Inflacija raste iz mjeseca u mjesec, a to najviše osjećaju oni najugroženiji, najsiromašniji građani koji gledaju svaku akciju u dućanu i čine prava čuda da "crkavicu" rastegnu od početka do kraja mjeseca.
Jedna splitska umirovljenica obratila nam se tužnim pismom na redakcijski e-mail.
"Dragi moji, šaljem vam ovaj mail bez nekog posebnog povoda nego da se društvo sjeti onih najranjivijih. Teško mi je to reći, ali došla sam prid zid. Moja penzija iznosi 250 eura. Živim sama, a nažalost imam brojne bolesti s kojima živim i koje mi otežavaju svakodnevni život.
Znaju li naš političari kako je preživjeti mjesec s 250 eura? Živim skromno, da ne mogu skromnije, ali nekad se upitam kako uspijem preživjeti iz mjeseca u mjesec. Nadam se da neće doći do toga da budem ikada u iskušenju da ukradem komad hrane jer ga ne mogu priuštiti.
Naravno da bih željela sebi pronaći još neki izvor zarade, šetam gradom i razmišljam, ali rješenje jednostavno nema jer sam stara i nemoćna", piše nam Splićanka koja je u profesionalnoj karijeri radila u jednom gradskom uredu.
"Nisam više jaka", dodala je.
"Mislim da nisu krivu ni političari što ne gledaju na sirotinju, nego društvo koje ih je izabralo i koje pristaje na sve ovo. Gledajte, daju nam 10 eura i kažu da su nam povećali penziju. Je li ih sram?", pita se naša sugovornica.
"S 10 eura možeš sebi kupiti ni uloške, a kamoli jesti. To me još više pogađa. Pitam se, kako uopće izdržavam svoju situaciju. Ali trudim se", zaključuje Splićanka.
