Poetske monodrame nisu rijetkost u hrvatskom glumištu, u proteklih četrdesetak godina svjedočili smo barem dvoznamenkastom broju predstava u kojima su naši istaknuti glumci uprizorili na pozornici ponajljepše stihove hrvatskog pjesništva pa su klasici naše lirike - Ujević, Šimić, Matoš, Parun i drugi dobili svoje samostalne predstave u izvedbi Gorana Matovića, Darka Ćurde, Joška Ševe, Robeta Kurbaše i drugih, od kojih su neke objavljene i na audio nosačima zvuka (CD-ima).
I splitska pjesnikinja Maja Tomas, koja je imala i ranije glumačkog iskustva tumačenjem epizodnih uloga u pojedinim našim TV serijama, zanimljivo je odigrala dramatiziciju svog intimističkog pjesništva, koje je izvela sredinom studenoga 2014. godine u dvorani Europskog pokreta u Zagrebu i foyeru HNK-a u Splitu. Zagrebačka dramaturginja Lana Bitenc prije desetak je godina dramatizirala stihove iz prve dvije knjige pjesama Maje Tomas (Savez neraskidív, 2003. i Pod nebom plavetnim, 2006.), a na tom su predlošku autorica Maja Tomas i dramaturg i redatelj Zdravko Odorčić izbrusili scensku monodramu Kad' će bit' meni milo, u produkciji Kulturne udruge Kultura snova – Kazalište na dlanu iz Zagreba.
U scenskom minimalizmu, s malom scenografijom (noćna lampa, stolica, knjiga...) rodio se pedesetominutni recital u kojem autorica Maja Tomas uvjerljivo kazuje svoje misaone i ljubavne stihove o jednoj ženi, njezinu životu između bura i oluja, rađanju i rastu ljubavi, posrtajima i uzletima duše, obitelji, djeci, prijateljima, moru, prirodi... Nostalgični je to solilokvij u kojem se interpretatorica vraća u svoje djetinjstvo, mladost i zrele dane, sjeća se i ljutnje i gnjeva, ali to bjehu tek iskre iz žeravice ljubavi iz koje je buknuo plamen sreće i vedrine u životu.
Autorica slavi ljepotu života i sreće u malim stvarima, u kojima je topli pogled, mali stisak ruke ili suglasni treptaj duše dovoljno da se srce razigra, oči razvesele, ojača vjera u život, razlista radost življenja.
Dio stihova ispisan je i na suvremenoj splitskoj čakavštini, koja u ovim globalizacijskim vremenima i nije duboko uronjena u bunar zaudobjenih Marulovih riči, pri čemu se ne pravi prevelika barijera slušateljima koji ne govore čakavštinu; stihovima tek daju dodatnu uvjerljivost, šušt i gušt.
U predstavi se čuje i glas autorskog podsvjesnog "Drugog ja", pa predstava ima privlačan ritam i dramatiku u kojoj vrijeme druženja s poezijom iscuri brzo, nenametljivo i privlačno, darivajući ugodne trenutke plovljenja ovom poetskom monodramom Kad' će bit' meni milo, koju bi bilo dobro pogledati i diljem školskih i gradskih knjižnica te naših ljetnih kulturnih pozornica.