza lokacija natječaja, do radnih skupina za sve strateške dokumente koje grad izrađuje.
Županija ipak, ima različit obuhvat djelovanja u odnosu na grad, no ipak dosadašnja suradnja je izvrsna. Upravo smo završili natječaj za Sutiklu u općini Podgora koji financira županija, dok je uz pomoć mog dopredsjednika, Žuvele, zahvaljujući županiji, pokrenut projekt azila za životinje na Klisu. Za kvalitetno stručno djelovanje društva arhitekata nužna je apolitičnost, opredjeljivanje za neku političku opciju društvo stavlja u poziciju u kojoj nikad ne smije biti – jer je nama cilj da sve opcije razumiju važnost naše struke u planiranju prostora."
Smatrate li da u Splitu vlada urbanistički nered?
"Porazno bi bilo reći da u gradu koji ima važeće prostorne planove vlada urbanistički nered. Nemojmo miješati bespravnu gradnju, koja se još uvijek događa, s urbanizmom. Moj laički stav je da bi sva bespravna gradnja (ne samo ona na području koje je proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za državu) trebala biti u kaznenom zakonu, jer je prostor ograničen resurs, a gradnja bez dozvole ili na području na kojem se dozvola ne može ni dobiti zapravo čin najvećeg nepoštovanja prostora."
Split ima Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje kao i Upravni odjel za urbanizam i izgradnju, ali čini se da to ipak nije bilo dovoljno pa je na red došao i Zavod koji je još uvijek, mogli bismo reći, u začecima. Gdje je zapelo?
"Zavod je aktiviran prije 12 mjeseci, u mandatu trenutnog gradonačelnika, i još je mlad/mali, no radi punom parom. Jasan mi je dojam 'na van' da ga nema, jer se ne pojavljuje u javnosti, no to je samo zbog toga što radi na izmjenama temeljnih planova za grad Split (PPUG i GUP) koji se nisu temeljito pročešljali skoro 20 godina. Kad pogledate koliko se zakona, pravilnika, akata, pa čak i ministarstava promijenilo u tom periodu, jasno je da taj posao popriličan.
Osnova zavoda su stručnjaci, no planove izglasava politika. Najbolji plan na svijetu može ostat samo crtež ako ne postoji politička većina ili konsenzus da se taj plan stavi na snagu jer svaki plan izglasava neko vijeće grada ili općine. Nikad ne propustim priliku naglasiti da je prostorno planiranje jako politička disciplina, no to ne govorim da obeshrabrim potencijalne buduće urbaniste i kolege, nego da svima dam do znanja što zapravo politički izbori znače. Prostor i planiranje prostora ne smije biti dio političke trgovine, no političku javnost moramo uvjeriti da je struka dobra za svih. Zapamtite, kao što sam već rekla – prostor nije jedini, ali je najvažniji resurs kojeg nemamo beskonačno."
Što mislite o ovom rješenju za Hrvojevu ulicu? Uređenje Zapadne i Istočne obale, i trenutno najvećeg projekta - Žnjan?
"Rješenje za Hrvojevu ulicu je odabrao ocjenjivački sud u kojem su bili i profesor s arhitektonskog fakulteta, i arhitekt konzervator, te još dvoje arhitekata uz dogradonačelnika, dakle u omjeru 4:1 na stranu struke. Čitajući obrazloženja koje je taj ocjenjivački sud napisao za sve radove, jasno mi je zašto su su valorizirali odabrano prvonagrađeno rješenje.
Uređenje zapadne obale je dio uređenja cijele luke, i to je, gledano sa stručnog aspekta bio, najjednostavniji dio cijele trilogije (istočna, zapadna i riva). Istočna obala je najkompleksniji zahvat, što urbanistički, što infrastrukturno, jer iako na prvu ne izgleda tako, neodvojivo je povezana s prostorom Kopilice i glavnim željezničkim kolodvorom koji se nalazi zapravo tamo. Rješavanje prometa, uz povezivanje svih funkcija koje se nameću tom dijelu grada, je najteži zadatak i u tom smjeru je išao i anketni natječaj za istočnu obalu koji je grad raspisao, a DAS proveo. Tim natječajem se htjelo dobiti više rješenja koja bi se jednako analizirala u svim segmentima te na taj način došlo do integralnog projektnog/planerskog zadatka za taj prostor (dodijeljeno je 5 nagrada od 1. do 5. jer nije postojala mogućnost da se dodijeli 5 jednakovrijednih nagrada).
