SPLITSKA PREZIMENA (XXXII.) Lovre Tomić Spudičević domogao se silnog blaga: "U povijesti grada nisam naišao na sličan primjer tako izuzetno brzog i velikog bogaćenja"

Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana. 

Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"

 
Prezime Spudičević je vrlo staro i spominje se još u 15. stoljeću s oznakom iz Jesenica. Njihov ulazak u grad vezan je za 1597. godinu kada Pave Dejanović, pok. Jure, prodaje kuću Grguru Spudičeviću pok. Filipa, iz sela Jesenica u Primorju. 
 
- Iz 1597. godine imamo njegovu oporuku u kojoj se spominje supruga Mare, rođena Vojnović, te djeca Marko, Ivan, Kate, Klara i Lucija. Spudičevići početkom 17. stoljeća koriste prezime Spudeus, a nešto kasnije Zoljević. Po Tomi Spudičeviću, iz prve polovice 17. stoljeća, uz prezime počinju stavljati pridjevak Tomin, 1689. godine, koje će kasnije prerasti u Tomić (javljajući se u početku sa Spudičević, a kasnije bez njega).
 
Prezime Tomić - Ferić je nastalo tako što se Ivan Prlain, Jurin oženio 1688. godine s Anom Ferić i od tada se taj rod naziva Prlain - Ferić. Marko Spudičević Tomić, pok. Ivana oženio se posljednjim izdankom tog roda, Katom Prlain - Ferić 1788. godine, postavši rodonačelnik roda Tomić-Ferić. 
 
U Splitu 1832. godine živi 115 predstavnika velovaroške obitelji (najbrojniji u Splitu), od kojih Kuzmanić one s nadimkom Kamatnik (osam članova obitelji) analizira posebno. Tomići se susreću kao
težaci, mesari, pomorci, te obrtnici gotovo svih vrsta. Posjeduju 80.104 metra kvadratna, dok kao
koloni obrađuju 360.080 metara kvadratnih uživajući prosječan prihod po glavi od 2.918 metara kvadratnih što je iznad prosjeka obitelji miješanog socijalnog statusa. 
 
- Brojni nadimci obitelji Tomić u 19. stoljeću, potaknuti potrebom za razlikovanjem, su Bunđula, Gojan, Tanđur, Kralj, Matas, Ferić (Ferić je i dio prezimena), Bamba, Kukež, Strko, Zuanin. Tomići dosta kasno daju svećenika Augustina (1849. - 1908.) sina trgovca Mihovila koji je imao svoju butigu i Antice Šore.

Posjed obitelji Tomić - Kamatnik, koja 1832. godine ima osam članova poseban je kuriozitet, naglašava Kuzmanić. Naime, Grgur Tomić Andrijin oženio je 1768. godine Ivanicu Delić. Njihov sin Lovre ženi se
1799. godine Ivanicom Tvrdić, a prilikom smrti, 1831. godine u dobi od 58 godina, zabilježen je
kao posjednik. Zapisan je u katastru uz napomenu da je najčešće prekrižen i zamijenjen sinom
Matom, a ponegdje sinom Ivanom i svojom suprugom. 
 
Mate se kao 19- godišnji mesar oženio težakinjom Dominom Aljinović 1819. godine, a nakon njezine smrti 1848. godine Katom Brkojević - Pešnjardo, kada je zapisan kao posjednik. Drugi Lovrin sin Ivan se kao mesar oženio Marijom Šilović Sale 1827. godine, a njihov sin, posjednik Mate, ženi se trafikanticom Marijom Paić 1847. godine. Tom prilikom je njegov otac Ivan zapisan kao posjednik.
 
- Matin sin Ivan je poštanski činovnik, dok su druga dva sina, Lovre i Duje, pomorci, te su sva trojica
oženjeni u Splitu. Nadimak Kamatnik, koji dovoljno govori sam za sebe, javlja se kod djece
Mate i Marije Paić. Obitelj Tomić - Kamatnik posjeduje 369.441 metar kvadratni. Kao koloni 
organiziraju obradu 22.177 metara kvadratnih uživajući golem prihod od 20.301 metar kvadratni što ih svrstava u sam vrh posjedničkih obitelji. 
 
Na koji se način Lovre Tomić Spudičević (1773. - 1831.) iz težačke obitelji, koji je imao 25 godina prilikom pada Venecije, 32 prilikom dolaska Francuza, te 40 na početku druge austrijske uprave, domogao silnog bogatstva, izuzetno je interesantno, podsjeća Kuzmanić. Kaže da u povijesti grada nije naišao na sličan primjer tako izuzetno brzog i velikog bogaćenja. 
 
