Peta kandidatkinja koju predstavljamo je Jadranka Šepić, znanstvenica iz Splita koja je titulu dipl. ing. fizike – usmjerenje geofizika stekla 2007. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2007. do 2019. godine radi na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, prvo kao znanstvena novakinja, zatim kao poslijedoktorandica, te od 2016. godine kao znanstvena suradnica. Dio doktorskog istraživanja, u trajanju od godine dana, provela je na Sveučilištu Balearskog otočja, te na Ocean Sciences Institute u Kanadi, gdje je stekla suradnike s kojima i danas radi.
Jadranka je veoma aktivna i u podučavanju, te od 2010. godine sudjeluje kao asistentica u nastavi na Sveučilišnom odjelu za studije mora te na Odjelu za fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Također, aktivna je i u popularizaciji znanosti te je sudjelovala u niz Festivala znanosti, u Ljetnoj tvornici znanosti, te u organizaciji popularnih predavanja u Veloj Luci i u Sobri.
Fokus njenog istraživačkog rada su iznenadne poplave priobalnih područja poznate pod nazivom meteorološki tsunamiji.
.
Odakle ta 'privlačnost' prema tsunamijima?
- Pojava je svakako zanimljiva. No čini mi se da je moje bavljenje istom rezultat niza slučajnosti, počevši od toga da sam s očeve strane porijeklom iz Vrboske na otoku Hvaru, jedne od lokacija gdje su meteotsunamiji veoma česti. Čak se sjećam da sam nešto što bi se moglo nazvati veoma slabim meteotsunamijem promatrala tamo kao dijete. Tema mog diplomskog rada su također bile promjene razine veoma slične meteotsunamijima. A netom što sam diplomirala, pojavilo se slobodno radno mjesto baš za istraživanje meteoroloških tsunamija. I tako… malo po malo.
Meteotsunami – ljudi prvo pomisle na razorni tsunami koji ruši sve pred sobom i odnosi na stotine života. Možete li malo pobliže pojasniti ovaj pojam?
- Meteorološki tsunamiji nalikuju „običnim“ tsunamijima – odlikuju ih veliki valovi, snažne struje i razorna snaga. No, meteorološki tsunamiji nisu izazvani podmorskim potresima, već procesima u atmosferi, prije svega iznenadnim promjenama tlaka zraka kakve se primjerice mogu zabilježiti prilikom prolaska olujnog oblaka. Meteotsunamiji srećom nisu ni približno opasni kao razorni tsunamiji izazvani potresima. Ali nisu ni bezopasni. Mogu uzrokovati veliku materijalnu štetu, a ponekad, nažalost i gubitak ljudskih života.
Koliko su česte te poplave na Jadranskom moru? Gdje?
- Za razliku od tsunamija koji su na Jadranskom moru vrlo rijetki, meteorološki tsunamiji su relativno česti. Svakih par godina bilježi se po jedan destruktivan događaj.
Zanimljivo je da se vjerojatno najjači poznati svjetski meteotsunami dogodio u Veloj Luci na otoku Korčuli na prvi dan ljeta 1978. godine. Tada je, u rano-jutarnjim satima, razina mora u uvali naglo porasla. More se u desetak minuta podiglo do 3 m iznad svoje srednje razine i potpuno poplavilo rivu i prizemlja kuća. Kad je doseglo svoju najvišu razinu, more se jednako naglo počelo povlačiti. Na tom povlačenju je za sobom povlačilo sve što mu se našlo na putu. More se povlačilo, i povlačilo, sve dok dobar dio uvale u mjestu nije „ostao na suhome“. Povlačenje je trajalo desetak minuta, a nakon toga je more ponovo nagrnulo u uvalu. Ovo podizanje i spuštanje morske razine, poplavljivanje i „osušivanje“ trajalo je cijelo jutro. Nanesena je golema materijalna šteta.
Osim u Veloj Luci, jaki meteorološki tsunamiji u Jadranu se često bilježe i u Stari Gradu i Vrboskoj na otoku Hvaru, u Malom Lošinju i na otoku Istu. Javljaju se i na drugim mjestima, ali s manjim snagom i rjeđe.
Zanimljivost je da Hrvatska ima online katalog meteotsunamija. Kako funkcionira?