Žnjan je dio grada koji grad Split duguje građanima koji žive na istoku grada. Grad kakav Split želi biti je grad koji omogućava građanima kvalitetni javni prostor te mislim da će se realizacijom projekta žnjana to početi događati i u ovom dijelu grada. U trenutku pseudourbanističkog blitzkriega 2000.tih, grad nije mogao/znao/htio iskontrolirati parametre prostornih planova za legalne zgrade ili zaustaviti ilegalnu gradnju tada ilegalnih zgrada. Novu stvarnost, novo normalno, nam je omogućila legalizacija koja nam je izbrisala nadu da ćemo moći popraviti takve zone. Žnjan, odnosno projekt Žnjan je neka reparacija nama građanima, da nam se da razlog da vjerujemo da živimo u gradu, a ne u nakupini kuća."
Moramo se dotaknuti i pluća grada, našeg Marjana. Kakva je situacija danas, Vaš osobni odnos prema Marjanu i odnos DAS-a prema Marjanu? Kakva je budućnost upravljanja park šumom Marjan?
"Marjan je uvijek bio jedinstveni društveni konsenzus u Splitu koji traje 150 godina, i ne sjećam se da je ikad itko bio protiv Marjana. Marjan je dio mene od djetinjstva, mislim da sam najviše vremena tamo provodila, obiteljski smo kondicionirani da je Marjan utočište.
Danas, 65 godina nakon upozorenja arhitekta Frane Gotovca da moramo shvatiti da će ili „Marjan u grad ili grad u Marjan“ je napokon jasno koliko ga moramo čuvati, i, suprotno uvriježenom mišljenju, imamo alate da ga čuvamo. Iako se nekad čini da prostorni planovi mogu malo zaštiti prostor kao što je park šuma nekad su ovi alati koje koristimo lokalno bolji nego kad ih prepustimo regionalnoj ili državnoj razini."
Naš grad bogat je i arhitektonskim nasljeđem, ali adekvatna obnova izostaje. Koteks na Gripama, zgrada Dalmacijavina u luci, hotel Zagreb na Dujilovu i njegova šetnica,…koga smatrate glavnim krivcem za to, zašto nema interesa da se obnove stari objekti?
"Svaka od navedenih lokacija ima svoj specifični problem i zapravo im je zajedničko samo da su u sporadičnom fokusu i da su neodržavane. Jako često je problem imovinsko pravni, zatim prostorno planski, neke su građevine kulturna dobra. Mislim da interes zaista postoji, no interes javnosti i javni interes uglavnom nisu iste stvari. Javni interes je društveni dogovor koji povezuje generacije i daje garancije da će se taj dogovor i ispoštovati, dok je interes javnosti točka u vremenu uzrokovana najčešće nekim prijelomnim događajem na koji se reagira. Svaka od ovih lokacija bi trebala proći sustavnu analizu i uključivanje javnosti na svim razinama, da bi se definiralo što nam tamo treba. Nije zanemariva ni činjenica da neke od njih nisu u gradskom/državnom vlasništvu. Imam nepopularan stav da dokle god nismo spremni odraditi analizu i definiranje projektnih zadataka za svaku od ovih lokacija jako precizno, što bi uključivalo modele obnove, ali i ekonomske isplativosti, dakle ići jako detaljno u to, bolje ih je i ne dirati. Obnova bez smislene namjene je samo odgađanje propadanja."
Sve veći problem u Splitu je i parking. Kako biste Vi riješili taj problem s parkingom odnosno nedostatkom istog?
"Matematika kaže da imamo otprilike četiri puta više automobila nego legalnih parking mjesta, što ne znači da treba odustati, dapače, trenutna vlast (nastavljajući se na prethodnu) planira i izvodi garaže po cijelom gradu, na primjer novoplanirane su na Lovrincu i uz Tursku kulu. Problem s parkingom se rješava sistemom zona garaža i dobrim i pouzdanim javnim gradskim prijevozom."
Vratimo se na DAS. Treba li DAS više surađivati s građanima na dobrobit njih i grada ili se više okrenuti prema problemima s kojima se susreću arhitekti?
"Ovim pitanjem ste jako dobro detektirali problem jer pokazuje da nedostaje formalna karika u lancu koja bi bila strukovna komponenta i povezivala javnost i struku te čiji bi zadaci bili da definira model participacije (uključivanja) javnosti i provodi ga na svim razinama.