Činjenica da obitelj Tomić - Kamatnik ima 1832. godine sedam puta veći prihod po glavi od obitelji Tomić najbolje ilustrira iznesene konstatacije.

SPLITSKA PREZIMENA (XXXI.) Tecilazić je prezime koje se spominje još u oporuci Marka Marulića

SPLITSKA PREZIMENA (XXX.) Jelačići imaju kontinuitet u Splitu od uskoka Grgura

SPLITSKA PREZIMENA (XXIX.) Vukas Radmilović prvi se put spominje 1444. godine. Zanimljiv je put ove obitelji iz Velog Varoša

SPLITSKA PREZIMENA (XXVIII.) Radosavljevići u Split stižu iz Vranjica u 16. stoljeću, a po nečemu je ovo prezime posebno

SPLITSKA PREZIMENA (XXVII.) Puizina je vjerojatno hrvatska obitelj povratnika iz talijanske Apulije

SPLITSKA PREZIMENA (XXVI.) Prvi Ružić koji se spominje u Splitu bio je član bratovštine sv. Marije u Poljudu i sv. Marije u Žrnovnici

SPLITSKA PREZIMENA (XXV.) Prezime Roje nije francusko, u Splitu se prvi put spominje 1503. i ima veze s Kaštelima

SPLITSKA PREZIMENA (XXIV.) Šilovići su se doselili u Split iz Poljica u 16 stoljeću. Prvi put se spominju 1566.

SPLITSKA PREZIMENA (XXIII.) Senjanovići su stara pučka obitelj iz Velog Varoša, podrijetlom iz Senja. Prvi put se javljaju 1477.

SPLITSKA PREZIMENA (XXII.) Prezime Smoje dolazi od Smoljanović, pojavljuje se u Splitu nakon pada Klisa 1537.

SPLITSKA PREZIMENA (XXI.) Pavezze prezime duguju Petrovom sinu Pavi koji se kao Alujević - Dreje oženio Marom Senjanović

SPLITSKA PREZIMENA (XX.) Prvi susret s prezimenom Pajić postoji od 1475. godine kada se spominje Mare, žena Martina Orlića

SPLITSKA PREZIMENA (XIX.) Rodonačelnik obitelji Novak je Novak Ružić iz Podstrane koji se prvi put spominje u Splitu 1595.

SPLITSKA PREZIMENA (XVIII.) Petriće u Splitu pratimo od od 16. stoljeća, grana su obitelji Puizina

SPLITSKA PREZIMENA (XVII.) Negodići su doselili u Split nakon Ciparskog rata (1571. - 1573.), cijeli je Vranjic tada odselio

SPLITSKA PREZIMENA (XVI.) Ninčevići su u Split došli s Barbarinca ili Vranjica. Ipak, jedno pitanje ostaje otvoreno

SPLITSKA PREZIMENA (XV.) Maškovići su stigli iz sela Kuk nakon pada Klisa. Vrlo je vjerojatno da je od tamo i dobar dio moliških Hrvata

SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako

SPLITSKA PREZIMENA (XIII.) Mojtići su vjerojatno uskoci, prvi put se spominju nedugo nakon pada Klisa

SPLITSKA PREZIMENA (XII.) Splitski Krstulovići prisutni su u gradu od 1601. godine. Doselili su se iz Poljica, vjerojatno iz Srinjina

SPLITSKA PREZIMENA (XI.) Obitelj Kovačić nalazi se u Splitu najmanje 500 godina i danas u njemu žive predstavnici 16. do 18. generacije rođene u gradu

SPLITSKA PREZIMENA (X.) Obitelj Duplančić je poljičkog podrijetla i stalno prisutna u Splitu od 1596. godine

SPLITSKA PREZIMENA (IX.) Jedna grana Dumanića uzdigla se do plemićkog statusa, promjenivši prezime u Dumaneo pa je izumrla. Jakaše su se doselili iz Vranjica

SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka

SPLITSKA PREZIMENA (VII.) Cipciji su jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelj i nemaju veze s trogirskom plemićkom obitelji Cippico

SPLITSKA PREZIMENA (VI.) Jelaske prezime vjerojatno mogu zahvaliti vjenčanju Pavla Drelje s Jelom Novakušić-Dadas 1674. godine

SPLITSKA PREZIMENA (V.) Siriščeviće u Splitu pratimo od 1476., a Dadase je u Split doveo Ciparski rat

SPLITSKA PREZIMENA (IV.) Cindro: Jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelji, prvi im se poznati spomen javlja još 1240. godine

SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća

SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"

SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split