- Začetnik kataloga je akademik Mirko Orlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. On je u jednom znanstvenom radu popisao sve poznate jadranske meteotsunamije – pri čemu je podatke o mnogima pronašao pretražujući stare novinske zapise.
Kako bi ove podatke učinili dostupnima svim znanstvenicima, ali i zainteresiranim građanima odlučili smo napraviti on-line verziju kataloga meteotsunamija koju redovito nadopunjavamo novim događajima. Zasad imamo 27 popisanih događaja, s tim da znamo za još 3 koja još nismo upisali. Možda je posebno zanimljivo da postoji opcija „prijavi meteotsunami“ – putem koje nam se građani mogu javiti, ako primijete meteotsunami. I eto, ove godine smo imali prvu dojavu o meteotsunamiju. Gospođa Marion Podolski s Hvara nam je veoma detaljno opisala događaj, i opet iz Vrboske na otoku Hvaru.
Može li se meteotsunami predvidjeti?
- Svakako se trudimo. Ali moram priznati da za sada nismo potpuno uspješni. Bila sam voditeljica projekta MESSI koji je za cilj imao upravo izradu prototipa sustava za upozorenje na opasnost od meteoroloških tsunamija. U sklopu ovog projekta instalirali smo veliki broj instrumenata za mjerenje razine mora i tlaka zraka i brzine vjetra; pokrenut je model za prognozu meteotsunamija te je napravljen niz istraživanja.
Trenutno smo u stanju prepoznati da postoje povoljni uvjeti za pojavu meteoroloških tsunamija, ali ne i njihovu snagu i točno mjesto gdje će se pojaviti. Zbog velike nepredvidivosti i promjenjivosti atmosferskih procesa koji vode do pojave meteoroloških tsunamija, nisam potpuno sigurna da ćemo ih ikad moći pouzdano prognozirati.
Za svoj rad na istraživanju meteoroloških tsunamija dobila je već nekolicinu nagrada, i to Državnu nagradu za znanstvene novake za 2009. godinu, Priznanje Hrvatskog meteorološkog društva za mlade meteorologe za 2017. godinu, te prestižnu nagradu Europske geofizičke unije Natural Hazards Outstanding Early Career Scientist Award za 2019. godinu. Jadranka je također bila voditeljica dva znanstvena projekta koji su rezultirali instaliranjem mreže oceanografsko-meteoroloških postaja duž srednjeg Jadrana, te izradom prototipa sustava za upozorenje na opasnost od meteoroloških tsunamija.
Ujedno ste i prva autorica ili ko-autorica koja je objavila velik broj znanostvenih radova s tematikom meteoroloških tsunamija,... Koja Vam je od tih objava ili gore spomenutih nagrada nagrada posebno draga?
- Od ovih nagrada svakako je najprestižnija nagrada Europske geofizičke unije, no meni je nekako najdraže priznanje Hrvatskog meteorološkog društva jer su mi ga dodijelili moji kolege i kolegice iz Hrvatske.
U 2019. godini Jadranki su odobrena dva znanstvena projekta s čijim će provođenjem krenuti u 2020. godini, i to projekt Hrvatske zaklade za znanost namijenjen istraživanju ekstremnih razina Jadranskog mora, te, projekt Europskog istraživačkog vijeća SHExtreme posvećen proučavanju ekstremnih razina mora duž europskih obala. Potonji je dobiven u iznimno velikoj europskoj konkurenciji gdje je prosječna prolaznost projekta manja od 15%.
Kako ste se osjećali kada ste saznali da ste jedna od nominiranih za priznanje 'Splitski cvit'?
- Bila sam izuzetno počašćena. Ovo je jedna prekrasna inicijativa. I jako cijenim to što se prepoznaju trud i uspjesi žena. Mislim da je to veoma važno, i čestitam svim nominiranima.
Koliko imate slobodnog vremena i kako ga provodite?
- Slobodnog vremena od posla imam dosta – posebno trenutno jer sam na porodiljnom. A inače slobodno vrijeme provodim najviše s obitelji. Imamo tri mala sina stara od 8 godina do 5 mjeseci pa se uglavnom njima bavimo kad ne radimo - kazala je za kraj našeg razgovora.