DAS je stručna udruga koja komunicira sa zainteresiranom javnosti. Ta „zainteresirana javnost“ nisu samo vodstva gradova i općina i njihove stručne službe već i svi ostali od udruga građana do pojedinaca. Ciklus radionica "U iščekivanju urbanizma" koji je započeo s Grad Odrasta na Mejašima, a nastavio se u Srinjinama i Žrnovnici je zapravo bio ciklus radionica za građane tih dijelova grada s kojima smo raspravljali i zajedno s njima došli do zaključaka što im nedostaje u prostoru i što bi željeli. Proveli smo i ozbiljne ankete o življivosti tih dijelova grada koje su pokazale problematiku tih prostora na statističkoj razini. Zatim smo sve smjernice, i stručne i one od stanovnika, prezentirali studentima arhitekture i srodnih zanimanja iz cijele države i pustili ih da rade kroz dvodnevne mentorske radionice. Rezultati su odlični, uskoro ćete moći pročitati više o tome jer slijedi publikacija.
Kako sebe vidimo kao nekog univerzalnog prevoditelja prostornih problema u svim smjerovima, jer je prostorno planski „jezik“ dosta kompliciran laicima, odlučili smo netom prije javne rasprave za izmjenu gupa i ppug-a objaviti čitanku prostornih planova, kako bi naši sugrađani mogli bolje i lakše razumjeti taj meta-jezik.
I naše kolege i naši sugrađani vide naš rad kroz kontinuirano djelovanje u toj apolitičnoj i legalističkoj niši, jer ne postoji magično prihvaćanje struke, nas arhitekata u ovom slučaju, bez jako puno rada u toj niši. Nemojmo se zavaravati, loš sistem će pobijediti svakog entuzijasta – svaki put. Zato mi u DAS-u stvaramo platformu u kojoj takvim entuzijastima dajemo priliku da kroz radionice, publikacije, pristup - rade. Rade da nam svima bude bolje."
I za kraj, je li Vas iznenadila ova nominacija za Splitski cvit?
"Ja sam, po prirodi, introvert. Ipak, nakon 4 godine, postalo mi je lako pričat o struci u bilo kojem trenutku, te će me jako teško neko pitanje ostaviti bez teksta. Pratim rad udruge Naš kvart, znam koje sjajne žene, ja kažem the žene, prođu kroz nominacije, pa mi je prepoznavanje mene, kao pojedinca u kolektivu DAS-a, bilo poprilično iznenađenje.
Kažem, teško me uhvatiti nespremnu, no nominacija me ostavila bez teksta.
Najiskrenije hvala."
Povodom Dana žena, udruga Naš kvart jedanaesti put dodjeljuje priznanje Splitski cvit. Svečana dodjela priznanja Splitski cvit održat će se 8. ožujka 2024. (petak) u 10:30 u Staroj gradskoj vijećnici na Pjaci.
Ove godine nominirano je osam latica: Marina Vidović - predsjednica udruge Feniks, Ecija Budić – odgajateljica u Dječjem vrtiću Dobri, Sonja Šumić – suvlasnica Naklade Fragment, Dubravka Ledina - voditeljica mobilnih palijativnih timova i stacionarnih odjela Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Morana Koludrović – prodekanica za studijske programe i kvalitetu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Darija Baković Kramarić - predstojnica Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split, Marija Lulić – dugogodišnja chefica hotela Park i potpredsjednica ŠKMER-a, Daša Gazde – arhitektica i predsjednice udruge Društvo arhitekata Split.
Sve nominirane latice ove godine će uz prigodnu plaketu na dar dobiti i knjigu Ružičasti crnjak, autorice Slavice Aralice, a dobitnica priznanja Splitski cvit će uz to dobiti i skulpturu umjetnice Karin Grenc.
Na svečanoj dodjeli priznanja nastupit će i učenici Glazbene škole Josip Hatze Split.
Od prvog dana manifestacije građani su upoznali 120 splitskih latica, vrijednih žena koje su zaista ostavile trag u gradu Splitu. Sve one jednako su vrijedne, no na kraju samo jedna ode kući sa priznanjem Splitski cvit.
Mnoge od žena nominiranih za ovo priznanje široj javnosti nisu bile poznate, no upravo zahvaljujući nominaciji mnogi su ih imali priliku upoznati, njih i njihov rad.
Povezani sadržaj:
