SPLITSKA PREZIMENA (XXIX.) Vukas Radmilović prvi se put spominje 1444. godine. Zanimljiv je put ove obitelji iz Velog Varoša

Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana.

Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"

- Tekst se nastavlja nakon oglasa -

Prezime te pučke obitelji iz Velog Varoša u početku je glasilo Radmilović (od pridjeva rad i mio). Promjena u Razmilović potaknuta je željom za lakšim izgovorom, a nastupila je tek krajem 18. stoljeća. Prezime koje je tipičan patronimik, javlja se prvi put 1444. godine, kada se spominje Vukas Radmilović, stanovnik predgrađa kojeg se susreće još nekoliko puta, posljednji put 1470. godine.

- Godine 1469. spominje se Juraj, 1474. godine Jakov Radmilović, te 1476. godine Milašin Radmilović (imena Vukas i Milašin govore da svetačka imena nisu još u potpunosti "istjerala" narodna.) iz predgrađa, čija je žena Cvita kći Radivacija Sirišćea (rodonačelnik Sirišćevića). Ante Radmilović se javlja 1566. godine. Sudac je bratovštine sv. Marije u Poljudu, dok iz oporuke Klarice, žene Mate Radmilovića iz 1609. godine saznajemo da su posjedovali kuću iznad crkve sv. Križa.

Oslikao dva crkvena korala

Značajna osoba iz te obitelji je franjevac Bonaventura Radmilović (ne Razmilović) koji se nakon što je proveo izvjesno vrijeme u samostanima toga reda u Veneciji i Lorettu, vratio u poljudski samostan, gdje je kao slikar minijaturist oslikao dva crkvena korala, koji se i danas tamo čuvaju. Umro je 1678. godine (otprilike sto godina prije nego što će se prezime Razmilović prvi put pojaviti ) u dobi od 60 godina i pokopan je u crkvi sv. Marije u Poljudu.

- Radmilovići su poput ostalih stanovnika Splita i predgrađa kao članovi teritorjalnih jedinica sudjelovali u borbi protiv Turaka. Nekoliko njihovih članova spominju se u 17. i 18. stoljeću kao "alfieri" (zastavnici). Do kraja 18. stoljeća spominju se dva nadimka od kojih se Martolos javlja početkom, a Botica krajem spomenutog stoljeća.

Godine 1832. u Splitu živi 36 članova obitelji, pomoraca i ribara, uz jednog financa i konopara. Oni posjeduju 7.160 metara kvadratnih, a kao koloni obrađuju 21.745 metara kvadratnih uživajući prihod po glavi od 477 metara kvadratnih što ukazuje da se obitelj gotovo ne bavi poljoprivredom. U 20. stoljeću obitelj koristi oba prezimena.

SPLITSKA PREZIMENA (XXVIII.) Radosavljevići u Split stižu iz Vranjica u 16. stoljeću, a po nečemu je ovo prezime posebno

SPLITSKA PREZIMENA (XXVII.) Puizina je vjerojatno hrvatska obitelj povratnika iz talijanske Apulije

SPLITSKA PREZIMENA (XXVI.) Prvi Ružić koji se spominje u Splitu bio je član bratovštine sv. Marije u Poljudu i sv. Marije u Žrnovnici

SPLITSKA PREZIMENA (XXV.) Prezime Roje nije francusko, u Splitu se prvi put spominje 1503. i ima veze s Kaštelima

SPLITSKA PREZIMENA (XXIV.) Šilovići su se doselili u Split iz Poljica u 16 stoljeću. Prvi put se spominju 1566.

SPLITSKA PREZIMENA (XXIII.) Senjanovići su stara pučka obitelj iz Velog Varoša, podrijetlom iz Senja. Prvi put se javljaju 1477.

SPLITSKA PREZIMENA (XXII.) Prezime Smoje dolazi od Smoljanović, pojavljuje se u Splitu nakon pada Klisa 1537.

SPLITSKA PREZIMENA (XXI.) Pavezze prezime duguju Petrovom sinu Pavi koji se kao Alujević - Dreje oženio Marom Senjanović

SPLITSKA PREZIMENA (XX.) Prvi susret s prezimenom Pajić postoji od 1475. godine kada se spominje Mare, žena Martina Orlića

SPLITSKA PREZIMENA (XIX.) Rodonačelnik obitelji Novak je Novak Ružić iz Podstrane koji se prvi put spominje u Splitu 1595.

SPLITSKA PREZIMENA (XVIII.) Petriće u Splitu pratimo od od 16. stoljeća, grana su obitelji Puizina

SPLITSKA PREZIMENA (XVII.) Negodići su doselili u Split nakon Ciparskog rata (1571. - 1573.), cijeli je Vranjic tada odselio

SPLITSKA PREZIMENA (XVI.) Ninčevići su u Split došli s Barbarinca ili Vranjica. Ipak, jedno pitanje ostaje otvoreno

SPLITSKA PREZIMENA (XV.) Maškovići su stigli iz sela Kuk nakon pada Klisa. Vrlo je vjerojatno da je od tamo i dobar dio moliških Hrvata

SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako

SPLITSKA PREZIMENA (XIII.) Mojtići su vjerojatno uskoci, prvi put se spominju nedugo nakon pada Klisa

SPLITSKA PREZIMENA (XII.) Splitski Krstulovići prisutni su u gradu od 1601. godine. Doselili su se iz Poljica, vjerojatno iz Srinjina

SPLITSKA PREZIMENA (XI.) Obitelj Kovačić nalazi se u Splitu najmanje 500 godina i danas u njemu žive predstavnici 16. do 18. generacije rođene u gradu

SPLITSKA PREZIMENA (X.) Obitelj Duplančić je poljičkog podrijetla i stalno prisutna u Splitu od 1596. godine

SPLITSKA PREZIMENA (IX.) Jedna grana Dumanića uzdigla se do plemićkog statusa, promjenivši prezime u Dumaneo pa je izumrla. Jakaše su se doselili iz Vranjica

SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka

SPLITSKA PREZIMENA (VII.) Cipciji su jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelj i nemaju veze s trogirskom plemićkom obitelji Cippico

SPLITSKA PREZIMENA (VI.) Jelaske prezime vjerojatno mogu zahvaliti vjenčanju Pavla Drelje s Jelom Novakušić-Dadas 1674. godine

SPLITSKA PREZIMENA (V.) Siriščeviće u Splitu pratimo od 1476., a Dadase je u Split doveo Ciparski rat

SPLITSKA PREZIMENA (IV.) Cindro: Jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelji, prvi im se poznati spomen javlja još 1240. godine

SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća

SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"

SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split