Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana.
Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"
Puizina kao augmentativ označava velikog Puljiza, stanovnika Apulije. Iz Apulije se oko 1530. godine doselila u Split trgovačka obitelj Barisano koja nestaje iz Splita nakon velike kuge 1607. godine. Kako iz Splita nije u 15., ali ni u 16. stoljeću zabilježeno doseljenje niti jedne pučke obitelji iz Apulije (niti iz Italije), može se pretpostaviti, da je obitelj Puizina hrvatska obitelj povratnika iz Apulije, tvrdi Kuzmanić.
- Na sličan način su se stanovnici Kaštel Ćipika iselili u Apuliju za Ciparskog rata (1571. - 1573. godine), te na nagovor gospodara vratili u Kaštela. No ne treba odbaciti mogućnost da prezime čuva spomen na nekog pretka koji je samo sličio na nekog stanovnika Apulije, te je vezano za posao dolazio u Split. U Splitu smo ih prvi put susreli 1566. godine kada se spominju Šime i Roko Puljišević (Pugliseuich).
Godine 1602. nailazi se na Jakicu, ženu Šime Puizine (Puglisina), koja daje svoju kćer Maru za ženu
meštru Ivanu, bačvaru (bottarij) iz Trogira, stanovnika Splita. Tom prilikom se spominje i Šimin sin Visko. Šime Puljizinović umro je u Splitu 1618. godine u dobi od 110 godina, a njegov sin Visko, od kojeg su svi današnji Puizine i splitski Petrići, 1625. godine u dobi od 63. godine.
Kuzmanić dodaje da iz iznesenog sljedi kako je Šime Puizina dobio sina Viska u dobi od 50. godina (nepreciznost matica umrlih), što je argument više za pretpostavku o njemu kao povratniku iz Apulije. Varijacije prezimena neće dugo trajati i prezime Puljizina (u skladu s regulom da u "spliskom jaziku moje babe Franine" ne postoji lj) s početka 17. stoljeća bit će početkom 18. stoljeća promijenjeno u današnje Puizina (koje su stari Splićani u skladu sa spomenutim regulama, averzija prema diftonzima izgovarali Pujizina).
- Širenje obitelji i potreba za razlikovanjem dovest će do toga da se potomci Petra Puizine, koji je 1727. godine oženio Katu Ivanišević - Kukoč, počinju krajem 18. stoljeća nazivati Petrić, tako da splitski Puizine i Petrići predstavljaju isti rod.
Godine 1832. na Lučcu žive 33 člana obitelji čije članove susrećemo s nadimcima Tombirin i Duić (iz Kuzmanićevog ranog djetinjstva ostala mu je u memoriji rima : reci pravo Tombirinu Duje je li ovo od masline uje). Od težačke orijentacije odstupa samo pomorac Duje koji je 1839. godine oženio Luciju Radmilović.
Obitelj posjeduje 32.454 metra kvadratna zemlje, dok kao koloni obrađuju 156.259 metara kvadratnih uživajući prihod po glavi od 4.140 metara kvadratnih što ih svrstava među bogatije, dominantno težačke obitelji.
- Valja zabilježiti da je njihov prihod po glavi gotovo 50 posto viši od prihoda obitelji Petrić s kojom imaju zajedničko podrijetlo.
SPLITSKA PREZIMENA (XVIII.) Petriće u Splitu pratimo od od 16. stoljeća, grana su obitelji Puizina
SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako
SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka
SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća
SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"
SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split
